ZAŠTO GRAĐANSKI BOJKOT NIJE ZAŽIVIO U HRVATSKOJ? Selak Raspudić za Direktno: 'U Hrvatskoj protestirate, a ništa se ne dogodi!'

Nedavni primjer tome je i skandalozna izjava Viktora Orbana kojom je jasno pokazao povijesne mađarske pretenzije na Jadransku obalu. ''Oni koji imaju more i luke mogu dovoziti naftu na tankerima. Da nam to nisu oduzeli, imali bismo i luku'', izjavio je.

Ta njegova retorika potaknula je medijske natpise i razne izjave hrvatskih političara, ali hrvatski građani na istu, osim diskusija na popularnim kavama, nisu reagirali blago rečeno nikako. 

Što se događa izvan granica RH, a što unutar granica?

Portal Direktno je o tom pitanju razgovarao sa zastupnicom Mosta u Hrvatskom saboru Marijom Selak Raspudić.

Naši građani, istaknula je Selak Raspudić, imaju malo povjerenja da sa svojim angažmanom mogu išta promijeniti, čak i na onoj razini na kojoj im je to zagarantirano, a to je kako navodi, davanje potpisa za referendum. ''Iz tog razloga suptilniji načini djelovanja demokratskog izražavanja bunta, kroz preuzimanje osobne odgovornosti za društvene procese, recimo u kupovini, jednostavno nisu aktivirani zbog duboke apatije i razočaranosti u mogućnosti demokratske participacije u hrvatskom društvu'', smatra Selak Raspudić.

''Ono što se događa izvan granica RH, kao primjerice bojkot određenih proizvoda, zbog inflacije i vlastitom egzistencijalnom krizom jednostavno je pokazatelj da naši građani nemaju energije posvetiti se rješavanju europskih problem'', smatra zastupnica te dodaje da je ''to razumljivo, s obzirom da nam je inflacija među višima u EU te da ljudi već sada moraju razmišljati kako da prežive''.
Selak Raspudić napominje da tek kada se osnovni životni uvjeti zadovolje, otvara se prostor za pokušaj mijenjanja europske političke europske stvarnosti,  a ne samo Hrvatske. 

Kako bi građanski bojkot mogao zaživjeti u građanskoj participaciji hrvatskog stanovništva, prema zastupnici prvenstveno ljudi moraju imati ''vjeru u institucije jer one su kanal kroz koji se ostvaruju njihova prava''.

''Inače građanski bojkot, sam po sebi nema smisla. On je tu da nešto promjeni, a ako čovjek starta od pozicije da on ne može ništa promijeniti, on se vjerojatno tome neće ni posvećivati.''

Selak Raspudić objašnjava da u društvima u kojima funkcioniraju institucije i demokracija građani imaju prostora i volje da građanski bojkotiraju.

''To se vidi na mnogo primjera u zapadnoj Europi, ali to je jedna vrsta odgovornosti koja je nadogradnja na temeljno funkcioniranje institucija i kvalitetu demokratskih procesa u nekoj zemlji'', objašnjava.

Selak Raspudić: 'U Hrvatskoj vi protestirate, a ništa se ne dogodi'

''U Hrvatskoj vi protestirate, a ništa se ne dogodi. Vi date potpis za referendum, a on se ne dogodi. Kada vlast koja promijeni sve ministre zbog korupcije, nema potrebu ponovno izaći  na izbore, ne možemo ni očekivati da građani misle da ima ikakvog smisla da oni nešto ne kupe te da će to rezultirati ikakvom društvenom promjenom'', smatra zastupnica Mosta. 

Svaka odgovornost je na pojedincu!Marija Selak Raspudić

Selak Raspudić smatra da je to samo još jedan od pokazatelja da je vjera u pravosudni sustavi i institucije u Hrvatskoj jedna od najnižih u EU. 
''A da ne spominjemo da smo po kupovnom bojkotu ne loši nego najgori u EU, što je skandalozni podatak'', napominje te dodaje ''po poznavanju potrošačkih prava, od poznavanja do konzumiranja mi smo po službenoj statistici EU najgori.''

