Radusinović: Oko brodogradnje dugoročno nema ništa osim kooperantskih poduzeća koja su sudjelovala u nenamjenskom trošenju

Podsjetimo, ministar gospodarstva i poduzetništva Darko Horvat rekao je da se od Tomislava Debeljaka traže garancije da je u mogućnosti završiti brodove koji su u fazi visoke gotovosti, kako bi vratili jamstva koje je država za te brodove dala, a to je otprilike oko 1,8 milijardi kuna, koje, kako je rekao, "kao mač vise nad glavom državnom proračunu".

Vrijeme za Uljanik je isteklo, jasna je bila Radusinović.

"Vratimo se u studeni 2017. kada je uprava Uljanika prvi put rekla da imaju problem. Rekli su to potpredsjednici Vlade Martini Dalić, ona je tada izjavila da je Uljanik nagomilao velike gubitke. Negdje u siječnju 2018. dan je rok od šest mjeseci da nađu strateškog partnera. Doći ćemo mi i do lipnja 2019., izgleda da ta situacija neće biti konkretno riješena. Stečajni rok je u svibnju, donošenjem niza administrativnih odluka Uljaniku produžuje se stečajni rok koji je njemu davno istekao. Time se ništa ne dobiva. To vam je kao nogometna utakmica u kojoj nitko nije dao gol ni nakon drugog produžetka, a onda je sudac odlučio da ćemo beskonačno igrati produžetke dok netko ne da gol”, rekla je Radusinović.

Uputila je i kritiku ministarstvu gospodarstva.

“To što ministar Horvat ne zna da su ti dugovi veći nego što su bili, znači da dolazimo do neugodne situacije. Ministar ne zna, a izvješće je dobio vjerojatno na primopredaji vlasti, družio se s bivšom upravom, sadašnjom upravom, sindikatima i sada ne zna”, poručila je Radusinović i nastavila: “Tomislav Debeljak je dobio mogućnost dubinskog snimanja koje vjerojatno nije bilo ni tako dubinsko da bi predao ponudu. Tada je iznio dubioze od 10 milijardi kuna i tražio ukupno 14 od države. Dakle, Tomislav Debeljak je vidio zašto je ušao, vidio je knjige, a ministar i sustav Ministarstva gospodarstva, financija i države se čudi. To je visoka politika”, poentirala je kolumnistica Direktnog.

Osvrnula se i na odluku o 3. maju koja bi trebala biti donesena idućeg tjedna.

“To ide na mlin priči u kojoj je brodogradnja u Puli gotova, 3. maj može poslužiti za neke poslove, ali sve ide prema tome da se brodogradnja u Puli ugasi. Želje da ona opstane su samo deklarativne”.

Postavlja se pitanje je li opravdano davati toliko novca poreznih obveznika za brodogradnju.

“To je strateški kriminal, izvješće koje je napravilo Ministarstvo financija, i DORH je bio u Uljaniku pa ne znamo što se tamo dogodilo. Namjenska sredstva trošena su nenamjenski. S te pozicije, zašto bi i porezni obveznici financirali njihovo nenamjensko trošenje novca? Dugoročno, oko brodogradnje nema ništa osim kooperantskih poduzeća koja su sudjelovala u nenamjenskom trošenju. Većina broda koji se proizvede je uvezen, kod nas je samo sklopljen. Ne mogu biti četiri brodogradilišta, i Pula, Rijeka i Split su globalno na dva i pol metra”, zaključila je Dragana Radusinović.