Znate li da 'i moru treba odmor': 'To nije supermarket u koji ‘roba’ neprekidno stiže'

Kroz novu komunikacijsku kampanju "I moru treba odmor" WWF skreće pozornost na odgovornost potrošača prilikom odabira proizvoda iz ribarstva. Naime, nije sva hrana koja dolazi iz mora jednaka. Osim što se razlikuje okusom i kvalitetom, razlikuje se i svojim utjecajem na more i morski ekosustav. U vremenu kada je većina ribljih stokova prelovljena, izbor proizvoda iz ribarstva koji su održiviji, može napraviti veliku razliku.

"More nije supermarket u koji ‘roba’ neprekidno stiže nekim nevidljivim magičnim putem pa su police uvijek pune bez da mi razmišljamo o tome kako. More je delikatan živi organizam, ekosustav, sa svojim zakonitostima i potrebama koje se moraju poštovati kako bi taj organizam živio, bio u dobrom stanju i omogućavao ljudima da od njega žive", rekao je Hrvoje Čeprnja iz WWF Adrije.

Iako je situacija ispod površine mora alarmantna, Izvješće o stanju ribarstva u Sredozemlju i Crnom moru iz 2023. godine donosi pozitivne vijesti. Izvješće bilježi pad prelova od 15 posto tijekom prošle godine, što je značajno poboljšanje i korak naprijed prema održivom ribarstvu. Ovo smanjenje prati kontinuirani trend pada ribolovnog pritiska, koji je od 2012. godine smanjen za ukupno 31 posto.

"Ovi podaci bude optimizam i služe kao dodatna motivacija za povećanje zajedničkih napora u uspostavi ekološke ravnoteže i stabilnosti ribolovnih resursa u Sredozemlju", ističe Čeprnja. "Ako ne nastavimo ovim putem, već bi se za našeg životnog vijeka, moglo dogoditi da nećemo imati dovoljno ribe za prehranu. Nedostatak ribe već se sada odražava na tržište pa je ona cjenovno mnogima u potpunosti nedostižna", rekao je.

Kako bi još malo približio situaciju u kojoj se trenutno nalazi naše more, Hrvoje Čeprnja odgovorio nam je na nekoliko pitanja.

Kakva je situacija u ribarstvu Hrvatske?

Ribarstvo u Hrvatskoj prolazi kroz ključne transformacije kako bi se osiguralo dugoročno očuvanje morskih resursa. Kontinuirana eksploatacija dovela je do prelova, pa su uvedeni kriteriji za oporavak resursa, uključujući zatvaranje određenih područja. Europa podržava ove napore kroz direktive, uredbe i financijsku pomoć iz Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo (EMFAF), usmjerenu na održivo ribarstvo, akvakulturu i jačanje plavog gospodarstva. Suradnja lokalnih zajednica, ribara, nevladinih organizacija i vlasti, iako izazovna, ključna je za uspjeh. Model zajedničkog upravljanja (co-management) omogućava ribarima aktivno sudjelovanje u donošenju odluka. Jabučka kotlina, kao ograničeno područje ribarstva (FRA), postala je primjer najbolje prakse u međunarodnoj suradnji, pokazujući kako balansirati ribarstvo i očuvanje prirodnih bogatstava. Napori se također ulažu u zaštitu ugroženih vrsta, a praćenje prilova pomaže u prilagodbi ribolovnih praksi radi očuvanja morskih ekosustava. Iako je stanje stokova u Sredozemlju zabrinjavajuće, prvi znakovi oporavka naglašavaju važnost nastavka zaštitnih mjera. Uz to, potrebno je ojačati kapacitete za nadzor i uvesti napredne tehnologije za praćenje ribolovnih aktivnosti. Sljedivost ribarskih proizvoda ključna je za smanjenje ilegalnog ribolova, što je veliki izazov. Sve ove mjere vode k održivijem i odgovornijem ribarstvu u Hrvatskoj, čuvajući resurse i osiguravajući dugoročno blagostanje.

