Računica koja privlači sve više Hrvata: 'Ova investicija može se vratiti za pet godina'

Međutim, energetska kriza, pojednostavljenje propisa i izdašniji poticaji Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost pokrenuli su pravi solarni bum. Danas solarna energija više nije tek ekološki hobi pojedinaca, već ključni pokretač lokalnog gospodarstva koji kroz energetske zajednice i krovove proizvodnih pogona iz temelja mijenja način na koji Hrvatska proizvodi i troši struju. O tome kako se Hrvatska nosi s ovom svojevrsnom solarnom revolucijom i koji su ključni koraci za stabilan razvoj sektora, više detalja otkrila nam je Maja Pokrovac, direktorica udruženja Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH). Osvrćući se na činjenicu da je Hrvatska, unatoč golemom solarnom potencijalu, godinama bila na dnu EU-a po ugrađenim kapacitetima, Pokrovac navodi da se posljednjih pet godina vidi značajan pomak.

"Hrvatska ima oko 2300 sunčanih sati godišnje, što je iznad europskog prosjeka i usporedivo s najosunčanijim dijelovima južne Italije i Grčke. Unatoč tome, solarna energija i dalje sudjeluje s tek 5,7 posto u ukupnoj proizvodnji električne energije u Hrvatskoj (podatak za 2025. godinu), što pokazuje koliko je naš solarni potencijal još uvijek neiskorišten. Posljednjih pet godina ipak su donijele vidljiv pomak. Ukupna instalirana snaga postrojenja za proizvodnju električne energije u Hrvatskoj povećana je za oko 2000 MW, pa danas imamo oko 6300 MW proizvodnih kapaciteta, pri čemu solarna energija čini oko 60 posto tog rasta", ističe Pokrovac te dodaje da su administrativni postupci posljednjih godina ubrzani. Važan korak dogodio se krajem 2023. godine kada je Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine donijelo izmjene Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, čime su pojednostavljeni postupci za solarne elektrane do 10 MW.

Ravnatelj Regionalne energetsko-klimatske agencije Sjeverozapadne Hrvatske (REGEA) Julije Domac također ističe da je interes građana za ugradnjom solara intenzivno porastao u posljednjih nekoliko godina. "Interes građana je višestruko veći nego prije pet ili šest godina. Prije je solarna elektrana na kući bila tema za entuzijaste, danas je to vrlo racionalno pitanje kućnog budžeta i energetske sigurnosti. Građani su danas puno informiraniji, ali još uvijek imaju tri česta straha. Prvi je da je procedura prekomplicirana. Drugi je da će ulaganje trajati predugo da se isplati. Treći je strah od odnosa s mrežom i opskrbljivačem, odnosno pitanje što se događa s viškom proizvedene energije. Tipična obiteljska sunčana elektrana od pet do sedam kW danas može proizvesti oko 5500 do 8000 kWh godišnje, ovisno o lokaciji i krovu. To je dovoljno da vrlo značajno pokrije potrošnju prosječnog kućanstva, posebno ako nema električno grijanje ili električni automobil. Najveća zabluda je da solar mora pokriti sve. Ne mora. Dovoljno je da pokrije najveći dio godišnje potrošnje i smanji izloženost budućim cijenama energije. Tu su nažalost i projektanti često građane dovodili u zablude i nagovarali da ulažu u predimenzionirane elektrane", ističe Domac.

