PROPAST CRVENIH Ljevica nestaje jer ne zna odgovoriti na nove ekonomske izazove

Početak osjetnog pada socijaldemokratskih opcija na Zapadu je krenuo prije par godina, nakon što su se društva suočavala s posljedicama ekonomske krize. U Grčkoj je dominantno lijeva stranka prepustila svoju poziciju alternativnim lijevim pokretima. Ljevica je izgubila vlast u Britaniji, u Francuskoj je postala marginalna, a u Njemačkoj su rezultati ljevice na povijesno najnižim rezultatima.

Analize izbornih rezultata pokazuju da ljevica gubi svoju tradicionalnu biračku bazu. Radnička klasa u urbanim industrijskim područjima je dugo bila glavno uporište ljevice. Lijeve ekonomske politike poput borbe za radnička prava, veće uloge države u ekomomiji i protekcionizam su dugo bili sukladni s interesima dobrog dijela radnika, no vremena se mijenjaju.

Za raspad socijaldemokratskih stranaka se najčešće okrivljuje proces globalizacije, seljenja tvornica u zemlje s jeftinijom radnom snagom, padom uloge industrijskog sektora u ekonomiji, sve veća imigracija u zemlje i strah od preuzimanja poslova od novih doseljenika . Svi ti razlozi su tradicionalnu biračku bazu ljevice na Zapadu preusmjerili na dobar dio novih populističkih pokreta na ljevici, ali i na desnici.

Raspad socijaldemokratskih opcija za Direktno komentirao je stručnjak za političku ekonomiju Kristijan Kotarski s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu.

“Već od 1970-ih dolazi do opadanja klasnog glasovanja mjerenog Alfordovim indeksom klasnog glasovanja, dakle puno prije jačanja globalizacije raspadom bipolarnog poretka i dinamiziranjem protočnosti roba, usluga, ljudi i kapitala nakon 1991. Ovu pojavu je uočio R. Inglehart u više od 40 industrijskih društava u periodu od 1970-ih do sredine 1990-ih. Od tada pa naovamo došlo je do potpunog preokreta u smislu ključnih rascjepa koji određuju ishod izborne trke.”, odgovorio je Kotarski na pitanje o razlozima gubitka lijeve biračke baze.

Kotarski smatra da: “Sukob rad-kapital je postao anakron i sada izborni ishod određuju dvije osi. Vertikalna os koju čini sukob između tradicionalizma i progresivizma u domeni simboličkih i identitetskih pitanja te horizontalna os koja određuje sklonost ili ne-sklonost redistribuciji, liberalizaciji-deregulaciji.” te dodaje da: “Ljevica se u jeku tih previranja nije snašla i zapravo je počela više zagovarati identitetska pitanja, a manje se baviti ekonomskim izazovima koji pogađaju one koji gube ekonomsku sigurnost zbog nezaposlenosti, malog broja radnih sati, itd.”

Na činjenicu kako gradovi na sjeveru Engleske, istoku Njemačke ili u industrijskom pojasu Sjedinjenih Američkih nisu više uporišta ljevičarskih stranki te da Trump dobar dio svoje pobjede duguje razočaranim biračima Demokratske stranke Kotarski smatra:

“Ljevica u Njemačkoj, Francuskoj i Velikoj Britaniji izgleda iznimno sterilno i naprosto nije u stanju pružiti odgovore na pitanja kako se nositi s automatizacijom, robotizacijom i fleksibilnim tržištem rada budućnosti.”

Situacija u Hrvatskoj je u velikoj mjeri slična situaciji na Zapadu. Pad važnosti industrije u ekonomiji, loš rejting socijaldemokratske stranke te gubitak biračke baze najveće socijaldemokratske stranke.  Analize izbora 2015-e su pokazale kako je njihovo biračko tijelo sve starije. Dobar dio problema koje socijaldemokracija u Hrvatskoj ima nije vezan samo na sukobe u stranci i trenutno vodstvo.  Problemi s kojima se suočava socijaldemokracija u Hrvatskoj su problemi koji muče i socijaldemokrate na Zapadu.

Jedina razlika između ljevice u Hrvatskoj i svijetu je što borba oko identitetskih pitanja nije u većoj mjeri stigla u Hrvatsku jer se glavne rasprave još vode oko Drugog svjetskog rata pa se ljevici fokus borbe ne sastoji od rodne ideologije, pitanja multikulturalizma, nego na obrani svoje ideološke pozicije koja svoje korijene ima u nekim prošlim vremenima.