Zašto cijene u Hrvatskoj divljaju: 'Danas je isplativije kupiti obveznice nego trgovati hranom'

Konferencija je namijenjena poljoprivrednicima, prerađivačkoj industriji, donositeljima poljoprivrednih politika na državnom i lokalnom nivou, stručnjacima i znanstvenicima iz područja poljoprivredne proizvodnje, ekonomije i prehrambene tehnologije, investitorima, distributerima, predstavnicima financijskih institucija, stručnjacima, te svim zainteresiranima za razvoj i inovacije u industriji hrane i maloprodaje. Dvije glavne teme Konferencije su: Mora li Hrvatska biti ovisna o uvozu hrane – trend, nužnost ili iluzija?,  te Cijene hrane – tko ubire "vrhnje"?

Panel rasprava: "Cijena hrane – tko ubire 'vrhnje'"?, okupila je stručnjake poput Denisa Matijevića, izvršnog direktora Orka Grupe, Martina Evačića, predsjednika HUP – Udruga trgovine te Hrvoja Stojića, glavni ekonomista Hrvatske udruga poslodavaca.

"Četvrtinu vijeka proveo sam u primarnoj, četvrtinu u prerađivačkoj industriji, pola u trgovini. Jednostavno je objasniti kako tko zarađuje, neka svi sami prosude. Proizvedete pšenicu za jedan euro, nakon što na to stavite dvadeset posto dolazi mlin i pečenje kruha, onaj koji melje zaradi 10-15 posto, onaj tko peče 10-15 posto, pa onaj koji distribuira 10-15 posto i tu je onda trgovac sa maržom. Na kraju još dođe država i stavi PDV na hranu koji je od pet do 25 posto. Prosjek je 20 posto. Pa recite tko je ubrao vrhnje i kako nam je proračun narastao 100 posto! Cijena kruha ne ovisi samo o cijeni pšenice. Plaće su u tri godine porasle za 60 posto, tu su energenti, rastu troškovi prostora, najma… Ljudi odmah gledaju, pala je cijena pšenice, sad bi kruh trebao pojeftiniti. Cijena se ne formira na taj način", rekao je Evačić. 

Matijević, čija tvrtka ORKA Grupa uključuje sve segmente od proizvodnje i prerade do trgovine, rekao je kako naslov rasprave sugerira da netko nekoga vara. "Moramo shvatiti da smo integrirani sustav. A mi kroz tuđe uspjehe gledamo vlastiti neuspjeh. Politici to odgovara. Sasvim slučajno sam investirao u razne biznise i odlučio ih povezati u grupaciju. zajedničke službe rade zajedno, ali pojedine tvrtke rade zasebno. Trgovci, proizvođači, distributeri, svatko ima svoje muke. Često se sugerira da bi bilo najbolje da proizvođači sami stavljaju proizvode na tržište, što je nonsens i preskupo. Politika se voli hvaliti brigom o malim proizvođačima. Dvadeset godina pričamo o tome, a rezultate vidimo", rekao je. Dodao je da je najskuplje imati trgovinu. 

FOTO: Motus Media

Poljoprivreda prepuštena sposobnosti pojedinca

Hrvoje Stojić također je govorio o cijenama te o lancu djelatnosti u proizvodnji, preradi, distribuciji i plasmanu hrane. "Cijene prehrambenim proizvodima ne padaju, žitarice su se stabilizirale, ali cijena mesa je dvadeset posto viša. Kakaovac i kava se multipliciraju cjenovno u kratkom periodu. Cijena uljarica opet raste. Sirovine se ne kupuju svaki dan, tako da proizvod ne ovisi o cijeni sirovine koja je taj dan ili tjedan pala, nego o godišnjim ili višegodišnjim ugovorima. Sklopljeni su i neki nepovoljni ugovori koji, kada isteknu, neće donijeti smanjenje cijene proizvoda jer će poduzetnik morati nadoknaditi gubitak. Zadnji podaci govore o trgovačkoj marži od četiri posto, to je ispod prinosa državne obveznice, Dakle, lakše je iz komotnosti doma kupiti obveznicu nego se baviti trgovinom. Imat ćete veću zaradu", rekao je. 