FOTO: Zeljko Puhovski / CROPIX

'Postoji velik interes za vlastitu proizvodnju energije'

Voditeljica Odjela za energetiku, zaštitu okoliša i komunalno gospodarstvo HGK Tamara Kelava ističe da se Hrvatska nalazi usred intenzivne tranzicije elektroenergetskog sustava, u kojoj solarna energija prerasta u jedan od potencijalnih ključnih stupova energetske neovisnosti. "Dugi niz godina dinamika instalacije fotonaponskih sustava zaostajala je za europskim prosjekom, no danas su solarne elektrane najbrže rastuća zelena tehnologija u Hrvatskoj. Prema najnovijim podacima do početka ove godine, ukupni instalirani kapacitet solarnih elektrana u Hrvatskoj dosegao je 1500 MW, pri čemu je u razdoblju od prosinca 2024. do prosinca 2025. godine u pogon pušteno oko 400 MW novih solarnih elektrana. Međutim, po ocjeni članica Udruženja obnovljivih izvora energije HGK, potencijali su znatno veći, kao i interes investitora koji se mjeri u gigavatima. Na prijenosnoj mreži trenutačno se nalazi tek manji dio operativnih solarnih kapaciteta, dok u pozadini čeka čak 3,5 GW spremnih projekata, od čega solarni čine tri četvrtine. Njihova realizacija uvelike ovisi o rješavanju regulatornih pitanja te jasnijem pravnom okviru za ugradnju baterijskih sustava za pohranu energije, koji su nužni za stabilizaciju mreže, o čemu su HGK i njezino Udruženje OIE HGK nedavno upozorili u Postion paperu."

Godinama su najveći problem predstavljali veliki projekti koji se priključuju na prijenosnu mrežu. "Hrvatska danas ima samo devet većih solarnih elektrana priključenih na prijenosnu mrežu, a one čine svega oko 15 posto ukupno instalirane solarne snage. Proizvođači su gotovo četiri godine čekali odluku o cijeni priključenja na prijenosnu mrežu, koja je donesena tek prije mjesec dana. Zbog toga je u zastoju bilo gotovo četiri GW projekata, ponajviše solarnih elektrana, ali i baterijskih sustava za pohranu energije te vjetroelektrana", navodi Pokrovac pa dodaje da je u međuvremenu dio regulatornih prepreka uklonjen. Koliko smo odmaknuli na ovom polju, pokazuje i primjer Križevačkog laboratorija inovacija za klimu (KLIK) koji građanima Križevaca i okolice pomaže u prelasku na obnovljive izvore energije. Dok upravo takav projekt pokazuje snagu grupnog ulaganja, stvarna situacija na terenu pokazuje da je administracija i dalje najveća kočnica za masovniji razvoj energetskih zajednica u Hrvatskoj. "Od približno 48.000 solarnih elektrana u Hrvatskoj, oko 80 posto čine krovni sustavi kućanstava. To pokazuje da građani žele sudjelovati u energetskoj tranziciji i da postoji velik interes za vlastitu proizvodnju energije. Međutim, kada govorimo o energetskim zajednicama i zajedničkom ulaganju građana, administracija je i dalje najveća prepreka", navodi Pokrovac.

KLIK nije jedini pozitivni primjer - primjeri poput Poreča i Novske također pokazuju da gradovi mogu biti motori promjena. Domac pritom ističe da lokalna vlast može napraviti ogromnu razliku. "Grad koji građanima ponudi informiranje, tipsku dokumentaciju, lokalni poticaj od nekoliko stotina ili nekoliko tisuća eura i brzu administrativnu podršku može jako ubrzati ulaganja. To nije samo pitanje novca. To je pitanje povjerenja. Poreč je dobar primjer jer sustavno povezuje javne zgrade, informiranje građana i lokalnu energetsku politiku. Novska je zanimljiva jer pokazuje da manji grad može biti vrlo konkretan i brz. Zagreb je važan zbog vala ulaganja u sunčane elektrane na javnim zgradama i zbog pokušaja da se energetska tranzicija postavi sustavno, a ne projektno. Pozitivne primjere vidimo i u gradovima koji već godinama rade na energetskoj obnovi, javnoj rasvjeti i obnovljivim izvorima, poput Križevaca, Karlovca, Koprivnice, Rijeke i drugih. Razlika između uspješnih i neuspješnih lokalnih sredina često nije u sunčevom zračenju. Razlika je u tome ima li grad osobu, tim ili energetsku agenciju koja vodi proces", ističe Domac.

