ANALIZA KONKURENTNOSTI HRVATSKE Evo gdje zaostajemo i što treba mijenjati

North America Competitiveness Scorecard donosi i usporedbe Sjeverne Amerike s ostatkom svijeta kroz bodovanje koje se temelji na kombinaciji više svjetskih metodologija mjerenja konkurentnosti i ekonomske slobode (Svjetski gospodarski forum, Svjetska banka, Heritage Foundation i Fraser Institute).

Mjere se indikatori u više područja javnih politika koja uključuju poslovnu klimu (regulatorno opterećenje), pravni sustav i zaštitu vlasničkih prava, investicijsku klimu, makroekonomsku klimu, uvjete trgovine te zdravstveni i obrazovni sustav.

Ovo je osobito zanimljivo u svjetlu novosti da je Hrvatska (zbog stagnacije) prema rang ljestvici Doing Business za 2018. pala za osam mjesta u usporedbi s prethodnim mjerenjem i sada je na 51. mjestu od 190 država svijeta uključenih u mjerenje.

Pritom su zemlje i svjetske regije dobile određene ocjene i bodove.

Ocjena Europske Unije

Kada je u pitanju Europska unija, jedinstveno (unutarnje) tržište roba, usluga, kapitala i radnika se ističe kao glavna prednost,pogotovo integracija tržišta usluga i digitalno tržište te strateške investicije. Ključni problem EU je nefleksibilan regulatorni režim spram inovacija (čime se otvara pitanje prilagodbe propisa budućnosti). EU je dobila ocjenu B tj. 74,2 boda, dok je Sjeverna Amerika kao najkonkurentnija svjetska regija dobila 89,5 bodova. Ta razlika se može tumačiti i kao posljedica anglosaksonskog pravnog nasljeđa koje generalno jamči višu razinu ekonomske slobode.

EU bolje stoji po pitanju konkurentnosti nego prema ekonomskim slobodama, pogotovo kontinentalne zemlje. Generalne prednosti EU su stabilan pravni sustav i zaštita vlasničkih prava, trgovinska sloboda te kvaliteta zdravstvenog i obrazovnog sustava. S druge strana, EU treba raditi na poboljšanju poslovne klime i makroekonomske stabilnosti (što znači rezanje prekomjerne regulacije i javnog duga). SAD bolje stoji od EU glede lakoće poslovanja, uključujući i lakoću pokretanja poslovanja. 

S druge strane, obzirom na određene izvore makroekonomske nestabilnosti, prioritet za Sjedinjene Američke Države je rezanje proračunskog deficita, dok Kanada treba olakšati regulativu za poslovanje. George W. Bush Institute ističe kako bi Transatlantski trgovinski sporazum (TTIP), o kojemu se pregovara između EU-a i SAD-a, bio dodatni poticaj konkurentnosti.

Kada je u pitanju Njemačka kao najveće europsko gospodarstvo, George W. Bush Institute ističe kako su njemačke konkurentske prednosti povoljna makroekonomska i investicijska klima te zdravstveni i obrazovni sustav te izvrsnost u dizajnu i inovativnosti proizvodnje.

Njemačka je 2. najveći svjetski izvoznik (nakon Kine) i u izvozu koristi prednosti slabog eura. Gospodarskoj snazi Njemačke doprinijeli su pravna sigurnost, stabilne javne financije (proračun bez deficita) i niska stopa nezaposlenosti. Njemački konkurentski nedostaci u odnosu na Sjevernu Ameriku su lošija poslovna klima, pogotovo u području pokretanja poslovanja (što je posljedica prenormiranosti viškom propisa za poduzetnike).

Scorecard se može istražiti i po državama članicama EU koje su dobile različite ocjene. Ocjenu A dobile su primjerice Njemačka, Danska, Finska, Irska i UK. Estonija i Litva su (zbog jakih reformi) već dobile A- (isto kao Nizozemska i Švedska). Češka je dobila ocjenu B (koju ima i Luksemburg), dok je Francuska tek na B-, jednako kao i Rumunjska.

Hrvatska ima tek ocjenu C- (dok C imaju Slovenija, Mađarska i Italija, a Bugarska C+). Kada se ocjene gledaju generalno, može se zaključiti da Scorecard nagrađuje zemlje koje su provele jake liberalizacijske reforme, dok kažnjava zemlje koje su se oslanjale na nekakav (socijalistički) status quo.

Ozbiljni zaostaci u konkurentnosti Hrvatske su prema Scorecardu sljedeći: makroekonomska nestabilnost (30%)  zbog visokog javnog duga zbog proračunske rastrošnosti i loša poslovna klima (36%)  zbog prenormiranost poslovnog sektora prekomjernim regulacijama

Istovremeno, jedina relativno značajnija prednosti Hrvatske (u odnosu na svoj prosjek) je trgovinska sloboda, zbog integriranost na unutarnje tržište EU. To znači da je Hrvatska konkurentna uglavnom samo zbog nekad vanjskog, a sada unutarnje-tržišnog faktora – Unije. Sve ono što je pitanje domaćih javnih politika ostaje stvar ozbiljnih izazova; neophodno je stabilizirati fiskalni i regulatorni sustav i smanjiti ih na primjerenu razinu (u odnosu na veličinu BDP-a, kako bi poduzetnička inicijativa to mogla izdržati).

Zaključno

North America Competitiveness Scorecard objedinjava bodovanje svjetskih regija i zemalja kombinacijom više relevantnih svjetskih metodologija za mjerenje konkurentnosti i ekonomske slobode. Hrvatski izazovi za jačanje konkurentnosti ostaju smanjivanje fiskusa i regulative na primjerenu razinu kako bi poduzetnička inicijativa podnosila niže opterećenje na kapital.

Hrvatska 2025 može napraviti barem 30%-tne rezove i rasterećenja od prekomjerne birokracije i administracije. U protivnom, održavanje prekomjernog državnog sektora u trenutnom obliku bit će dodatna potvrda ocjene C-, piše Daniel Hinšt iz  Centra za javne i ekonomske politike.