Postoje li statistički podaci o tome koliko je ribe izlovljeno iz hrvatskog dijela Jadranskog mora?

Sve administrativne dužnosti u sektoru ribarstva, uključujući prikupljanje podataka, praćenje, kontrolu i nadzor, provodi Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva – Uprava ribarstva. Programe praćenja i prikupljanja podataka Ministarstvo provodi u suradnji s Institutom za oceanografiju i ribarstvo u Splitu, koji je nadležan za prikupljanje bioloških podataka prema Nacionalnom planu prikupljanja podataka u ribarstvu Republike Hrvatske te za praćenje potrebnog za procjenu utjecaja različitih oblika ribarstva na morski ekosustav. Ministarstvo redovito objavljuje statističke podatke o ribarstvu za svaku pojedinu godinu, uključujući godišnje izvješće o ravnoteži između ribolovnog kapaciteta i ribolovnih mogućnosti. U godišnjem izvještaju o morskom ribarstvu prikazani su podaci o broju ribara u gospodarskom i malom obalnom ribolovu, ribarskim plovilima, najznačajnijim ribolovnim alatima, kao i podaci o iskrcaju i prvoj prodaji morskih organizama. Prema najnovijim dostupnim podacima, ukupan iskrcaj u 2023. godini iznosio je 55.187.846 kg. Mali plavi resursi i dalje čine najveći udio u ukupnom iskrcaju s 88,7 posto, pri čemu je srdela najznačajnija vrsta s udjelom od 57,1 posto.

FOTO: WWF

Tko je krivac za veliki izlov ribe, može li se kazniti turiste, ali i sve ostale koji se ne pridržavaju zakona i naputaka o tome da se neke vrste riba i školjkaša ne smiju izlovljavati?

Glavni krivac za prekomjerni izlov ribe nisu ribari već oni koju tu časnu djelatnost obavljaju ilegalno, neprijavljeno i neregulirano, odnosno oni koji ribare i/ili prodaju bez adekvatnih dozvola, oni koji love nedorasle jedinke i/ili vrste u lovostaju, oni koji svoj ulov ne prijavljuju itd. Kada govorimo o izlovu, ukupan iskrcaj u 2023. godini iznosio je 55.187.846 kg dok je 2022. godine iskrcano 62.661.220 kg. Na smanjenje iskrcaja u 2023. godini (-11,9 posto) najviše je utjecao manji iskrcaj male plave ribe te je kod iste zabilježen iskrcaj od 49 tisuća tona dok je u 2022. godini iskrcano 56 tisuća tona. Navedeno smanjenje iskrcaja male plave ribe je očekivano jer se provode restriktivne mjere upravljanja morskim resursima za uspostavu održivog ribolova u tom segmentu. Mi pozdravljamo tu hrabru, ali potrebnu odluku koju je donijelo naše Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, odnosno Uprava za ribarstvo.

Što se tiče vrijednosti u prvoj prodaji, ukupno je vidljivo smanjenje vrijednosti u odnosu na 2022. godinu za 3,8 posto, no budući da je količina iskrcaja manja za ukupno 11,9 posto u biti bilježimo povećanje vrijednosti prodaje proizvoda ribarstva. Pad vrijednosti, koji je posljedica smanjenja iskrcaja male plave ribe, nije utjecao na prosječne cijene tih proizvoda koje su ostale na sličnim razinama kao i u 2022. godini. Općenito je došlo do rasta prosječnih cijena kod većine proizvoda ribarstva uslijed smanjenja ponude i povećanja potražnje.

FOTO: WWF

Bilo bi zanimljivo vidjeti koji udio konzumira domaće stanovništvo, a koje strano, odnosno turisti, međutim s obzirom da svaku godinu bilježimo i porast turista, sigurno je da je turizam značajni pokretač trenda porasta konzumacije pa samim time ulova ali i uzgoja ribe i drugih morskih organizama.

Česta tema ljeti su prstaci, periske, modrulji i sl. te tu valja naglasiti da se turiste kao i domaće stanovništvo, u slučaju ne pridržavanje zakona, može i mora sankcionirati onako kako to zakon nalaže. I to iz dva razloga.