FOTO: Sasa Buric / Cropix / Ilustracija

'Građani žele znati tri stvari'

Obje zakonski predviđene vrste energetskih zajednica u Hrvatskoj opterećene su teškim administrativnim preprekama – dok je za energetske zajednice građana proces previše složen i zahtijeva opsežnu dokumentaciju te zapošljavanje djelatnika, za zajednice obnovljive energije procedure i koraci uopće nisu jasno definirani. "Rezultat toga je da Hrvatska danas ima samo tri registrirane energetske zajednice, dok ih Austrija ima više od 1200, a Nizozemska više od 700", pojašnjava direktorica OIEH-a. Međutim, kotač promjena se konačno pokrenuo: situacija se vidno popravlja, a snažni pozitivni pomaci zabilježeni posljednjih mjeseci jasno pokazuju da idemo naprijed prema pristupačnijim rješenjima. "HERA je u travnju pustila u savjetovanje Poticajni okvir koji omogućuje promicanje i olakšavanje razvoja potrošnje vlastite energije iz obnovljivih izvora energije. Očekujemo da bi novi okvir mogao pojednostavniti procedure i stvoriti poticajnije okruženje za razvoj energetskih zajednica i aktivnije uključivanje građana u proizvodnju i dijeljenje energije. Energetske zajednice bile su i jedna od tema konferencije Dani OIE 2026 koja se održala prošlog tjedna u Opatiji, gdje je iz HEP-ODS-a potvrđeno da je od 1. travnja automatiziran proces raspodjele energije među članovima zajednica", ističe Pokrovac te naglašava da je to važan korak naprijed.

Domac se također slaže da su danas administrativni postupci puno jednostavniji i razumljiviji nego ranije, ali istovremeno nudi dodatne prijedloge koji bi mogli pojednostavniti cijelu proceduru. "Građanin ne želi postati energetski pravnik. On želi znati tri stvari: koliko me to košta, koliko ću uštedjeti i kada će elektrana raditi. Zato nam trebaju lokalni energetski info-centri i one-stop-shop modeli. Ako građanin ima jedno mjesto gdje dobije tehnički savjet, provjeru krova, informaciju o subvenciji i pomoć oko procedure, broj projekata raste puno brže", rekao nam je pa se osvrnuo na postojeće modele državnih subvencija. "Bez potpore mnoge obitelji ne bi krenule u investiciju. Ipak, model treba doraditi. Prvo, pozivi moraju biti predvidivi. Građani i izvođači moraju znati kada poziv dolazi, koliki je budžet i kakvi su uvjeti. Drugo, treba smanjiti efekt 'utrke' u kojoj se svi prijavljuju isti dan i sustav se pretvara u lutriju. Treće, veću potporu treba usmjeriti prema energetski ranjivim kućanstvima. Dugoročno bih volio vidjeti model u kojem potpora nije samo jednokratni natječaj, nego stalni program. Ako želimo masovno širenje solara, građani moraju imati stabilan signal. Energetska tranzicija ne može ovisiti o tome tko je brže kliknuo prijavu."