Evačić je istaknuo da je glavni generator rasta BDP-a nekada bio ulaganje stranih lanaca u otvaranje shopping centara. "Hrvatska danas ima najviše kvadrata prodajnog prostora u Europi. Ne može me nitko uvjeriti da među trgovcima nema konkurencije. Cijenu generira cijeli lanac", kazao je. Matijević je rekao kako ozbiljni poljoprivredni proizvođači mogu poslovati, poželjni su i na vanjskim tržištima, ali je nužno da država odluči što želi od poljoprivrede koja je bitna iz ekonomskih, socijalnih, demografskih i sigurnosnih razloga. "Mi to nakon dvije krize, Covid i rat u Ukrajini, nemamo. Dva-tri mjeseca pričamo, a onda nastavljamo po starome, 20 godina pričamo isto. Poljoprivreda je prepuštena sposobnosti pojedinca. Ona nije strateška grana, to je samo deklarativno. Da jest, prema njoj se ne bi trebalo tako postupati. Pobrkali smo stvari i ne možemo se više snaći. politika ne želi razgraničiti ono što je potrebno jer im ova situacija valjda odgovara, nema više ni prosvjeda. Moguće je da su ljudi razumjeli i volju, ali ja uvijek kažem svatko ima vlast kakvu zaslužuje, mi ju biramo", odgovorio je na pitanje iz publike.

FOTO: Motus Media

'Moramo više ulagati'

Nakon kraće stanke krenuo je još jedan razgovor 'jedan na jedan' između novinara Tomislava Cerovca i Vlade Čondića Galiničića, HGK, predsjednika Udruženja poljoprivrede i član Nadzornog odbora Podravka Agri. Ključno je pitanje gdje se gubi kontrola u domaćoj industriji. "Na svim razinama, od proizvođača do Ministarstva poljoprivrede koje je dobilo ovaj vrući krumpir. Zemlja je resurs, a hrana je važna sigurnosno i na mnoge druge načine. To je pitanje svih resora, cijele Vlade. Poljoprivreda je budućnost. Dobar dio mladih se odlučuje na Agronomski fakultet jer ne mogu na drugi. Bez uvrede ikomu. Nemamo veterinarsku školu, a imamo golem sustav govedarstva. Izgubili smo puno bitaka, ali nadam se ne i rat. Doživjeli smo Domovinski rat, prelazak iz općeg u privatno vlasništvo, došlo je do propasti bivših kombinata. Treba zahvaliti onima koji su uspjeli sačuvati te kombinate i pretvoriti ih u dobre primjere proizvodnje. U tom procesu izgubilo se zanimanje za poljoprivredu. Depopulizacija sela kreće od 1945., na od devedesetih, uzmimo i to u obzir. Iz povijesti nismo dovoljno naučili, moramo raditi na povjerenju i vezi primarnih proizvođača i prerađivača. U Hrvatskoj raste i potreba za uvoz sirovina za poljoprivrednu proizvodnju. Najbolji je primjer mesa, ali i drugih grana. Uvozimo svašta", rekao je na što je Cerovec ustvrdio kako službeno RH uvozi i čađu.

Istaknuto je da primarni proizvođači ispune svoje obveze kvalitetno, nema problema. Belje ima 130 firmi u kooperaciji, 17.000 tovljenih junadi. Podravkina priča s rajčicom je ogromna. "Ne želim favorizirati, ima jako puno dobrih firmi. Zagovarač sam da se ojačavaju prerađivači ako postoji averzija prema velikim proizvođačima. Naši poljoprivrednici ulaze u priču s figom u džepu, nemaju jasnu strategiju. Temelj uspjeha je da svi u lancu surađuju, da proizvođač proizvede, a prerađivač otkupi i plati na vrijeme te preradi i prodaje. To smo postigli u segmentu proizvodnje rajčice koju smo s 18 tisuća tona u godinu dana digli na 28 tisuća tona. Ljudi su bazirani na lošim iskustvima, lošim praksama, treba vratiti povjerenje u velike sustave. EU i naše Ministarstvo također forsira proizvođačke organizacije, ali tu nismo puno postigli, mislim da ih je možda dvadesetak. Ljudi tu moraju ulaziti uvjereni u uspjeh, s povjerenjem. Zemlje poput Austrije tu imaju veliku uspješnost", naveo je primjer.