FOTO: WWF

Biološkog razloga – postoje biološki razlozi zašto su propisani zakoni za određene vrste, a kojima se nastoji sačuvati zdravlje mora, ali i nas samih te svih budućih generacija. Ekonomskog razloga – turizam je glavna ekonomska grane RH, a taj turizam se većim dijelom oslanja isključivo na čistom i organizmima bogatom moru. Ako ugrozimo morsku bioraznolikost mi direktno, osim našeg zdravlja, ugrožavamo i naše gospodarstvo.

Međutim, sankcioniranje mora bit zadnja opcija. Prva opcija mora biti obrazovanje kako domaće javnosti i turista tako i restorana, hotela, ribarnica, prodajnih mjesta i sl. kako bi poštovanje prema prirodi bilo zbog zdravog razuma, a ne zbog straha.

FOTO: WWF

Kako će izgledati hrvatski dio Jadranskog mora za koju godinu kada, ako se ovako nastavi, uopće više neće biti života u moru?

Ako nastavimo s tkz. Business as usual, odnosno ako nešto ne promijenimo onda gotovo sigurno idemo u smjeru nekoliko potencijalnih scenarija uzrokovanih klimatskim promjenama:

Zagrijavanje mora – posljedica klimatskih promjena već je itekako vidljiva. Mediteran već neko vrijeme prolazi kroz drastične i brze promjene svoje faune, poglavito u njegovom istočnom dijelu kao posljedica migracija vrsta. Zagrijavanje Mediterana omogućuje termofilnim vrstama iz Crvenog mora ne samo da opstaju već da se i postepeno šire na sjever. Osim vrsta koje dolaze iz Crvenog mora, u Jadranu su zabilježene i invazivne vrste iz drugih mora koje su u Jadran stigle balastnim vodama prekooceanskih brodova. Među najpoznatijim Jadranskim “invazivcima” su rebraš morski orah (Mnemiopsis leidyi), planktonska vrsta slična meduzama prvi puta zabilježen u Tršćanskom zaljevu 2005. godine. Masovni rast populacije ovih organizama može značajno poremetiti ekosustav mora. Ova invazivna vrsta u Crnom moru je uzrokovala velike ekonomske štete na ribarstvu jer se hrani drugim planktonskim organizmima što uključuje riblja jaja i mlađ. Osim toga, velike nakupine ovih sluzavih organizama na plažama mogu ugroziti i kupališni turizam. Druga poznata vrsta koja nam stiže iz Crvenog mora vatrenjača ili riba lav (Pterois miles). Ozloglašena je zbog svog izuzetnog apetita. Hrani se gotovo svim autohtonim vrstama, nema prirodnih neprijatelja, brzo se razmnožava i raste pa je već zauzela istočne dijelove Mediterana.

Podizanje razine i zakiseljavanje mora – Klimatske promjene u Jadranu se manifestiraju ili će se u budućnosti manifestirati kroz povećanje razine i zakiseljavanja mora. Naše najranjivije točke prilikom porasta razine mora su Neretva i neka otočna područja i otočni gradovi. Podizanje razine mora toliko se ubrzava da ćemo se već   svom životnom vijeku neminovno susresti s time. Najprije periodički, a onda i kontinuirano. Ono što uvijek zaboravljamo je da je sa plimama i osekama taj efekt još mnogo jači pogotovo kad se poklopi sa snažnim ciklonama i nekim drugim sinoptičkim stanjima. Nadalje, doći će i do zaslanjivanja izvora pitke vode na koje se oslanjaju dijelovi obale i otoka pa i to stanovništvu tih mjesta stvara poteškoće. Rast ugljičnog dioksida u atmosferi dovodi do bržeg zakiseljavanja mora. To je prijetnja brojnim vrstama, a posebno onim vrstama koje izgrađuju svoj vanjski oklop od topljivog vapnenca osjetljivog na kiselo okruženje. Nestanak samo školjkaša ili puževa odrazio bi se negativno na cijeli morski ekosustav. Koralji i vapnenačke alge izgrađuju važna staništa u priobalnom pojasu Jadranskog mora također su ugroženi zakiseljavanjem i zagrijavanjem mora, a to će utjecati i na brojne druge vrste koje ta područja koriste za hranjenje, skrivanje i razmnožavanje. Istraživanja provedena u Sredozemnom moru pokazuju da je tijekom posljednja dva desetljeća zakiseljenost porasla za čak 10 posto. Do kraja stoljeća predviđa se porast veći od 100 posto.