Zbog zastarjele prijenosne mreže i nemogućnosti pohrane domaće energije, Hrvatska ljeti uvozi više od 30 posto struje, što je OIEH potaknulo da uz podršku EBRD-a pokrene prvu nacionalnu studiju o baterijskim sustavima, koju su izradili FER i EIHP. Kako navodi Pokrovac, baterije danas imaju dvije važne uloge: stabilizaciju elektroenergetskog sustava uz bolje iskorištavanje obnovljivih izvora te osiguravanje veće energetske samostalnosti građana i poduzetnika. Tomu će doprinijeti i Fond za zaštitu okoliša, koji od ove godine uz solare počinje subvencionirati i kućne baterijske sustave za građane, što bi trebalo dodatno potaknuti ulaganja u vlastitu proizvodnju i pohranu energije. Na tom je tragu i Position paper Udruženja OIE HGK u kojemu se ističe da rast obnovljivih izvora zahtijeva tehnologije za fleksibilno upravljanje energijom, pri čemu je interes investitora za gradnju baterijskih pohrana iznimno velik, no za njihovu punu isplativost nužno je pojednostaviti procedure i postaviti jasan regulatorni okvir. Ipak, prema riječima direktorice OIEH-a, baterije same po sebi nisu dovoljne jer ne mogu zamijeniti razvoj mreže, ali povećavaju fleksibilnost sustava pa mogu uvelike doprinijeti u snažnijem razvoju obnovljivih izvora energije. "Jednako je važno naglasiti da svi građani i poduzetnici nemaju mogućnost postaviti sunčanu elektranu na vlastiti krov, zbog čega su Hrvatskoj potrebni i veliki solarni projekti priključeni na mrežu. Upravo je studija pokazala da bi realizacija projekata koji već imaju energetsko odobrenje mogla smanjiti cijenu električne energije za gotovo 30 posto do 2030. godine, dok bi baterijski sustavi dodatno stabilizirali tržište i smanjili ukupne troškove elektroenergetskog sustava za 15 posto", ističe Pokrovac.

FOTO: Maja Pokrovac/OIEH za Direktno.hr

'Ljudi žele imati veću kontrolu nad troškovima'

Ovi određeni pomaci zabilježeni proteklih godina pridonijeli su tome da građani i poduzetnici danas u većoj mjeri ulažu u solarne elektrane, a Pokrovac nam je otkrila neke od glavnih motiva zbog kojih se odlučuju na ova ulaganja. "Građani i poduzetnici danas u solarne elektrane prvenstveno ulažu zbog ušteda i veće energetske neovisnosti, posebno u okolnostima nestabilnih cijena energije i sve nesigurnijeg geopolitičkog okruženja. Ljudi žele imati veću kontrolu nad vlastitom potrošnjom i troškovima električne energije. Velik interes dodatno su potaknuli pad cijena tehnologije, model net meteringa koji je bio aktivan do prošle godine te brojne državne i lokalne subvencije", navodi Pokrovac pa pritom posebno naglašava važnost dobrog planiranja: "Snaga solarne elektrane treba odgovarati stvarnim potrebama kućanstva ili poduzeća, kao i kapacitet baterijskog sustava. Ako je sustav prevelik, povrat investicije može se nepotrebno produljiti, a ako je premalen, neće osigurati željenu razinu energetske samostalnosti".

Da je ušteda glavni motiv, potvrđuje i Domac. "Prvi motiv su sigurno uštede. Građani najprije gledaju račun za električnu energiju i pitaju se koliko mogu smanjiti trošak. Drugi motiv su subvencije. Ako država ili lokalna jedinica sufinancira 40 do 60 posto ulaganja, odluka postaje puno lakša. Sustav od šest kW može koštati otprilike 7000 do 10000 eura, ovisno o opremi, krovu i izvođaču. Uz potporu, povrat se često spušta na četiri do sedam godina. Bez potpore, govorimo više o sedam do 11 godina. Treći motiv, koji sve više raste, jest energetska neovisnost. Nakon svih kriza ljudi razumiju da vlastita energija znači veću sigurnost. Ekološka svijest postoji, ali za većinu građana ona dolazi zajedno s ekonomijom. I to nije loše. Dobra energetska tranzicija mora biti i financijski razumna", rekao nam je ravnatelj REGEA-e.