Imali i onda uopće smisla građanski bojkot u Hrvatskoj? Prema zastupnici ''itekako ima'', ali ''svaka odgovornost je na pojedincu, međutim ljudi trebaju biti motivirani i alarmirani da društveno djeluju kroz osobnu odgovornost. A to je na svim razinama, od toga što ću kupiti do toga za koga ću glasovati.''

Moćan nenasilan način poticanja promjena

Međutim, građanski bojkot kroz povijest se pokazao kao moćan alat promjene ili pak nagovještaja promjena koje su modernizirale društvo i političke ideje. Dok su neki napori mijenjali zakone, drugi su promijenili mišljenja o dotadašnjem načinu život. S toga je bojkot postao moćan nenasilan način poticanja promjena.

Engleski zemljoposjednik Charles Cunningham Boycott 1880. godine povisio je stanarinu na svom posjedu u Irskoj. To je rezultiralo odbijanjem plaćanja rente na njegovom posjetu, čime je bio prisiljen ukine povećanje cijene najma, a zajedničkim djelovanje njegovih seljaka rodio se ''bojkot''. Ideja takvog djelovanja i građanske prisile  za promjenama ubrzo je uzelo maha i pretvorilo se u sastavni dio političko-kulturološkog djelovanja stanovnika zapada.

Primjer tome je možda najbitniji građanski bojkot u SAD-u, koji je promijenio odnos bijelaca prema Afroamerikancima. Rosa Parks, 1955. odbila je ustupiti svoje mjesto u autobusu bijelcu, što je nadahnulo Montgomeryjev bojkot autobusa. Prosvjed koji je trajao 13 mjeseci završio je tako što je Vrhovni sud zabranio segregaciju u javnim autobusima. 

U 1980-ima, kada su Sjedinjene Države i druge zemlje odbile poslovati, a njihovi građani putovati u Južnu Afriku, na kraju je dovelo do prekida aparthejda koji je razdvajao obojene i bijele stanovnike JAR-a još od 1948. Postoje neki bojkoti kako bi se podigla svijest o društvenim pitanjima. Svake godine, dan nakon američke proslave Dana zahvalnosti, Amerikanci se pozivaju da sudjeluju u "Buy Nothing Day", kampanji protiv konzumerizma.

Devedesetih godina 20. stoljeća vodila se međunarodna kampanja bojkota Nikea, koji je kritiziran zbog zapošljavanja djece radnika i drugih kršenja ljudskih prava. Nakon godina bojkota, prosvjeda i razotkrivanja, Nike je 1999. osnovao Udrugu Fair Labour Association. Neprofitna organizacija dodaje predstavnike za ljudska prava i rad kako bi uspostavili neovisno praćenje i kodeks ponašanja, uključujući minimalnu plaću i 60-satni radni tjedan.

Moć potrošača

Plinska tvrtka Shell, 1995. godine planirala je, primjerice, izbaciti svoju naftnu platformu Brent Spar u Sjeverno more. Greenpeace je pozvao na bojkot tvrtke, a mnogi kupci odlučili su ne puniti Shell plin. Suočen s rastućim međunarodnim pritiskom, Shell je odlučio ne izbaciti naftnu platformu, te je potrošio milijune na istraživanje ekološki prihvatljivijih opcija.

Jedan od medijski najpraćenijeg građanskog bojkota bio je onaj 2017., kada je bivši američki predsjednik Donald Trump potpisao izvršnu naredbu o zabrani useljavanja iz sedam zemalja s muslimanskom većinom, što je izazvalo prosvjede diljem zemlje. Potrošači su svojim novčanikom odlučili bojkotirati Trumpa. Nakon početka kampanje #GrabYourWallet, Neiman Marcus i Nordstrom odustali su od proizvoda Ivanke Trump. Macy's je napustio Trumpovu liniju muške odjeće, a Trump Home Line više nije bio dostupan na Home Shopping Network-u. Ivanka Trump je 2018. godine odlučila prekinuti cijelu svoju modnu liniju. Bojkot možda nije promijenio svijet, ali je pokazao da potrošački dolari imaju moć.