NIKAD IM NIJE DOSTA Sindikati traže još novca poreznih obveznika

Eventualnim ugovaranjem toplog obroka, kakav se još uvijek isplaćuje u nekim državnim poduzećima poput HEP-a, koji je do 2001. godine isplaćivan u državnim i javnim službama kao takozvani stalni dodatak, sindikati bi mogli osigurati povećanje iznosa materijalnih prava i povrat davno izgubljenog prava na topli obrok, ističe sindikat u priopćenju.

"Dodatak za topli obrok, kao univerzalno pravo svih zaposlenih u jedinstvenom iznosu koje ne ovisi o hijerarhijskom položaju i visini plaće, realno bi najviše utjecao na standard najslabije plaćenih zaposlenika, prije svega namještenika koji tek primjenom Zakona o minimalnoj plaći ostvaruju 3000 kuna plaće, kao i službenicima sa SSS-om čije se plaće kreću od 3500  do 4200 kuna", stoji u priopćenju.

Sindikat pritom upozorava da se propisivanjem neoporezivog iznosa u Pravilniku o porezu na dohodak, kojim je neoporezivo 5000 kuna isplata nagrada radnicima za radne rezultate i druge oblike dodatnog nagrađivanja (dodatna plaća, dodatak uz mjesečnu plaću i sl.)  ne otvara prevelik prostor za moguće povećanje materijalnih prava službenika i namještenika, budući da je nagrađivanje za rezultate rada predmet Zakona o državnim službenicima i budućeg zakona o plaćama državnih službenika i namještenika.

Stoga preostaje jedino mogućnost ugovaranja dodatne plaće ili dodatka uz mjesečnu plaću, za koji u prošlosti imamo primjer - topli obrok, ističe Sindikat državnih i lokalnih službenika.

Nevjerojatnom bezobrazluku sindikata koji već desetljećima ucjenjuju sve hrvatske Vlade pa su tako između ostalog predložili i podržali uvođenje harača kako im se slučajno u vrijeme najveće gospodarske krize smanjila prava. I dok je cijelo hrvatsko gospodarstvo trpilo štete, skoro 20 tisuća obrtnika i poduzetnika zatvaralo svoje tvrtke više od 200 tisuća ljudi našlo se na ulicama i otišlo trbuhom za kruhom u bijeli svijet, u javnoj službi posao je izgubilo tek šest (6) radnika u javnom sektoru. 

Prema podacima OECD-a udio radnika u javnom sektoru u ukupnom broju zaposlenih za Hrvatsku iznosi više od 30 posto. Dakle, skoro svaki treći radnik od 1,5 milijuna koliko ih ima u Hrvatskoj radi za državu. A ti radnici se plaćaju iz proračuna, te su oni, iako nominalno plaćaju porez, neto primatelji iz proračuna jer njihov dohodak dolazi primarno iz njega. Dakle, mjesta novim davanjima radnicima u javnim službama, kojih je po nekim procjenama čak 30 posto viška, morala bi se namaknuti nova sredstva naravno iz proračuna kojeg pne isključivo zaposleni u realnom sektoru. 

A prvi i jedini koji bi trebali biti mjerodavni za to ima li novca za nova traženja Sindikata su radnici u privatnom sektoru koji taj novac i stvaraju, a ne interesne skupine onih koji od proračuna žive poput sindikata, čiji vođe uzgred rečeno nisu dužni predavati imovinsku karticu iako neki od njih žive i bolje od ministara. 

Dakle radi se o tome da učiteljima, profesori, medicinskim sestrama, policajcima, vatrogascima i sl. tom jednom malom dijelu zaposlenih u javnom sektoru upravo zbog prevelikog broja birokratsko-političke klase, takozvanih uhljeba, a koji imaju najveća traženja ograničava mogućnost za rast plaća tom dijelu radnika u javnom sektoru koji je taj rast apsolutno i zaslužio.