Kada je riječ o hrvatskim tvrtkama, glavni motiv za ulaganje u vlastitu proizvodnju energije je osiguranje dugoročne stabilnosti operativnih troškova i zaštita od cjenovnih šokova. "Kad je riječ o gospodarskim subjektima, dominantni udio imaju komercijalni i industrijski sektor. Procjenjuje se da oko tri četvrtine ukupno instaliranih kapaciteta na distribucijskoj mreži dolazi upravo iz segmenta poduzetništva. Primarni motiv hrvatskih tvrtki za ulaganje u vlastitu proizvodnju energije je osiguranje dugoročne stabilnosti operativnih troškova i zaštita od tržišnih cjenovnih šokova. Dok su kućanstva u posljednje vrijeme suočena s izmjenama regulatornog modela (poput uvođenja sustava neto obračuna ili net billinga), koji produljuju rokove povrata investicije, za poduzetnike su ekonomska računica i povrat investicije ostali znatno prihvatljiviji. Uz smanjenje računa za električnu energiju, snažan vjetar u leđa investicijama daju ESG kriteriji stranih tržišta i partnera u pogledu smanjenja CO2 otiska, bez čijeg ispunjavanja domaće tvrtke gube pozicije u globalnim lancima opskrbe", ističe Kelava te dodaje da analiza HGK-a pokazuje da je interes za solarna ulaganja u gospodarstvu najizraženiji tamo gdje su energetski zahtjevi i krovne površine najveći, a to su prerađivačka industrija, logistika i skladištenje, turizam i poljoprivreda.

FOTO: Tamara Kelava/HGK za Direktno.hr

'Investicija se može vratiti za četiri do pet godina'

Pozivajući se na podatke HERA-a, direktorica OIEH-a navodi da su mnogi korisnici predimenzionirali svoje sustave, zbog čega se u mrežu predaje znatno više energije od preuzete, što naglašava važnost promišljenog projektiranja. "U dobro dimenzioniranim sustavima investicija se može vratiti za četiri do pet godina, dok je životni vijek solarne elektrane i do 30 godina", pojašnjava Pokrovac. Dok poduzetnici u solarna rješenja ulažu radi dugoročne stabilnosti cijena, građani su i dalje snažno vezani uz državne subvencije. Unatoč pojednostavljenju procedura za manje krovne elektrane, Hrvatska je prema podacima SolarPower Europe i dalje na dnu EU-a po solarnim kapacitetima po glavi stanovnika, prvenstveno zbog sporog izdavanja dozvola i višegodišnjeg čekanja na procjene zaštite okoliša koje koče velike projekte. "Primjerice, dozvole vezane uz zaštitu okoliša prema zakonu bi se trebale izdati u roku od četiri mjeseca, a u praksi se na njih čeka i nekoliko godina", upozorava Pokrovac.

"Dodatni problem je što su obnovljivi izvori energije u pojedinim propisima i dalje stavljeni u nepovoljniji položaj od projekata na fosilna goriva. Prema trenutačno važećoj Uredbi o procjeni utjecaja zahvata na okoliš, za elektrane na fosilna goriva do 10 MW nije potrebno provoditi ocjenu o potrebi procjene utjecaja na okoliš, dok ta obveza za solarne, vjetro i hidroelektrane postoji već od najmanjih snaga. Smatramo da bi takve obveze barem trebale biti izjednačene, a obnovljivi izvori zbog svog znatno manjeg utjecaja na okoliš trebali bi imati i prednost u procedurama. Također, dodatni problem predstavlja ograničavanje razvoja agrosunčanih i akvasunčanih elektrana u zaštićenim područjima prirode te na vrijednom poljoprivrednom zemljištu, iako je riječ o projektima koji mogu pridonijeti smanjenju negativnih posljedica klimatskih promjena i omogućiti istodobnu proizvodnju energije i hrane. Pogotovo uz činjenicu da je Hrvatska među tri europske zemlje s najvećim kumulativnim udjelom šteta od ekstremnih vremenskih i klimatskih prilika u odnosu na bruto nacionalni proizvod", navodi dalje Pokrovac te ističe da takva praksa nije uobičajena u drugim državama članicama Europske unije, gdje se upravo agrosolarni modeli sve više potiču kao način povezivanja poljoprivrede i energetike.