Hrvoje Stojić rekao je da staklenička proizvodnja raste, ali da je država nametnula visoke cijene proizvodnje, u što uključuje i rast plaća. "Postoji niz mjera kako potaknuti konkurentnost. Razdoblje od ulaska u EU pokazalo je pomake u produktivnosti, u određenim segmentima smo rasli i brže od prosjeka EU, ali pomaci bi mogli biti značajniji kako bi dosegli razinu produktivnosti Europske unije", zaključio je Stojić.

FOTO: Motus Media

Vinarska industrija primjer iskorištenih potpora

Predsjednik Uprave HAMAG BICRO-a Vjeran Vrbanec sudjeluje u razgovoru "jedan na jedan". Osvrnuo se na program ruralnog razvoja. "Mi ne dajemo kredit onima koji žive samo od potpora. Potpore mogu dobiti oni koji fakturiraju više nego što dobivaju od poticaja. Mi financiramo poljoprivredne i nepoljoprivredne aktivnosti, alocirali smo 115 milijuna eura u segment primarne i prerađivačke poljoprivrede te razvoja nepoljoprivrednih djelatnosti u ruralnim područjima. Krećemo i u provedbu drugih programa, poput kredita za obrtna sredstva, a uskoro i sa drugim, popularnim kreditima s kamatama od 0,1 do 0,5 posto kakve su nemoguće u komercijalnim bankama", rekao je.

Dodao je da su strojevi, mehanizacija i slično nužni za povećanje produktivnosti. Koliko god kamate bile niske, ljudi se, rekao je, odgovornije ponašaju prema proizvodnji kada je u pitanju zajam nego kada je u pitanju bespovratna potpora. "Svi ti novci se polako kroz neke tranše vraćaju. S novom omotnicom opet ćemo ih, uz slične uvjete, alocirati u ovoj i idućoj godini. Ako u novoj omotnici neće biti više novca, bit će ga barem jednako. Postoje poznati financijski okviri. Prerađivači su nam važni, dobri su svakome, i Ministarstvu gospodarstva, poljoprivrede… Kompletna vinarska industrija je kroz HAMAG-BICRO dobila neku vrstu potpore", kazao je Vrbanec. 

FOTO: Motus Media

'Mogli smo puno više'

Dekan Mešić rekao je kako nije sve tako jednostavno kada se govori o idealnim uvjetima i kvaliteti zemljišta. "Nije svaka godina ista, to jasno govorim studentima. Postoji niz faktora. Nedostaje nam i stručnog znanja, bilo iz poljoprivrede, bilo iz poduzetništva. Previše zanemarujemo važnost struke, to nam jako nedostaje. Kao fakultet smo među prvih 100 u svijetu u znanstvenom doprinosu, a toga u konkretnoj primjeni nema. Razlog je to što se cijelo vrijeme ponašamo kao da nam je Ministarstvo znanosti resorno obrazovanje, a ne Ministarstvo poljoprivrede koje molimo da stipendira studente, a ne dobivamo odgovor. Nudimo puno programa. Majdak se rado odaziva na naše programe, bivši ministar nije s nama razgovarao, novi još nije našao vremena… To je slika stvarnosti", kazao je.

Majdak je rekao da se oko zemljišta kreće s pomacima, od 1. lipnja kreću aktivnosti. "Razmišljamo što možemo, zemljište nije dio EU politike, nego nacionalne politike. Ratarstvo nam nije prepoznato, moramo ga osnažiti. Nastojimo staviti u funkciju što više poljoprivrednog zemljišta, naravno da postoji potreba za redefiniranjem. Potreban je koncenzus. Sada imamo 400.000 hektara koje se obrađuje, a izvan potpore su, njima se to očito isplati. Može se, ali ovisi o kojoj je kategoriji riječ. Svjesni smo i nepravilnosti, vlasnici zemljišta daju poljoprivrednicima da obrađuju, a ti poljoprivrednici onda nemaju potporu. Svjesni smo tih problema, kao i problema s vlasništvom. Ulažemo puno, produktivnost nam je veća, ali je u padu dio proizvodnje koji se evidentira. Uložili smo deset milijardi eura u rast produktivnosti. Politika i struka često se ne mogu pomiriti, ali imamo i općedruštveni fenomen. protivimo se gradnji svinjogojskih farmi na razini lokalnih jedinica. Država to ne može riješiti jer su prostorni planovi u nadležnosti jedinica lokalne samouprave", kazao je. 

