Od otpada do bogatstva: Kako pepeo može postati ključna sirovina za budućnost?

S obzirom na to da je građevinarstvo sektor koji troši ogromne količine prirodnih resursa za proizvodnju građevnih proizvoda, svaki nusproizvod ili reciklirani materijal čija svojstva zadovoljavaju zahtijevane specifikacije predstavlja vrlo vrijedan novi materijal kojim se mogu djelomično zamijeniti prirodni resursi. Primjerice, pepeo iz termoelektrana na ugljen već se desetljećima primjenjuje u svijetu i kod nas u proizvodnji cementa i betona. Po svojim kemijskim i fizikalnim svojstvima, takvi su pepeli kompatibilni svojstvima cementnog klinkera i betona i zato se uspješno primjenjuju već niz godina. Pri tome se redovito kontroliraju svojstva pepela prema relevantnim normama. 

Naime, pri proizvodnji portlandcementnog klinkera dolazi do značajne emisije CO2, tako da cementna industrija teži smanjenju udjela klinkera u portlandskom cementu i njegovoj djelomičnoj zamjeni s drugim dostupnim nusproizvodima, odnosno recikliranim materijalima. No to je samo jedna od mogućih primjena pepela, oni se ovisno o svojstvima isto tako mogu primjenjivati direktno u proizvodnji betona, kao zamjena za dio pijeska ili kao mineralni dodatak. 

S obzirom na to da se u budućnosti očekuje smanjenje korištenja energije iz prirodnih resursa, tako se može očekivati da će se smanjivati i dostupne količine pepele od ugljena, dok će porasti nastanak drugih vrsta pepela poput pepela drvne biomase koji nastaju u energanama na drvnu biomasu kojih u Hrvatskoj ima više od 30, pretežno u istočnoj i sjeverozapadnoj Hrvatskoj te u Lici i Gorskom kotaru. Pepeo drvne biomase prepoznat je kao nova vrijedna sirovina koja se uspješno može primjenjivati u građevinarstvu, ali i u poljoprivredi. U drugim zemljama Europe provodi se i termička obrada mulja iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, kao i termička obrada komunalnog otpada te je prepoznat ogroman potencijal ovih pepela kao novih materijala čime se ujedno zadovoljavaju i principi kružnoga gospodarstva.

FOTO: Unsplash

Jedna od najvećih kritika zelenih udruga koje se upućuju prema energanama je upravo pepeo koji nastaje termičkom obradom otpada. Koliko tog pepela nastaje i kakav je?

Postoje različite vrste pepela nastalih termičkom obradom pa se i njihova svojstva mogu značajno razlikovati. Zasada se pepeli nastali termičkom obradom (pepeo drvne biomase, pepeo nastao termičkom obradom mulja te komunalnog otpada) pretežno odlažu ili se u manjoj mjeri koriste u poljoprivredi, ali trenutačno se provode intenzivna istraživanja i razvijaju se preporuke za njihovo korištenje.

Procjenjuje se da u EU godišnje nastane približno 17 milijuna tona pepela od termičke obrade komunalnog otpada, šest milijuna tona biopepela te 0,7 milijuna tona pepela od termičke obrade mulja iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. Pretpostavlja se da će se količine biopepela i pepela od mulja do 2040. godine udvostručiti. U pepelima od komunalnog otpada i od mulja ima i vrijednih elemenata, tako da se prije njihovog daljnjeg korištenja može provesti ekstrakcija fosfora, aluminija i drugih vrijednih elemenata. 

Procjenjuje se da u Hrvatskoj godišnje nastane više od 30.000 tona pepela drvne biomase koji se pretežno odlaže ili djelomično koristi u poljoprivredi, dok drugih vrste pepela nema zbog drugih načina zbrinjavanja komunalnog otpada i mulja iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda.

FOTO: Unsplash

Za što se taj pepeo može koristiti?

Navedeni pepeli se ovisno o svojstvima mogu koristiti u proizvodnji cementa, betona, mortova, žbuka i opeke u kojima mogu djelomično zamijeniti osnovnu sirovinu, odnosno komponentu. Također postoje istraživanja primjene pepela drvne biomase za poboljšanje nosivosti posteljice te za izvođenje nosivog sloja kolničke konstrukcije. Vrijednost pojedinih vrsta pepela predstavlja i mogućnost ekstrakcije vrijednih elemenata poput fosfora. 

Prijaviti se možete na ovom linku.