Direktorica OIEH-a također napominje da je slična situacija i s priključenjem na prijenosnu mrežu. "Zahtjev za informaciju o mogućnosti priključenja velikih projekata može se podnijeti samo jednom godišnje, u vrlo kratkom roku tijekom svibnja. Ako do tada niste prikupili svu potrebnu dokumentaciju, često zbog čekanja drugih institucija, morate čekati svibanj sljedeće godine. Zbog takvih procedura često se događa da dok jedna dozvola konačno stigne, druga u međuvremenu istekne. To je administrativni krug koji značajno usporava razvoj projekata", navodi ona te poručuje da bi se ovaj proces mogao ubrzati implementacijom europske Direktive RED III, koja obnovljive izvore energije definira kao prevladavajući javni interes i predviđa znatno kraće rokove za izdavanje dozvola. "U Hrvatskoj danas razvoj većih projekata često traje i do deset godina, što je teško održivo ako želimo pratiti ostatak Europe." Ona također upozorava na činjenicu da su druge zemlje u regiji reagirale znatno brže nego Hrvatska: "Primjerice, Mađarska je u posljednjih pet godina instalirala oko 5,5 GW solarnih elektrana, dok je Hrvatska u istom razdoblju instalirala oko 1 GW pa onda u ljetnim mjesecima uvozimo njihovu energiju, odnosno njihovo sunce. Zato je važno da najavljene izmjene Zakona o tržištu električne energije i Zakona o obnovljivim izvorima energije zaista ubrzaju procedure, jer postoji realna opasnost da Hrvatska bez brže tranzicije postane samo tranzitna zemlja za energiju proizvedenu u susjednim državama".

FOTO: Unsplash/Ilustracija

Više od 7400 lokacija pogodnih za velike sunčane elektrane

Da je implementacija europske direktive RED III ključni korak za otključavanje domaćih potencijala slaže se i Kelava, koja ističe da je Hrvatska, unatoč preprekama, već na dobrom putu prema ostvarenju svojih energetskih ciljeva. "Hrvatska je već prešla pola puta prema ostvarenju ciljeva iz Nacionalnog energetskog i klimatskog plana, koji predviđa 2382 MW solarnih kapaciteta do 2030. godine. U narednim godinama očekujemo nastavak stabilnog investicijskog trenda u segmentu gospodarstva, no daljnji održivi rast zahtijevat će deblokadu velikih projekata i integraciju naprednih tehnologija za pohranu energije. Tek uklanjanjem preostalih administrativnih kočnica, ulaganjima u razvoj mreže i usklađivanjem s RED III direktivom, koja obnovljive izvore definira kao projekte od prevladavajućeg javnog interesa, moći će se ostvariti puni potencijal u segmentu solarne energije", zaključno je ustvrdila.

Iako će krovne solarne elektrane imati važnu ulogu u jačanju lokalne otpornosti i zaštiti građana i poduzetnika od tržišnih šokova, one same po sebi neće biti dovoljne da Hrvatska ostvari potpunu energetsku neovisnost i značajniju poziciju na solarnoj karti Europe. Trenutačni rast obnovljivih izvora energije uglavnom tek prati rastuću potrošnju, umjesto da smanjuje uvoz i zamjenjuje fosilna goriva, pa bi ovim tempom potpunu neovisnost u proizvodnji električne energije mogli postići tek 2051. godine. Kako bi se taj proces ubrzao i maksimalno iskoristio domaći potencijal, krovni sustavi moraju se kombinirati s velikim solarnim projektima, razvojem baterijskih sustava i nužnom modernizacijom elektroenergetske mreže. "Prema procjenama OECD-a, solarni potencijal Hrvatske iznosi oko sedam GW, od čega oko 1,5 GW otpada na krovne sustave. Dakle, potencijal postoji, ali ga moramo brže aktivirati", ističe Pokrovac. Kako bi se ubrzao razvoj i preskočile administrativne prepreke, OIEH je izradio stručnu podlogu za uvođenje tzv. GO-TO područja. To su lokacije poput napuštenih odlagališta, eksploatacijskih polja i poljoprivrednih zemljišta pogodnih za agrosolar, na kojima bi se projekti odobravali kroz brže i jednostavnije procedure. Rezultati te analize potvrđuju da Hrvatska ima ogroman, neiskorišten prostor za snažan razvoj solarne energije. "Identificirali smo više od 7400 lokacija pogodnih za velike sunčane elektrane te više od 16.000 potencijalnih lokacija za agrosolarne projekte. Europska unija već traži od država članica definiranje takvih GO-TO područja, ali Hrvatska to još uvijek nije implementirala. Zbog toga se danas isti administrativni postupci primjenjuju i na projekte na degradiranim površinama i na projekte u osjetljivim područjima, što nepotrebno usporava razvoj obnovljivih izvora energije", upozorava naša sugovornica.

