'BALKANSKI MENTALITET' Prijeti li Hrvatskoj povratak na stare staze nakon srebra u Rusiji?

Prije svega, treba istaknuti kako je srebrna medalja u okvirima povijesnog uspjeha hrvatske reprezentacije skinula to "balkansko prokletstvo" s kojim smo se mučili gotovo 20 godina. Radi se zapravo o utakmicama u kojima bi hrvatska reprezentacija nadigrala protivnike koji su objektivno jači i bolji te odnijela pobjedu, a kada se najviše očekivala pobjeda, protiv nižerazrednih reprezentacija, Vatreni bi tada zakazali i odlazili s terena pognute glave. 

Velik je broj takvih utakmica. Počnimo od 2002. godine kada smo u skupini s Italijom, Meksikom i Ekvadorom krojili svoje šanse za prolazak dalje. Meksiko nas je u prvoj utakmici porazio da bi Vatreni u drugoj utakmici napravili senzaciju te okrenuli Talijane. Odlučujuću utakmicu protiv Ekvadora koja nam je trebala za prolazak dalje, neočekivano smo izgubili s 1-0 te ispali. Zatim, na Europskom prvenstvu 2008. godine "promarširali" smo skupinom s devet osvojenih bodova pobjedivši čak i Njemačku, da bi u sljedećoj fazi natjecanja onako nesretno ispali od Turske.

Na Euru 2016. godine taj slučaj se ponovio s Portugalom i Španjolskom  kada smo utakmicu osmine finala u kojoj smo objektivno bili bolja i jača momčad uspjeli "podariti" protivniku, a Španjolsku smo preokrenuli s izmješanom postavom. Sjetimo se još i utakmica protiv Finske (1:1), Estonije (0:3) Škotske (0:2), Azerbajdžana (0:0 i 1:1) te brojnih drugih susreta koji su u najmanju ruku bili neobjašnjivi. Od ekstaze do očaja, najbliži je opis utakmica Vatrenih u zadnjih dvadesetak godina.

Uspjeh kojeg su Vatreni postigli u Rusiji neprikosnoveno je rezultat koji će obilježiti ovu generaciju, a i brojne druge koje tek dolaze. Letvica koju su Dalićevi Vatreni postavili za nadolazeće mlade nade Vatrenih stoji vrlo visoko. Iako je došlo do nekih promjena u reprezentaciji, i dalje je većina na okupu te su samim time i očekivanja navijača i dalje velika. Dapače, Hrvatska je prva u skupini E kvalifikacija za Euro, ali i dalje ostaje gorak okus u ustima nakon kiksa protiv Azerbajdžana, a ne zaboravimo i da smo ispali iz najelitnijeg reda Lige nacija - u drugu diviziju.

Ipak, po završetku Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji, očekivano je bilo da se reprezentacija treba "ispuhati". Teško je bilo za predvidjeti da će nastaviti takve rezultate s obzirom na emocionalno pražnjenje koje su imali nekoliko mjeseci ranije. S druge strane, viceprvaci svijeta ne bi si smjeli dopustiti povratak "balkanskog mentaliteta" kojeg su se silnom mukom pokušali riješiti. Pogledajmo samo Englesku, Španjolsku, Italiju, Njemačku i Francusku kako suvereno vladaju svojim skupinama kao nositelji i utakmice protiv nižerazrednih momčadi s lakoćom rješavaju. 

Međutim, nije to samo slučaj kod hrvatske nogometne reprezentacije. "Balkanski mentalitet" i dalje je prisutan  kod susjednih država. Srbija je u svojoj grupi daleko od plasmana na Euro, Bosna i Hercegovina je porazom protiv Armenije sama sebi zatvorila vrata, dok je Crna Gora na zadnjem mjestu u skupini. Jedina svijetla točka u toj priči je Kosovo koji je u utorak u Southamptonu izgubio utakmicu nakon gotovo dvije godine.

Stvari nisu bajne ni za naše mlađe generacije. Mladi Vatreni pod vodstvom, sada već bivšeg izbornika, Nenada Gračana izgubili su protiv Škotske na Šubićevcu s 2-1, nakon što su vodili do 81. minute. Riječ je o kvalifikacijama za Europsko prvenstvo U21. Još veći šok doživjela je naša U19 reprezentacija pod vodstvom bivšeg reprezentativca Joea Šimunića. Oni su na prijateljskom turniru u Koprivnici igrali sa Slovenijom te vodili 3-0 do 73. minute. Utakmica je završila 3-4 u korist naših zapadnih susjeda.

Neobjašnjivi rezultati pokazuju da je problem u našoj nogometnoj ideologiji i mentalitetu. Pojavljuju se nove/stare slabosti karaktera naše reprezentacije, čiji smo ugled gradili dugi niz godina. "Balkanskom prokletstvu" gubljenja dobivenih utakmica odnosno prosipanja bodova protiv protivnika koji su objektivno puno slabiji, došao je sredinom prošle godine kraj kada smo postali viceprvaci svijeta. To vrijeme je sada iza nas i treba se okrenuti budućnosti. Bilo bi kobno da se reprezentacija ponovno pretvori u prosječnu europsku momčad te zakovitla u vrtlogu nesreće.