ANALIZA Odnosi snaga u HNL-u trajno su se promijenili

Dominacija Dinama

Ono što će ostati nepromijenjeno, to mogu sa sigurnošću reći, jest dominacija Dinama. Najveći hrvatski klub opet je lakoćom osvojio ligu, bez obzira što je Osijek poprilično zaprijetio, ali je sve ostalo samo na tome. Razlika između prvog i drugog na kraju je popriličnih osam bodova, što predstavlja odmak od uobičajenih +20 s kojima Dinamo uzima naslove, ali opet je to dosta daleko. Pogotovo je daleko kada se uzme u obzir da Osijek nije igrao Europu. Da jesu, razlika bi bila veća, jer Europa nestvarno iscrpi momčad.

Dinamo je odlično posložen, financijski jak i koliko god to nekome smetalo – nedodirljiv. Omladinska škola stalno izbacuje talente, pa se lako nadomjesti ono što se kvalitetno proda.

Osijek je na putu da postane prava konkurencija, ali ne još

Osijek je naš drugi najjači klub i na putu je da bude ono što je Rijeka bila pod Matjažom Kekom – prava konkurencija, ali to još uvijek nije, barem ne u pravom smislu. Rijeka je tada uzela i naslov, što je za Osijek još uvijek predaleko. Dobri su, Bjelica ih dobro vodi, grade stadion, ali nisu još "zreli" za naslov. Čak bih se dao kladiti da im iduća sezona neće biti dobra kao ova ako opstanu duže u Europi. Tek igra na dva kolosijeka pokazuje pravu snagu neke momčadi. Ono što se mora priznati je da Bjelica zna znanje, a financije nisu problem iako nemaju novca za razbacivanje, već više ulažu oprezno i ne plaćaju velike odštete. Iznimka je odšteta za Miereza, ali to je ponajprije zato da ga se može bolje preprodati.

Osijeku još uvijek nedostaje sirov, kako bi rekao Igor Štimac, kvalitet. Koji to igrač Osijeka trenutno može igrati u prvih 11 Dinama? Odgovor je nijedan. Mogao bi Mierez eventualno, ali tada bi na snazi morao biti sustav 4-4-2.

Hajduk je donekle ublažio još jednu katastrofalnu sezonu

Hajduk je sve do zadnjeg kola imao epitet najvećeg razočaranja prvenstva. Visio im je plasman u Europu ako ne pobijede Lokomotivu i umalo su opet završili peti, kao i lani. No ipak su se uspjeli ubaciti na to četvrto mjesto i ostvariti minimalan cilj plasmana u Europu, a najveći gubitnik ispala je Gorica. Jasno, to ne abolira Bile za još jednu kriminalnu sezonu i 25 bodova zaostatka iza Dinama i 17 iza Osijeka. Hajduk i dalje ima drugi najveći budžet lige, ali rezultat to ne pokazuje. Nisu prvaci bili od 2005, a drugi od 2012 godine. Odnosi snaga su se trajno promijenili i ne vidim kako Hajduk može u skorije vrijeme ugroziti Osijek na drugom mjestu, a o Dinamu da ne govorim. Hajduk ima kompliciran sustav upravljanja, većinskog vlasnika koji je sve prepustio manjinskom, kroničan manjak novca koji bi financirao ogroman pogon, a ono što valja – brzo se proda. Mladi Biuk i Vušković će otići, samo je pitanje kada. Hoće li Livaja ostati, također je upitno. On je pokazao da je klasa za HNL, ali također zna da u Grčkoj može igrati za 700-800 tisuća eura po sezoni, a Hajduk mu može, u najboljem slučaju, ponuditi pola od toga.

Gorica od ugodnog iznenađenja postala tragičar

Kada je Siniša Oreščanin preuzeo klupu, Gorica je imala 15 bodova viška u odnosu na Hajduk, ali sve su prosuli. Jasno, nije Oreščanin jedini krivac, jer je klub preko noći ostao bez trenera i sportskog direktora, ali opet je to jako indikativno. Oreščanin je u Hajduku uspio ispasti od malteških amatera Gzire, ali je svejedno ostao omiljen među običnim pukom jer je forsirao kombinatornu igru. No u Gorici nije to pokazao, pa vjerujem da su se i navijači Hajduka malo "ohladili" od njega i ispada da ta Gzira nije bila slučajnost. Gorica je i dalje naravno stabilan prvoligaš, ali s malo "podrezanim krilima". Bili su klub koji se isprofilirao kao ekipa za sam vrh, da bi sve prosuli na kraju.

Rijeka je i dalje stabilno prosječna

U odnosu na vrijeme Matjaža Keka, ova današnja Rijeka puno je slabija. Istina, završili su kao treći, ali to je slaba utjeha kad se pogleda tablica. Rijeka je na -24 u odnosu na Dinamo i -16 u odnosu na Osijek. Jednostavno, Rijeka nema više toliko novca, slabije se ulaže i to se vidi na rezultatu. Nekakav minimalan cilj je ostvaren, ali to je slabo ako se zna kakva je to momčad bila prije tri, četiri sezone. Rujevica je od privremenog trening stadiona postala stalni dom, od Kantride za sada nema ništa i nema naznaka da će se nešto promijeniti, a momčad je solidna, ali samo to.

Lokomotiva razočarala i jedva se spasila

U donjem dijelu tablice najveće razočaranje je Lokomotiva. Očito je da bez kvalitetnih igrača nema igre, a Lokosi jednostavno nemaju kvalitetu kao ranijih godina i jedva su se spasili ispadanja u drugu ligu. Nema tu više talenta poput Majera, Ivanušeca, Tolića, Sammira, Jakića i ostalih, već su tu neka manje poznata imena. Činjenica da je prvi napadač kluba Roko Šimić puno govori. Osim poznatog oca, od njega nismo vidjeli baš ništa osim slabe kontrole lopte i čestog popikavanja, a to pokazuje i statistika od svega tri gola u 25 mečeva. Niti ostatak momčadi ne djeluje osobito bogat talentom i upitno je kakvi će popularni Lokosi biti u idućoj sezoni.

Ono što je očito je da je liga nikad jača. Postoji Dinamo, pa velik razmak i onda Osijek, pa opet razmak kad dolaze Hajduk, Rijeka i Gorica, pa su tu solidni Slaven Belupo, Šibenik i Istra, te nepredvidiva Lokomotiva. Ima tu svega, svatko može svakome oteti bodove i liga je zanimljiva.