Regionalne razlike u ugradnji solarnih kapaciteta u Hrvatskoj itekako postoje, no motivacija za investiciju mnogo je složenija od samog broja sunčanih dana. "Priobalje ima prirodnu prednost jer ima više sunčanih sati. Razlika u godišnjoj proizvodnji između Dalmacije i kontinentalne Hrvatske može biti 15 do 25 posto po instaliranom kilovatu. U Dalmaciji jedan kW solarne elektrane često može proizvesti 1300 do 1500 kWh godišnje, a u kontinentalnom dijelu Hrvatske najčešće oko 1050 do 1250 kWh. To ne znači da solar u kontinentalnoj Hrvatskoj nema smisla. Zagreb, Međimurje, Slavonija ili Zagorje su jednako dobre lokacije za solarnu elektranu na krovu, osobito ako kućanstvo ima dobar krov, dnevnu potrošnju, dizalicu topline ili planira električni automobil. U praksi je još uvijek više izvedenih projekata na kontinentu nego u priobalju, za to nema racionalnih razloga. Presudni čimbenik nije mikroklima nego su to cijena električne energije, iznos subvencije, stanje krova, potrošnja kućanstva i brzina priključenja, cijela je Hrvatska pogodna za ovu tehnologiju", naglašava Domac.

FOTO: Darko Tomas / CROPIX

'Sunce nije luksuz već domaći resurs'

Solarna energija danas je postala ključno pitanje konkurentnosti hrvatskog gospodarstva na europskom tržištu, gdje stabilna i povoljna cijena električne energije izravno određuje uspjeh proizvoda i usluga. To je posebno izraženo u energetski intenzivnim industrijama, ali i u sektorima poput turizma, logistike, proizvodnje i podatkovnih centara, zbog čega domaći poduzetnici sve više ulažu u vlastite solarne elektrane, baterijske sustave i dugoročne PPA ugovore o kupnji energije kako bi smanjili troškove poslovanja i osigurali dugoročnu prednost pred konkurencijom. Pokrovac pritom ukazuje i na sve važniju povezanost energetike i turizma. "Prema pojedinim europskim istraživanjima, oko 40 posto turista preferira smještaj i objekte koji koriste obnovljive izvore energije. Hoteli, kampovi i turistički objekti zato sve više ulažu u solarne elektrane, baterijske sustave i punionice za električna vozila, ne samo zbog ušteda, nego i zbog očekivanja gostiju i jačanja vlastite konkurentnosti na tržištu", ističe. Dodaje i da novac više nije problem te navodi kako Hrvatska danas ima i interes investitora i dostupne izvore financiranja. "Financiranje projekata danas više nije glavni problem. Banke, europske financijske institucije i investicijski fondovi sve više usmjeravaju kapital upravo prema projektima obnovljivih izvora energije i sustavima fleksibilnosti poput baterija", poručuje Pokrovac. To potvrđuje i nedavni potez Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA), ključne institucije za solarne elektrane u Hrvatskoj, koja je u travnju donijela Odluku o iznosu jedinične naknade za priključenje na elektroenergetsku mrežu, čime je otvoren dodatni prostor za razvoj industrije, kroz niže troškove izgradnje novih pogona.

