Barbara Matić: Želim svjetsku medalju koju Hrvatska još nema!

Bila je dvostruka svjetska juniorska prvakinja, a osvojivši dvije bronce na europskim prvenstvima postala je prva judašica s dva europska odličja. Sama ističe kako je u početku sve doživljavala kao igru  te se nije niti nadala da će jednog dana pisati povijest hrvatskog juda. Barbara je nastupala za Hrvatsku na Olimpijskim igrama u Riju 2016. godine i trenutno je peta na svjetskoj judo ljestvici. Portal generacija.hr upitala ju je zašto je baš odabrala ovaj sport, što je sve potrebno da se postane vrhunski sportaš, kako usklađuje treninge i obveze na fakultetu, što planira nakon diplome te kako idu pripreme za Olimpijske igre u Tokiju 2020. godine.

Kada si se počela baviti judom i kako to da si odabrala baš ovaj sport?

Judom sam se počela baviti u prvom razredu osnovne škole,  tako da su moji treneri braća Vladimir i Slavko Preradović došli na jedan sat TZK i pokazali nam što je judo i meni se o svidjelo. Tako sam krenula trenirati, a bilo je još u sklopu škole i balet, ali to me nije privlačilo.

Dva puta bila si svjetska juniorska prvakinja u ženskoj konkurenciji do 70 kg. Osvojila si broncu na Europskom judaškom prvenstvu u Montpellieru 2014. godine. Kako gledaš na ove prve vrlo zapažene uspjehe?

Jako sam ponosna na sve moje rezultate i sigurna sam da su me oni motivirali da nastavim dalje trenirati i da budem tu gdje jesam. Nadam se da ću uspjeti barem dio svojih kadetskih i juniorskih rezultata ponoviti i u seniorima.

Koliko često treniraš i što je sve potrebno da se postane vrhunski sportaš? Tko ti je najveća podrška?

Trenira se minimalno svaki dan, nekada i dva puta dnevno, ovisno kakav je trenažni proces. O mojim treninzima se brine trener tako da kako i koliko on kaže, ja treniram. Za biti vrhunski sportaš mislim da je stvarno najviše potreban veliki rad, trud i upornost jer bez toga i ako imaš veliki talent nema uspjeha. Najveća podrška mi je sigurno moja obitelj i najbolji prijatelji, a najviše možda moja mlađa sestra Brigita koja se isto bavi judom i zna kako mi je i koliko mi je ponekad teško, pa me najbolje razumije.

I Brigita je također bila uspješna na juniorskoj razini. Kako to da ste obje u istom sportu?

Ona je krenula samnom na treninge i prvo je gledala sa strane. No vrlo brzo je završila na strunjači i tako odabrala isti sport. Treniramo skupa, išle smo u istu srednju školu i idemo na isti fakultet, ali smo upisale različite smjerove. U svemu se pratimo u životu.

Nastupala si za Hrvatsku na Olimpijskim igrama u Riju 2016. godine. Kakav si uspjeh ostvarila i kako ti je bilo sudjelovati na ovome prestižnom natjecanju?

U Riju sam, nažalost, izgubila odmah prvo kolo. Imala sam ozljedu ramena prije Olimpijskih igara i mislim da nisam stigla odraditi pripreme kako treba, ali sada na to sve gledam kao jedno veliko iskustvo i mislim da ne trebam biti nezadovoljna time što sam se uspjela kvalificirati i biti jedina hrvatska predstavnica u judu s 21 godinom.

Na europskom prvenstvu u Varšavi 2017. osvojila si broncu u kategoriji do 70 kg. Drugim pojedinačnim odličjem s europskog prvenstva postala si prva judašica, a drugi hrvatski judoka s dva europska odličja, nakon Gorana Žuvele. Kako to komentiraš? Jesi li očekivala ovakav uspjeh kada si se počela baviti judom?

Kad a sam počela trenirati judo sve je to za mene bila igra i nisam mislila da će to danas ovako izgledati. Tako da se nisam nadala da ću pisati povijest hrvatskog juda, ali nadam se da sam još mlada i da će biti još europskih i ostalih velikih medalja.

Članica si judo kluba Pujanke iz Splita. Ekipne ste prvakinje Hrvatske za 2015. i 2016. dobitnice nagrade Ekipa Dalmacije. Koliko ti znače ovakve nagrade i priznanja?

Volim kada mogu nešto napravit i za klub jer više nema puno natjecanja na kojima nastupam za klub. Sve je to u sklopu reprezentacije, tako da kada mogu izađem na državno prvenstvo samo radi kluba i njemu za bodove.

Na četvrtoj si godini FESB-a u Splitu. Kako usklađuješ sport i učenje?

Odmalena sam navikla uskladiti sve obveze jer sam stvarno imala puno izvanškolskih aktivnosti. Tako da još od tada imam dobre radne navike. No moram reći da sam stvarno imala dobre profesore koji su mi izlazili u susret radi mojih izostanaka – i kroz osnovnu (OŠ Pujanki), srednju (III. gimnazija-MIOC) i sada na fakultetu.

Što planiraš nakon završetka fakulteta?

Nadam se da će fakultet za godinu dana biti završen i nakon toga mi ostaje pripremit se za Olimpijske igre u Tokiju 2020. godine. O vremenu iza toga još nisam odlučila, tako da još ne znam što ću nakon Tokija.

Trenutno si peta na svjetskoj judo ljestvici. Za koja se sljedeća natjecanja pripremaš i koje sportske uspjehe još priželjkuješ?

Sljedeće mi je Svjetsko prvenstvo u Bakuu krajem rujna i trenutno je to glavni cilj, a do Tokijja bih željela osvojiti možda još koju europsku medalju i pisati još jednom hrvatsku povijest sa svjetskom medaljom koju Hrvatska još uvijek nema.