FOTO: Adria Hrvoje Čeprnja

Cvjetanje meduza u Jadranu – Iz meduzinog oplođenog jajeta se liježu larve koje lebde okolo dok ne udare o glatku, tvrdu površinu za koju se mogu uhvatiti. Nakon što se smjesti, prerasta u “polip”. Kada su uvjeti dobri, vrh polipa počinje proizvoditi bebe meduza koje se gomilaju jedna na drugu poput naslaganih tanjura, odvajajući se u pulsirajućem ritmu. To su stvorenja koja na kraju izrastu u poznate meduze u obliku kišobrana. Odgovor meduza na klimatske promjene nije dobro shvaćen. Međutim, dokazi iz nekih ekosustava sugeriraju da više temperature mora znače da se reproduktivni uvjeti koji su se prije javljali svakih nekoliko desetljeća sada javljaju češće. Također, meduze mogu egzistirati s vrlo malo kisika što je prednost u obalnim područjima s velikim otjecanjem s poljoprivrednog zemljišta koje uzrokuje eutrofikaciju i posljedično hipoksiju. Recimo u prvim mjesecima 2022. ribari u sjevernom Jadranu nisu mogli izlaziti na more zbog cvjetanja meduza. Mreže su bile toliko pune meduza da bi pukle kad bi se podigle na brod. Također ne postoji učinkovit način zaštite kupača u područjima s velikom populacijom otrovnih meduza, a to može imati značajan utjecaj na turizam. Hrvatska je najovisnija zemlja o prihodima od turizma u usporedbi s mediteranskim konkurentima (oko 20 posto BDP). Stabilan ekosustav s povećanom bioraznolikošću najbolja je moguća mjera ublažavanja. Poboljšanje prostorno-vremenske regulacije ribarstva i upravljanja otpadnim vodama najdostižniji su ciljevi na regionalnoj razini.

Što su to "zone bez ribolova"?

Zone bez ribolova, odnosno zaštićena morska područja, ključna su za obnovu ribljih populacija i očuvanje morskih ekosustava. U ovim zonama ribe nesmetano rastu i razmnožavaju se, što rezultira povećanjem brojnosti i veličine populacija. Ovaj proces ne samo da obnavlja populacije unutar zaštićenih područja, već doprinosi i održivosti ribolova u susjednim područjima kroz "spillover" efekt, gdje ribe iz zaštićenih zona migriraju u obližnja ribolovna područja. Europski zeleni plan i Strategija bioraznolikosti predviđaju zaštitu 30 posto morskog prostora do 2030. godine, što predstavlja veliki izazov. Potrebno je poboljšati nadzor i regulaciju ribolova te osigurati suradnju s ribarima koji mogu predložiti nova područja za zaštitu. Jadransko more, suočeno s pritiscima poput prekomjernog ribolova, zagađenja i klimatskih promjena, zahtijeva značajna ulaganja u povećanje otpornosti ekosustava. Uspostava zona bez ribolova jedan je od ključnih načina za osiguranje održivosti ribolova i zaštite ekosustava. Primjer uspješnog upravljanja je Jabučka kotlina, prekogranična zona
ograničenog ribolova između Hrvatske i Italije. Iako pokriva samo 10 posto Jadranskog mora, ova zona je ključno mrijestilište i uzgajalište važnih resursa, što naglašava važnost takvih zaštićenih područja za cjelokupni ekosustav.