FOTO: Motus Media

Pitanje opstojnosti društva

Održan je i panel "Mora li Hrvatska biti ovisna o uvozu hrane – trend, nužnost ili iluzija?" Sudjelovali su Mladen Jakopović, Hrvatska poljoprivredna komora, predsjednik, Aleksandar Mešić, Agronomski fakultet Zagreb, dekan, Miroslav Božić, HIŠ, savjetnik Uprave, DG AGRI, član Promatračkog tijela za europsko tržište šećera od 2017. godine, Toni Raič, udruga Baby Beef, predsjednik. Od ulaska u EU uvezli smo hrane u vrijednosti od 43 milijarde eura. Kao nikada do sada došli do raskrižja i pitanja jesmo li izgubili poljoprivrednu  prehrambenu industriju, rekao je moderator Tomislav Cerovec uvodno dodavši da ovo više nije ekonomsko pitanje, nego i pitanje opstojnosti društva.

"Hrvatskoj se s ulaskom u EU dogodila korjenita promjena poslovanja i življenja svih građana. Ovaj segment bio je među najosjetljivljijima u pristupnim pregovorima. O 90 posto se nije moglo pregovarati. Svaka zemlja odlučuje želi li ili ne prihvatiti pravila igre EU. Nije sve tako crno, treba pogledati koliko je novostvorene dodane vrijednosti. Za nas agroekonomiste uvijek je fascinantna priča kako mediji gledaju samo pitanje uvoza i izvoza. Jedino mjerilo uspješnosti je koliko s angažiranom radnom snagom možemo stvoriti nove vrijednosti", kazao je Božić. Dodao je da građani s niskim primanjima moraju odlučiti mogu li ili ne mogu kupiti domaće, što je tužna istina. U raspravu se uključio Toni Raič rekavši da su u pregovorima napravljene katastrofalne pogreške.

"Imali smo 320 milijuna dolara vrijednosti izvoza goveđeg mesa plus samodostatnost. Križevčanka, Podravka, BiM Bjelovar, PIK Vrbovec…Sve smo to izignorirali. Nismo poštovali biološke procese. U pregovorima smo rekli, ja sam rekao, da je RH zadesila najveća pošast civiliziranog društva, rat koji je uništio infrastrukturu, stada. Imamo resurse, ali Vlada mora donijeti konkretne ciljeve., Iznimno sam nezadovoljan sa ciljanim povećanjem proizvodnje u narednom periodu od 25 posto, zašto nije 125 posto? To je moguće. Politiku moramo maknuti iz tog dijela. Kako ćete napraviti proizvod bez osnovnog resursa, a to je u stočarstvu grlo", kazao je.

FOTO: Motus Media

 Potrebne brže i odlučnije reakcije

Zvjezdana Blažević, Direktorica Geja savjetovanja i konzultantica, rekla je da je Hrvatska sve više ovisna o uvozu hrane. "Došli smo na deficit od dvije milijarde i 400 milijuna eura te rast uvoza od 600 milijuna., Od ulaska u EU do 2020. deficit je bio ujednačen, a nakon 2020. je deficit pao jer nije bilo turista. Dakle, mi turiste hranimo uvoznom hranom. Iduće godine, kad se turizam oporavio, počeli smo još više uvoziti. Od 2014. godine uvoz je narastao za četiri milijarde eura, na 6,4 milijarde eura. Pokrivenost uvoza izvozom je samo 61,15 posto. Uvozimo godinama najviše mesa, pogotovo svinjetine. Uvozimo sve više kruha i pekarskih proizvoda, pića, alkohola, octa, stočne hrane, kakaovca te povrća. Ono što našii građani najviše troše, to najviše i uvozimo. Lani nam je kukuruz bio glavni izvozni proizvod, godinu ranije čokolada. Sve što promatramo je u padu. Ne proizvodimo dovoljno i konkurentno. Imamo proizvodnju koja se premalo pomakla od vremena prije ulaska u EU. Vrijednost otkupa poljoprivrednih proizvoda je pokazatelj u kojem vidimo puno nedostataka. Vrijednost prodaje iz poslovnih subjekata iznosi 61 posto, a od OPG-ova 38 posto. Ako znamo da imamo 162.000 OPG-ova i da je od toga 30-ak tisuća samoopskrbnih, a poslovnih subjekata nema više od pet tisuća. Proizvodnja OPG-ova se često i ne registrira, ima puno sive ekonomije. Možda je to pozitivno jer poljoprivrednici imaju veću vrijednost prodaje nego što mislimo. Neki se poljoprivrednici klone i povećanja proizvodnje da ne bi ušli u porezne škare. Ministarstvo poljoprivrede to ne može samo riješiti. Porezni sustav mora se mijenjati, onaj tko je u obvezi plaćanja poreza drugačije će brinuti i o proizvodnji. Da bismo bili konkurentni, osim potpora poljoprivrednicima treba podizanje produktivnosti. Trend kretanja produktivnosti radne snage pokazuje da smo na oko 40 posto prosjeka EU, na začelju. Na tako malu produktivnost smo lani bili među rijetkim zemljama kojoj je ta produktivnost još pala! Imamo toliko dobre tehnologije koje mogu pomoći i ovaj podatak je jako zabrinjavajuć. Dalje, stagnira nam ulaganje u fiksni kapital, ne ulažemo u poljoprivredu. Produktivnost nije sve, ali je na dulji rok sve. Bez toga nema povećanja proizvodnje. Mi smo na tržištu, neće nas nitko zaštiti od carina, trošarina i sličnog dok god smo na otvorenom tržištu. Potrebna su nam, da bismo to promijenili, daleko veća sredstva nego što su dosad isplaćena i planirana. Nedostaju ulaganja u kapital, tehnologiju, istraživanje i razvoj", istaknula je. 

