Proizvodnja plastike postaje sve opasnija: 'Bolje spriječiti nego liječiti'

Sadrži veliku količinu kemikalija koje se oslobađaju tijekom životnog ciklusa proizvoda od kojih su "neke" tvari koje su izrazito opasne za ljude i kako smo već rekli i okoliš. Plastični otpad često završava u prirodi te narušava prirodne ekosustave i ugrožava životinje, biljke i njihova staništa, a mikroplastika iz plastičnog otpada raspada se na sitne čestice koje morski organizmi mogu progutati.

Svi možemo pridonijeti smanjenju plastičnog otpada kroz svakodnevne aktivnosti poput recikliranja, poticanja industrije na održive prakse, edukacije te korištenja višestruko upotrebljivih materijala. Zagađenje plastikom hitan je globalni problem koji zahtijeva međunarodno obvezujući UN-ov sporazum. Neke države tijekom posljednjih godina odbile su ideje o obvezujućem sporazumu o pitanju plastike. 

Studija američkog Nacionalnog laboratorija Lawrence Berkeley otkriva da industrija plastike ispušta alarmantnu količinu stakleničkih plinova. Suprotno uobičajenom mišljenju, plastika pridonosi klimatskim promjenama puno prije nego što postane otpad, budući da se za proizvodnju oslanja na naftu i naftne nusproizvode.

Zapravo, globalna proizvodnja plastike stvara emisije ekvivalentne radu 600 elektrana na ugljen. Studija upozorava da će proizvodnja plastike porasti, opterećujući Zemlju zbog klimatskih promjena, gubitka bioraznolikosti i zagađenja. Industrijski analitičari predviđaju udvostručenje proizvodnje plastike do 2050. godine, što bi potencijalno moglo dovesti do gubitka od 38 trilijuna dolara zbog globalnog zatopljenja, prenosi Daily Mail. 

Klimatske promjene prouzročit će goleme ekonomske štete u sljedećih 25 godina u gotovo svim zemljama diljem svijeta, također i u visoko razvijenim poput Njemačke, Francuske i Sjedinjenih Država, rekla je Leonie Wenz s Instituta Potsdam, glavna autorica navedenog istraživanja.  Unatoč tome, pozornost se obično usmjerava na sudbinu plastike nakon odlaganja, zanemarujući njen širi utjecaj.  

Predstavlja ozbiljnu prijetnju

Porast proizvodnje plastike i oslanjanje na fosilna goriva pogoršali su ekološka i zdravstvena pitanja. Onečišćenje plastikom sada predstavlja značajnu prijetnju ekosustavima, ljudskom zdravlju i klimi. Međutim, nedostaju podaci o tome kako proizvodnja plastike doprinosi emisiji stakleničkih plinova i globalnom proračunu ugljika potrebnom za ograničavanje porasta temperature. 

Kako bi riješili te nedostatke, autori navedenog istraživanja su se usredotočili na korištenje fosilnih goriva u cijeloj proizvodnji plastike, uključujući proizvodnju energije i plastičnih komponenti dobivenih iz nafte. Analizirali su emisije stakleničkih plinova iz devet ključnih proizvoda plastike na bazi fosilnih goriva, koji čine 80 posto proizvodnje, poput polietilena (PE) i polivinil klorida (PVC). 

Proizvodnja tih devet vrsta plastike stvara približno 2,24 gigatona ugljičnog dioksida godišnje, pridonoseći s 5,3 posto globalnim emisijama stakleničkih plinova. Čak i uz skromnu stopu rasta industrije, emisije bi se mogle više nego udvostručiti do 2050. godine i dosegnuti 4,75 gigatona emisija ugljičnog dioksida godišnje, istaknuli su znanstvenici. Mi smo još neka pitanja o plastici, njenoj štetnosti i osvještenosti ljudi o njenoj štetnosti upitali Anamariju Mileusnić iz Zelene akcije.

Na što posebno ljude i pojedince treba upozoravati po pitanju plastičnog otpada?

"Što se tiče plastike, tu je najpoželjnija ona stara: 'bolje spriječiti, nego liječiti'. Nije dovoljno odvojiti otpad i nadati se najboljem – trebali bismo osvijestiti sustav, posebno tamo gdje slabo funkcionira i ponašati se u skladu s time. Stoga prvenstveno trebamo smanjiti proizvodnju i potrošnju.  Kupovati proizvode, redom prvenstva: 1. bez ambalaže, 2. u što manje ambalaže ili u 3. ambalaži koja ima potencijal za ponovnu uporabu i može se reciklirati. 

Najbolje ćemo dakle napraviti ako nastanak plastičnog otpada u potpunosti izbjegnemo. Onaj otpad koji već imamo, pokušajmo prenamijeniti i koristiti što duže.  Tu svakako valja biti na oprezu – ponovna uporaba plastike i plastične ambalaže, ovisno o tipu plastike od kojeg je izrađena može biti sigurna za neke primjene, dok za druge ne. Npr. plastične vrećice koje već imamo možemo nositi sa sobom te ih ponovno iskoristiti za nošenje stvari umjesto da stare gomilamo u ladicama i svaki put uzimamo nove. 