FOTO: Ari Heinilä WWF

Koji su to alternativni pravci u ribolovu?

Nekoliko stvari moramo učiniti kako bi osigurali dugoročno zdravo more. Potrošači – kupovanje od lokalnih ribara i to onih koji koriste selektivne alate (parangali, vrše i sl.) jer se time smanjuje utjecaj na okoliš i stanište, ali se i smanjuju ulov neželjenih vrsta i smanjuje hvatanje nedorasle ribe i drugih neciljanih organizama. Donosioci odluka – Efikasna zaštita ključnih područja s prostorno-vremenskim ograničenjima ribolovnih aktivnosti kako bi se omogućio oporavak ribljih populacija i očuvanje bioraznolikosti, te primjena znanstveno utemeljenih kvota i sezonskih ograničenja kako bi se spriječilo prekomjerno iskorištavanje resursa te propisno sankcioniranje onih koji se ne drže zakona i propisa. Nevladine organizacije – Obrazovanjem potrošača povećati svijest o važnosti odabira održivih morskih proizvoda kako bi se smanjila potražnja za ribom iz neodrživih izvora i sačuvalo zdravlje mora. Podrška ribarima u zelenoj tranziciji njihovih plovila i ribolovnih operacija kroz edukaciju i tehničku pomoć. Akvakultura – Osim ribarstva treba naglasiti i akvakulturu odnosno uzgojene morske proizvode. Međutim tu treba paziti da je ta akvakultura unutar održivih okvira poput: Polikulture: Uvođenje višeslojnih sustava uzgoja u kojima se zajedno uzgajaju različite vrste (npr. ribe, školjke i alge), čime se optimizira korištenje resursa i smanjuje utjecaj na okoliš. Ekološki prihvatljivih sustava: Korištenje zatvorenih ili recirkulirajućih sustava za uzgoj riba (RAS – Recirculating Aquaculture Systems) koji minimaliziraju otpadne vode, smanjuju potrebu za antibiotikom i sprječavaju ispuštanje invazivnih vrsta u prirodne vode.

Organske akvakulture: Praksa uzgoja riba i drugih morskih organizama bez upotrebe sintetičkih kemikalija, hormona ili genetski modificiranih organizama, što podržava prirodne procese, očuvanje okoliša, dobrobit uzgajanih životinja te korištenje hrane organskog podrijetla.

FOTO: Credit Patrik Krstinic

Život na Zemlji nije nepromjenjiv, već je u konstantnoj dinamici uzrokovanoj evolucijom kao prilagodbom na okolišne uvjete. Geološka povijest Zemlje karakterizirana je mnogim masovnim izumiranjima nakon kojih bi slijedila razdoblja oporavka živog svijeta. Trenutno
prolazimo kroz novo masovno izumiranje čiji je glavni pokretač čovjek. Koliko će trajati i koliko će vrsta pritom nestati teško je predvidjeti.

Što će se u međuvremenu događati? Kratkoročno, situacija je također vrlo izvjesna. Znanstvenici predviđaju da će 20-30% vrsta izumrijeti ukoliko se temperatura do 2030 poveća za 1.5⁰C. Prema nekim predviđanjima gotovo da je nemoguće zaustaviti ovaj trend. Sljedeći prag koji je postavljen od strane Međuvladinog panela o klimatskim promjenama je 3,2⁰C do 2100. godine.

Ukoliko se emisije stakleničkih plinova ne uspore i Zemlja zagrije do te razine, naši će potomci preživljavati u bitno drugačijem okruženju. U tim uvjetima većina ekosustava bit će pred kolapsom, a nebrojene vrste izumrle. Jadran? Jadran bi mogao postati negostoljubivo, prazno more. Čovječanstvo još uvijek ima vremena reagirati i smanjiti utjecaj klimatskih promjena. Ali vremena za akciju je sve manje.

*Tekst je nastao u okviru projekta "Zelenim koracima do zaštite okoliša" kojeg je financijski podržala Agencija za elektroničke medije redstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.