Napokon se stvari mijenjaju za svakodnevicu starijih osoba u Hrvatskoj: Evo kako

Cijela EU ubrzano se suočava s izazovima starenja stanovništva, a Hrvatska nije iznimka po tom pitanju. Briga za starije osobe postaje sve važnije pitanje i jedna od ključnih točaka socijalne politike i održivog razvoja zajednice svih država. Demografski trendovi su prilično jasni i pokazuju da će u narednim desetljećima udio starijeg stanovništva rasti, a time i potreba za sustavnom podrškom starijoj skupini sugrađana. I dok institucionalni oblici skrbi ostaju važni, sve je jasnije da pravi napredak leži u razvoju lokalnih, dostupnih i raznolikih oblika podrške koji starijim osobama omogućuju aktivno, dostojanstveno i neopterećeno starenje.

U tom kontekstu, organizacije civilnoga društva postaju ne samo važni, već neizostavni akteri kao pružatelji konkretnih usluga te kao svojevrsni most između potreba starijih osoba i lokalne zajednice. Njihova fleksibilnost, bliskost s korisnicima i sposobnost brzog reagiranja čine ih ključnim nositeljima pozitivnih promjena. No kako osigurati da njihov rad bude kvalitetan, održiv i zaista usmjeren na ono što starijima najviše treba?

Odgovore na ta pitanja Večernji list potražio je  u razgovoru s Lukom Bogdanom, zamjenikom upraviteljice Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva zaduženim za programe Europske unije. S njim su razgovarali o aktualnom pozivu namijenjenom organizacijama koje žele poboljšati kvalitetu života starijih osoba, o očekivanjima, preporukama i stvarnoj snazi koju civilno društvo može imati u borbi protiv izolacije, pasivnosti i zaborava starijih članova našeg društva.

FOTO:  Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva

Koliko su, po Vašem mišljenju, organizacije civilnoga društva važne za podršku starijim osobama i na koji način njihov rad konkretno doprinosi poboljšanju života ove populacije?

Organizacije civilnoga društva vrlo su važne  u pružanju podrške starijim osobama, osobito u lokalnim sredinama gdje često predstavljaju onaj oblik organizirane pomoći koji je najbrži u reakciji te ima veliku fleksibilnost u svom radu. Upravo one najbrže prepoznaju potrebe starijih i pružaju im osjećaj pripadnosti, sigurnosti i svrhe. One kroz svoj rad mogu pružiti gotovo sve vrste podrški koje starije osobe trebaju, podršku u svakodnevnom životu, odlascima i obavljanju usluga kao, do dućana, a ono što je nama naglasak, pružaju edukacije, društvene aktivnosti, volontiranje ili međugeneracijsko povezivanje i time stvaraju pozitivnu okolinu i povećavaju kvalitetu života starijih.

Na što bi organizacije trebale posebno obratiti pozornost prilikom pripreme projektne prijave za ovaj poziv? Imate li konkretne preporuke koje mogu povećati šanse za uspjeh?

Najvažnije je dobro se pripremiti, moraju dobro razumjeti potrebe starijih osoba  i na temelju tih potreba osmisliti sadržaje koji su za njih relevantni, korisni i njima zanimljivi. Moraju omogućiti i dostupnost svima. U svemu tome, vrlo je važno da projekti budu realni i jasno definirani što će pružati.  Posebnu pozornost treba posvetiti učestalosti i raznolikosti aktivnosti te uključivanju korisnika u prosjeku dva puta dnevno. Također, preporučujemo suradnju – manje organizacije koje nemaju dovoljno iskustva s EU projektima neka se udruže s iskusnijim partnerima. Kvalitetna partnerska suradnja može značajno povećati šanse za uspjeh.

Koja su Vaša očekivanja od ovog poziva – koliko prijava i uključenih sudionika očekujete, te kakav broj aktivnosti smatrate realnim u okviru predviđenih sredstava?

Očekujemo između 50 i 70 kvalitetnih projekata, s planom uključivanja najmanje 20.000 starijih osoba, a voljeli bismo da se obuhvati cijela Republika Hrvatska. U nekim dijelovima žive starije osobe koje su zbilja mnogi zaboravili, e to želimo promijeniti.  Želimo da udruge odu u sve županije, u sva mala mjesta i pronađu starije osobe i pruže im nešto novo. Želimo da se stariji vesele i da s radošću iščekuju odlaske na aktivnosti. Nadalje, na temelju prethodnog poziva, realno je očekivati nekoliko desetaka tisuća aktivnosti – edukacija, radionica, sportskih i društvenih događanja – koje će se odvijati svakodnevno tijekom trajanja projekata. Zbog prirode svoga posla, uspješnost moramo mjeriti kroz brojke, ali kad mi dođemo na te aktivnosti i upoznamo korisnike, vidimo jesu li zadovoljni, čime su zadovoljni ili nisu, to je ona stvarna promjena  koju vidimo.

FOTO: Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva

Kako očekujete da će ovaj poziv pridonijeti razvoju lokalnih programa za aktivno starenje u Hrvatskoj?

Poziv je osmišljen upravo s ciljem jačanja kapaciteta i time razvoja programa, udruge bi trebale izraditi dugoročne modele rada sa starijima. Trebale bi razviti sadržaje prilagođene lokalnim prilikama i time će se razvijati lokalne zajednice u cjelini. Zamislimo samo svakodnevne aktivnosti za starije u nekom malom mjestu u Slavoniji, neka u prosjeku bude posjećenost od 9 osoba po aktivnosti. I jednom tjedno imaju aktivnost koja se temelji na međugeneracijskom druženju, tu se već uključuju i mladi. Povezuju se i oni, uče nešto novo, primaju nove informacije. U tri godine, koliko najviše može trajati projekt, takve aktivnosti u lokalnoj zajednici nju veoma mogu promijeniti, približiti i time nastaje stvarni impact. Mi vjerujemo da će udruge razviti sadržaje koji se mogu nastaviti i nakon završetka projektnog financiranja, kroz partnerstva s lokalnim samoupravama, zajednicom i drugim dionicima.

Na koji način bi ovaj program mogao dugoročno osnažiti organizacije koje rade s osobama starije životne dobi i pridonijeti održivosti njihovih aktivnosti i kapaciteta?

Osim financijske podrške, ovaj Poziv ima snažnu razvojnu komponentu – gradi kapacitete organizacija, unapređuje njihove modele rada i omogućava im da ojačaju kadrovski i operativno. Kroz projekt mogu pohađati edukacije, a to znanje kasnije koriste u radu. Ideja je smanjiti administraciju koliko je god moguće, radi se o velikim financijskim iznosima, pa nažalost papira mora biti, ali želimo organizacijama ostaviti što više prostora za kvalitetan rad s korisnicima. Dugoročna održivost proizlazi iz toga što udruge postaju prepoznat partner u zajednici – korisnici im sami dolaze, oni imaju  iskustvo i povjerenje korisnika te pripremljenu infrastrukturu za pružanje podrške starijima.

* Sadržaj nastao u suradnji s Nacionalnom zakladom za razvoj civilnoga društva.