S druge strane, sve što dolazi u kontakt s hranom nakon kraćeg korištenja i kontakta s vodom, suncem ili višim temperaturama nije sigurno za korištenje. Primjerice, pijući flaširanu vodu iz plastičnih boca, osim što u sebe unosimo čestice mikroplastike, povećavamo rizik od interakcije sa štetnim kemijskim aditivima iz plastike koji djeluju kao endokrini disruptori. Takva izloženost dovela je do toga da je mikroplastika dosad pronađena u krvi, mozgu, posteljici, pa čak i testisima. Ljudi plastiku, posebno jeftinu i jednokratnu, bacaju da je ne gledaju jer je ružna i jer se tada 'osjećaju čišće', a ustvari su problem samo premjestili na drugu lokaciju, i to privremeno, jer je pitanje perioda u kojem se to sve može odvijati", rekla je. 

FOTO: Vanesa Pandzic/CROPIX

Zašto po vama novi pravilnik o ambalaži koji je lani donesen ne rješava problem zagađanja plastikom?

"Udruge okupljene u Platformu za borbu protiv zagađenja jednokratnom plastikom u Hrvatskoj, izražavaju ogorčenost sadržajem i načinom usvajanja novog Pravilnika o ambalaži, ambalažnom otpadu, jednokratnoj plastici i ribolovnom alatu koji sadrži plastiku. Smatramo da je propuštena prilika za sustavnu i dubinsku tranziciju s kulture jednokratnog, bacanja i posljedično gomilanja otpada na dugotrajna i višekratna rješenja. Naime, Pravilnik je usvojen s dvije godine zakašnjenja, tek 15. studenog ove godine, nakon opomene Europske komisije pa je očigledno kako Hrvatska ima velikih problema s prenošenjem Direktive o jednokratnoj plastici", rekla je. 

"Kašnjenje s donošenjem propisa vezanih uz goruću temu na globalnoj i europskoj razini još jednom nam pokazuje da Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, pod vodstvom ministra Filipovića, ima ozbiljan problem s produktivnošću, manjkom vizije i pogodovanjem privatnim interesima", naglasile su udruge.

Izdvajaju svega dva pozitivna pomaka, ujedno prijedloga Platforme prilikom donošenja Zakona o gospodarenju otpadom, a koja nisu ni približno dovoljna za ostvarivanje ciljeva Direktive. Prvi se odnosi na proširenje sustava povratne naknade, a drugi na uvođenje obveze korištenja višekratnih spremnika za hranu i napitke u ugostiteljskim objektima u kojima se hrana i piće konzumiraju na mjestu.

FOTO: Damir Krajac/CROPIX

"Nažalost, ostatak je izrazito manjkav, nedorečen i teško provediv, usprkos stotinama sadržajnih i konstruktivnih komentara i prijedloga od strane udruga, građana i građanki, privatnih i javnih tvrtki tokom javnog savjetovanja”, ističu iz udruga. Navedeni akteri su tijekom dvije godine čekanja završne verzije Pravilnika organizirali brojne sastanke, konferencije i okrugle stolove, kako bi tvorce politika upoznali s pozitivnim europskim trendovima i primjerima dobre prakse lako primjenjivima u maloj zemlji poput Hrvatske. “No, to su ministar Filipović i njegovo ministarstvo uporno ignorirali. Štoviše, nastavili su po starom obrascu gomilanja otpada za čije se zbrinjavanje javnim novcem skupo plaćaju privatnici, što opterećuje mjesečne račune građana i građanki", objasnili su iz udruga. 

Naglašavaju kako je najproblematičnije što izostaju jasni ciljevi i rokovi smanjenja potrošnje jednokratnih plastičnih proizvoda. "Još uvijek nije uvedena ni zabrana vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje! A prema posljednjim podacima o potrošnji plastike, vidljivo je da količina potrošnje takvih vrećica raste, iako za njih postoji lako dostupna višekratna alternativa”, dodaje se.

Ni blagdansko vrijeme neće biti bez plastike jer će manji objekti poput kioska, adventskih kućica, beach barova itd., kao i dosad, moći posluživati hranu i napitke u jednokratnim plastičnim spremnicima ili jednokratnim spremnicima od drugih materijala. "Takva odredba ide direktno protiv temeljnog načela Direktive, a to je odmak od jednokratne upotrebe i pomak prema rješenjima za višekratnu upotrebu", rekli su iz udruga iz Platforme. 

Smatraju da nedostaju argumenti za odgađanje primjene tih minimalnih uvedenih mjera čak i za nekoliko godina. Tako se sustav povratne naknade praktički neće proširiti prije siječnja 2027. godine, a na naplatu vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje čekat će do početka 2025. godine. 

Budući da izvješće s javnog savjetovanja nikada nije objavljeno i da nijedan značajan sadržajni komentar udruga okupljenih u Platformi za borbu protiv zagađenja jednokratnom plastikom nije usvojen, već su odbačeni bez argumenata, Zelena akcija je zatražila provođenje inspekcijskog nadzora sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama. "Očekujemo postupanje inspekcije pri uredu Povjerenika za informiranje", zaključila je Mileusnić. 

*Tekst je nastao u okviru projekta "Zelenim koracima do zaštite okoliša" kojeg je financijski podržala Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.