Bartol Franjić prodan je za golem novac unatoč tome što nije u prvom planu

To se najbolje vidi na recentnom primjeru prodaje Bartola Franjića u njemački Wolfsburg. Da je Franjić igrač nekog drugog kluba iz HNL-a, otišao bi za tri, četiri milijuna eura i to je maksimum. Transfermarkt ga cijeni na 4,5 milijuna, ali to je samo orjentir.

Franjić nije Ronaldinho niti Paolo Maldini, već se radi o polivalentnom defanzivcu pristojne nogometne kvalitete koji može pokriti više pozicija. Igrao je lijevog beka, stopera i zadnjeg veznog, a zapravo mu je jedini minus ujedno i plus. S jedne strane nema definirano mjesto, već ga se "šeće", a s druge strane polivalentan je, a to treneri vole.

Kada je Dinamo u pitanju, odšteta nije tri, četiri milijuna, već 7,5, uz još 15 posto od idućeg transfera. To su strašne brojke i pokazatelj da Dinamo čak i rezervu može “utopiti” za ozbiljan novac.

Franjića je želio trener Wolfsburga, naš Niko Kovač. Njemu je Franjić već neko vrijeme velika želja, a odlučio ju je ostvariti kada ostao bez ključnog igrača Xavera Schlagera koji je otišao je u Leipzig za 12 milijuna eura. Po vokaciji, Franjić mu je dosta sličan, zato i je doveden.

"Sretan sam jer sam došao u Wolfsburg i jer je transfer uspio. Pravo je vrijeme za novi izazov u mojoj karijeri. Moj san je oduvijek bio igrati u Bundesligi. Ne mogu u ovom trenutku zamisliti bolji klub od Wolfsburga da mi se to ostvari. Nakon razgovora s čelnicima Wolfsburga odmah sam bio uvjeren da je ovo klub za mene", rekao je Franjić prilikom potpisa petogodišnjeg ugovora.