Ovisnost o igranju videoigara kod mladih: ‘Poremećaj se razvija kod malog postotka ljudi’

Svjetska zdravstvena organizacija 2018. je tako uvrstila "Poremećaj vezan uz igre na internetu" ("Gaming disorder") u 11. reviziju Međunarodne klasifikacije bolesti i srodnih zdravstvenih problema, čime je ovaj poremećaj službeno priznat kao bolest te klasifikacijski smješten u područje bolesti ovisnosti.

Kad je riječ o igranju videoigara, da bi se govorilo o ovisnosti trebaju biti zadovoljena tri kriterija: gubitak kontrole nad igranjem videoigara; prioritet dan igranju nad ostalim aktivnostima do razine da ono postaje važnije od drugih interesa i dnevnih obveza; te nastavljanje ili pogoršavanje takvog ponašanja unatoč pojavi negativnih posljedica, prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), piše 7dnevno.

FOTO: Unsplash

'Poremećaj se razvija kod malog postotka ljudi koji igraju videoigre'

Da bi ga se dijagnosticirao poremećaj, igranje videoigara mora negativno utjecati na osobno, obiteljsko, socijalno, edukacijsko, radno ili druge vidove funkcioniranja osobe u periodu od najmanje 12 mjeseci. Poremećaj se razvija kod malog postotka ljudi koji igraju videoigre, navodi se u objašnjenju WHO.

Programi liječenja od ove nove ovisnosti razvijaju se već u raznim dijelovima svijeta, a jedan takav program provodi se i u Dnevnoj bolnici za ovisnost o internetu i videoigrama u Psihijatrijskoj bolnici Sveti Ivan na zagrebačkom Jankomiru.

Moderno je društvo do te mjere osiromašilo dječje igranje da se danas mnoga djeca ni ne znaju igrati bez "uređaja", a uz vrijeme koje mladi provode na društvenim mrežama, dodatno vrijeme provode i u igranju igrica putem raznih konzola ili u online okruženju.

FOTO: Unsplash

Oni gube osjećaj za vrijeme ili za realnost zanemarujući druge obveze

Naime, kućne videoigre često postaju zamjena za bezbrižno dječje igranje u dvorištima i gotovo epidemijska zaraza djece na svim kontinentima, pa su vrlo realne slike dječjih igrališta na kojima djeca umjesto da se igraju, sjede i igraju igrice na nekom uređaju, a igrice su popularne i među adolescentima.

Više od polovice (56,8 posto) 16-godišnjaka radnim danom ne igra igrice ili to čini rjeđe od pola sata dnevno te da djevojke u većoj mjeri ne provode svoje slobodno vrijeme na taj način (78,4 posto) u odnosu na mladiće (36,6 posto), pokazuju podaci.

Igrajući, oni gube osjećaj za vrijeme ili osjećaj za realnost zanemarujući druge obveze, a  mnogi navode da ih koriste kao način opuštanja, što nije rijetko i u odrasloj dobi. Udio učenika koji vikendom igraju igrice je veći, tako sat i više u igranju igricama provede 53,4 posto učenika, od toga više mladića (76,0 posto) u odnosu na djevojke (29,2 posto), ukazuju podaci.

FOTO: Unsplash

Nasilne videoigrice su izrazito štetne za djecu

Prekomjerno igranje videoigara često dovodi do problema u međuljudskim vještinama, povećanja osjećaja usamljenosti, niskog samopouzdanja i problema mentalnog zdravlja, poput pojave simptoma anksioznosti i depresije.

Također, može se pojaviti smanjenje samokontrole, socijalne izolacije i problema u ponašanju, a kod adolescenata zloupotreba videoigara je povezana s poremećajima spavanja te se mogu primijetiti česte promjene raspoloženja te stanja tjeskobe i depresije.

Osim toga, takvo ponašanje može rezultirati smanjenjem pamćenja, pažnje i akademskih sposobnosti. No, osim pretjeranog korištenja videoigara, problemi najčešće leže u vrstama igara. Inače, nasilne videoigrice su izrazito štetne za djecu zato što predstavljaju negativan model ponašanja, a poznato je da djeca imitiraju osobe iz svoje okoline, ali i likove koje preferiraju u crtanim filmovima, videoigrama, slikovnicama, itd.

FOTO: Unsplash

Osobe koje su anksiozne i depresivne također mogu biti rizična skupina

Naime, problemi s nasilnim videoigrama leže u tome što su takva negativna nasilnička ponašanja izravno povezana s nagrađivanjem, a ne kaznom, pa ako dijete vidi da lik iz igre nije kažnjen nego nagrađen za loše ponašanje, vrlo brzo će, putem socijalnog učenja, takva ponašanja preslikati na realnost i upasti u problematična i delinkventna djela.

Pojedinci koji sudjeluju u problematičnom igranju imaju određene sklonosti u procesiranju informacija, pažnji i donošenju odluka, na način da donose lošije odluke u rizičnim situacijama, ne uzimaju u obzir objektivne vjerojatnosti i imaju smanjenu sposobnost odgoditi zadovoljstvo za veću nagradu, a te sklonosti proizlaze iz ranjivih neurobioloških predispozicija, dok se jačaju kontinuiranim ponavljanjem aktivnosti, objašnjavaju neki autori.

Osobe koje su anksiozne i depresivne također mogu biti rizična skupina za prekomjerno igranje videoigara, zato što na taj način odvraćaju misli od strahova i briga te bježe od osjećaja depresije, izolacije i usamljenosti, a samim time svoje probleme samo povećavaju, zato što se aktivno ne suočavaju s njima već ih stavljaju pod tepih, a kad se jednom suoče s njima, posljedice bi mogle po njih biti tragične.

FOTO: Unsplash

Još uvijek je nejasno predstavljaju li oni rizične čimbenike ili posljedice

Inače, ovisnost o igranju povezana je i sa specifičnim žanrovima video igara, gdje se kao najrizičniji izdvaja MMORPG, odnosno žanr igranja uloga s masivnim brojem igrača te žanar pucačina u prvom licu. Žanr strategija u stvarnom vremenu i sistema nagrađivanja koji balansira igračevu dosadu, frustraciju i uzbuđenje, također su se pokazao opasnim, ukazala u istraživanja.

Ovisnost o ekranima: Čak polovica svih mentalnih poremećaja počinje prije četrnaeste godine

Igranje s nepoznatim osobama te igranje videoigara za više igrača također su identificirani kao čimbenici rizika za razvoj poremećaja igranja igara. Naime, ovisnost o igranju kontinuirano pokazuje povezanost s višom razinom depresivnosti i anksioznosti te prisustvom simptoma poremećaja pažnje i hiperaktivnosti, iako je još uvijek nejasno predstavljaju li oni rizične čimbenike ili posljedice.

*Tekst je nastao u okviru projekta ”Mentalno zdravlje u službi sretnijeg društva” kojeg je financijski podržala Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.