Ako Hrvatsku i dalje smatrate top momčadi, ova dva igrača nisu kapaciteti za reprezentaciju

Poraz od Francuske i nije toliko bolan jer uistinu Vatreni su u srijedu navečer pružili vrlo dobru i borbenu utakmicu. Brojni fanatici reći će da je Hrvatska u toj utakmici zaslužila barem bod i to je točno jer prema statistici Hrvatska je bila bolja momčad. Posjed je bio na strani Hrvatske (51 posto) također, devet udaraca od čega četiri u okvir naspram pet udaraca Francuza od čega tri u okvir jasno govore da je poraz nezaslužen. Ipak, Francuska je igrala u znatno nižoj razini i onoliko koliko joj treba, a to je bilo i više nego dovoljno.

Činjenica koja zadaje glavobolju Daliću jest podatak da su Vatreni u svakoj odigranoj utakmici Lige nacija ove godine primili barem pogodak. Gol razlika od 6:11 ukazuje na činjenicu da je pravo čudo da se Hrvatska nalazi na trećem mjestu ljestvice, a ne na zadnjem. S druge strane, treba biti razuman i poslušati riječi izbornika da cilj nije ni bio hvatanje prvog mjesta već obavljanje smjene generacija. Hrvatska je tako protiv top dvije momčadi skupine prikupila tri poraza, a jedine bodove zaradila je protiv prosječne Švedske, što najviše govori o realnom stanju Vatrenih. Također, pokušaj smjene generacija i nije prošao u nekom bajnom svjetlu.

Gledajući utakmice protiv Švedske i Francuske na Maksimiru sve oči bile su uprte u naša dva nova bočna igrača. Dario Melnjak i Filip Uremović. Iako obojica igraju u solidnim klubovima (Rubin i Rizespor), njihova prilagodba u reprezentaciji nije bila zadovoljavajuća. Melnjaka je u utakmici protiv Švedske izvozao Dejan Kuluševski i cijelu utakmicu radio probleme na toj strani. U konačnici, s te strane pao je i jedini pogodak za Švedsku nakon njegove neopreznosti, a kreirana je i još jedna izgledna šansa za pogodak (Livaković je loptu zaustavio na gol liniji). Izborniku je bilo jasno koliko je problema na toj lijevoj strani terena pa ga se za utakmicu s Francuskom nije usudio uvrstiti u početnih 11.

Uremović je pak protiv Francuske bio prilično inertan, slično kao i u susretu sa Švedskom. Nije imao gotovo niti jedan kvalitetan ubačaj s bočne pozicije, većinu utakmice bio je fokusiran na obranu. U fazi tranzicije, polukontre i kontre nije prelazio u napad i Hrvatskoj je nedostajalo energije s te strane. U konačnici, njegovom izravnom greškom Hrvatska je primila pogodak za 1:2 što je prelomilo susret. 

Iako su ove utakmice svojevrstan debi za obojicu, pokazalo se da nisu kvalitetna rješenja na tim pozicijama. Preveliki grč, fokus na obranu i premalo hrabrosti za naprijed. U konačnici je i dosta curilo s obje strane pa je fokus veznog reda bio na pokrivanju bočnih pozicija, a ne na kreiranju gol prilika. Hrvatskoj su i dalje bočne pozicije rak rana, a ako se Hrvatska smatra i dalje top momčadi, njih dvojica nisu zreli za mjesto u reprezentaciji.

Mario Pašalić. Hrvatska je od njega puno očekivala, ali opet nije dobila ono što Mario pokazuje u Atalanti. Veliki promašaj protiv Francuske i poprilična pogubljenost na terenu govore da ili nije pronašao kemiju s momčadi ili je izbornik pogriješio tako što ga je gurnuo na desno krilo. Atalantin golgeter zabio je Švicarskoj i očekivao se "boom", ali do toga nije došlo.

Petković se u utakmici s Francuzima borio kao lav - na sredini terena. Ako vam se glavni centarfor hrva za loptu kod centra znate da nešto u momčadi ne štima. Dinamov napadač silno se trudio u prvom poluvremenu, ali s početkom drugog dijela prestao je trčati što je izbornik uočio i odmah ga zamijenio Antom Budimirom koji je pokušao unijeti svježinu u momčad. U napadačkom dijelu trudio se i Ivan Perišić, ali unatoč brojnim utrčavanjima u prazan prostor, suigrači ga nisu pogledavali i slali mu lopte. Kramarić je, pak, odigrao premalo za detaljniju analizu, ali ohrabruje gol protiv Šveđana u 10-ak minuta koliko je igrao.

Hrvatska bez Luke misija je nadolazećeg desetljeća

U kontekstu smjena generacije treba razmotriti i ono vječno pitanje koje je na muci Hrvata. Što nakon odlaska Luke Modrića?

Uz fenomenalnog Nikolu Vlašića koji je briljirao obje utakmice i Livakovića koji je bio solidan na golu Vatrenih, Hrvatska ponovno može biti zadivljena igrama maestra Luke Modrića. Hrvatski dirigent veznog reda odigrao je nevjerojatnu utakmicu protiv Švedske, a posebice protiv Francuske u kojoj je pokrivao gotovo sve dijelove terena, zaustavljao napade, pokretao tranziciju i gurao suigrače u izgledne šanse. Nevjerojatnom mirnoćom i lakoćom rješavao je zadatke u veznom redu i stvarao protivnicima ogromne poteškoće. 

Njegova pozicija, gledajući iz kadra postojeće momčadi, bit će teško zamjenjiva. Hrvatska nema, i nije zadatak ikome da nađe, zamjenu za Luku. Nikola Vlašić i Mateo Kovačić možda su kombinacija rješenja zamjene za Modrića, ali teško je za očekivati da ga itko može u pravom smislu riječi - zamijeniti.

Hrvatska je ipak razina niže u odnosu na onu otprije dvije godine

Treba biti realan i priznati da Hrvatska više nije "top 10" momčad svijeta, barem ne s ovakvim rosterom. Dalić je to nebrojeno puta ponovio, a rezultati protiv jačih momčadi jasno daju do znanja da Hrvatska gubi korak u utakmicama s "top" ekipama. I nikoga u tom slučaju ne treba kriviti jer poznato je kako Vatreni imaju ograničen roster i ne mogu si priuštiti rotacije kao što to mogu primjerice Francuzi. Hrvatska nema po nekoliko svjetski kvalitetnih igrača na svakoj poziciji pa preostaje samo borbenost i požrtvovnost. 

U zamahu uspjeha sa Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji, mnogima su u očima srebrni Vatreni kojih je sada gotovo upola manje. Hrvatskim navijačima mora biti jasno da ćemo ulaskom u novo desetljeće i s oproštajem Luke Modrića imati najslabiju Hrvatsku u posljednje 22 godine, a to je ujedno i surova realnost.