Uvodno se obratio državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Tugomir Majdak. "Ministarstvo prati ovakva događanja kako bi naglasilo ovu stratešku granu gospodarstva koju društvo često zanemaruje, a to je poljoprivreda. Ona je jedna od top tema današnjice u globalnim neprilikama. nacionalne ekonomije moraju voditi računa o samodostatnosti. EU u segmentu onoga što je bilo prije Covida i nakon Covida nije isto. Naglasak je na suverenosti po pitanju hrane.  Moramo uložiti više u one segmente poljoprivrede gdje nismo prepoznali potencijal, poput prerađivačkog segmenta koji je zanemaren. Radi se o proizvodima visoke dodane vrijednosti. Ministarstvo će u narednom razdoblju, osim novog Zakona o poljoprivrednom zemljištu, ići u novi Zakon o komesaciji, na razini jedinica lokalnih samouprava mamo cijepanje važnih cjelina, zadržat ćemo decentralizirani model ali moramo osnažiti ulogu Ministarstva, koje ima ulogu i odgovornost da maksimalizira iskorištenost obradivih površina. U proteklih nekoliko godina pali smo za dvadesetak tisuća hektara obrađene površine. Moramo obratiti pažnju na to. Državna zemljišta čine samo četvrtinu. Imamo 90.000 hektara državnog zemljišta više nego što je u mehanizmima za potporu. Kreću pregovori s EU za novi višegodišnji plan. Zalažemo se za jaku i veću poljoprivrednu omotnicu, za zajedničku poljoprivrednu politiku i provedbu ruralnog razvoja te potpore kroz izravna plaćanja. Očekujemo smjernice i izmjene uredbe u korist primarnih proizvođača. Trgovačke lance pozivamo na fer utakmicu", zaključio je Majdak.

Dražen Knežević, voditelj Centra za sigurnost hrane iz Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu, rekao je kako ova konferencija obrađuje oruće teme uvoza i cijena hrane. "Ova konferencija održava se u dobro vrijeme, prije tjedan dana Svjetska trgovinska organizacija objavila je procjenu da za 2025. izgledi nisu dobri. Očekuje se pad trgovinske razmjene veći nego u vrijeme pandemije. U tom slučaju je moguća refleksija na Hrvatsku. Osim kriznih ratnih žarišta u Ukrajini, Indije i Pakistana, imamo tarifni, carinski rat. Situacija je složena i zbog trijade – klimatskih promjena, zahtjeva europske legislative poput tema vezanih uz zelenu tranziciju i smanjenja ugljičnih emisija, te treće, naš imperativ za proizvodnjom što veće količine domaće hrane. Teško je pomiriti sve te elemente. HAPIH ostaje predani partner, otvoren za sve oblike suradnje i pomoći proizvođačima", rekao je.