Riječ je o odluci od iznimne važnosti za razvoj elektroenergetskog sustav, a koja bi trebala, između ostalog, dovesti i do veće transparentnosti. Naime, naknada koju građani i investitori plaćaju za priključenje elektrane ili objekta na mrežu ovisi o naponskoj razini na koju se spajaju, a cijena se obračunava po kilovatu snage. Prema odluci HERA-e, jedinična cijena za niski napon iznosi 193 eura po kilovatu. Za priključenje na srednji napon, cijena za izgradnju priključka i tehničke uvjete iznosi 96,50 eura po kilovatu, dok cijena stvaranja tehničkih uvjeta na visokom i vrlo visokom naponu (kod priključenja na srednji napon) iznosi 9,50 eura po kilovatu. Na koncu, za priključenje izravno na visoki napon, cijena stvaranja tehničkih uvjeta iznosi 19,00 eura po kilovatu. "Kroz manje jedinične cijene za priključenje na višim naponskim razinama izravno se omogućava razvoj konkurentne industrije u Hrvatskoj kroz niže troškove izgradnje novih industrijskih pogona, podatkovnih centara i slično", priopćila je HERA, dodajući kako su se ovom odlukom stvorili optimalni preduvjeti za daljnji gospodarski razvoj Hrvatske.

Računi za struju mogli bi pasti: EU sprema veliku promjenu i najavljuje veliki rez

Unatoč tome što se Hrvatska dugo borila s birokratskim labirintima i sporim procedurama, snažni pozitivni pomaci zabilježeni u posljednje vrijeme jasno pokazuju da je solarna revolucija nezaustavljivo krenula naprijed. Usvajanje novih regulatornih okvira, donošenje odluka o cijenama priključenja te automatizacija procesa unutar elektroenergetskog sustava svjedoče o tome da se ključne prepreke konačno prevladavaju. Stručne inicijative poput uvođenja GO-TO područja za ubrzani razvoj projekata na degradiranim i poljoprivrednim površinama dodatno otvaraju vrata masovnijem korištenju sunčevog potencijala, pretvarajući administrativne izazove u jasne smjernice za bržu i učinkovitiju tranziciju. Ovaj snažan zaokret donosi golemu korist za cijelo društvo, otvarajući novu eru energetske neovisnosti i gospodarske stabilnosti. Građani i poduzetnici diljem zemlje prepoznaju solarne sustave, potpomognute baterijama za pohranu energije, kao siguran štit od tržišnih šokova i jamac drastičnog smanjenja operativnih troškova. Iako je solarna energija danas znatno dostupnija i predstavlja isplativu investiciju za kućanstva sa stabilnim prihodima i dobrim krovom, Domac naglašava da se ne smijemo dovesti u situaciju da solari na krovovima postanu privilegija bogatih. "Trebamo kombinirati subvencije, povoljne kredite, modele energetskih zajednica i programe za zgrade. Prava energetska tranzicija počinje onda kada građanin ne mora biti bogat da bi proizvodio vlastitu energiju. To je bit cijele priče. Sunce nije luksuz. Sunce je domaći resurs. A domaća energija znači manje račune, veću sigurnost i više slobode", zaključno poručuje ravnatelj REGEA-e. Dok krovne elektrane jačaju lokalnu otpornost kućanstava i poduzeća, istodobni razvoj velikih projekata otvara prostor za značajno snižavanje cijena električne energije i jačanje konkurentnosti hrvatskog gospodarstva na europskom tržištu. Suncem obasjana Hrvatska tako ubrzano gradi održiviju, zeleniju i energetski potpuno samostalnu budućnost.

*Sadržaj omogućio JANAF