Mogu li se spojiti Kraš i Jaffa Crvenka?

Tek treba dosegnuti njihovu produktivnost. Sve je ove ocjene o potrebama Kraša iznio Ivica Pivac, predsjednik Uprave Mesne Industrije Braća Pivac, kompanije koja je postala najvećim dioničarem Kraša uz većinsko pravo glasa u intervjuu Jutarnjem listu. Pivci drže 49,18 posto dionica Kraša, ali imaju 52 posto glasačkih prava zato što je pet posto dionica u kompanijskom trezoru i nitko nema pravo glasa u njihovo ime.

Unatoč tome što Pivci već cijelo desetljeće gotovo zborno govore kako Kraš smatraju kvalitetnom ulagačkom metom, sve što je Ivica Pivac istaknuo kao poslovne potrebe Kraša ipak jasno govori kako smatra da je kompanija u poslovno lošijem stanju od usporedivih konkurenata. Izazov im stoga nije malen.

Oko 300 trgovina u prodajnoj mreži Pivčevih može pomoći i čokoladama koje su iako domaća proizvodnja na konkurentnom udaru ponajviše Lidlovih čokolada. Jeftinijih. Nekima finijih. Ali poglavito – jeftinijih. Baš kao što je većina svega u upravljanju Krašem često neobična tako i put Pivaca do osvajanja kompanije vrvi neobičnostima. I naoko mnogim nelogičnostima. Ništa u Krašu niti oko njega nikad nije prošlo bez nekoliko istraga. Ili njihovih najava.

Je li transakcija između Pivaca i Kraševih radnika udruženih u radničko dioničarstvo uopće legalna? Naime, jednog je petka istekla ponuda Pivaca svim dioničarima Kraša koja je iznosila 430 kuna za dionicu. Istovremeno, naoko ničim izazvan, dionice Kraša po cijeni koja je dosezala 1050 kuna kupovao je Kappa Star Limited, investicijski fond srbijanskog bogataša Nebojše Šaranovića koji u Srbiji ima Krašu po portfelju blisku i Jaffa Crvenku. Bilo je sasvim očekivano da nitko neće prihvatiti ponudu Pivaca i prodati svoje dionice za 430 kuna.

Čim je ponuda u petak istekla, u subotu se rodila nova, ponuđena radnicima udruženima u ESOP. Za dionicu je ponuđeno 861 kunu, što je prosjek trgovanja u prethodna tri mjeseca ostvaren zahvaljujući spomenutom Šaranoviću. Radnici su odlučili Pivcima prodati svoje dionice, Pivci ipak nisu prešli 50 posto formalnog vlasništva pa sada cijenu koja je dvostruko veća od ponuđene u javnoj ponudi trebaju isplatiti samo onim dioničarima koji su im se odazvali u javnoj ponudi, a takvih, izvjesno je – nema. Novu ponudu ne moraju davati.

Petina dionica Kraša ostaje u rukama malih dioničara, a među njima i prokuristice, Marice Vidaković, dok Nebojša Šaranović, pretpostavljamo, računa gdje je pogriješio. Ako je pogriješio, naravno. Naoko izgleda kao da jest, zato što je nešto manje od 28 posto dionica Kraša platio 360 milijuna kuna, a Pivci su za 430 milijuna kuna kupili nešto više od 49 posto dionica. Ako je računao da će mu Pivci prodati svoj udio, pogrešno je procijenio da će se ponašati kao trgovci, a kad je pojedinim udjeličarima iz radničkog dioničarstva ponudio 130 tisuća kuna za udio, izgleda da nije znao da njih 1643 moraju zajednički većinom glasova odlučiti o sudbini dionica u vlasništvu ESOP-a.

Šaranoviću je “operacija Kraš” za sada neisplativ izlet, a njegova izjava za medije u kojoj je rekao da će kao drugi najveći dioničar od uprave kompanije tražiti bruto bilance za prošlu godinu i za prvih šest mjeseci ove godine zvuči prije kao savršena – provokacija, a ne ruka pomirenja. Pivcima možda malo i smiješna. Oni su, naime, deset godina kupovali dionice Kraša, njihov je udio rastao, a nikad nisu pitali ni za kakve izvještaje izvan onih koje je Kraš davao na burzi. Ili je barem tako javno isticano.

Šaranović je s obzirom na poziciju njegova Kappa Star Limiteda u Krašu s 28 posto vlasništva te kroz vlasništvo srbijanske Jaffa Crvenke koja svoje proizvode plasira i na hrvatsko tržište, dok Kraš svoje plasira u Srbiju u poziciji konkurenta samome sebi. Poznavatelji konditorskog biznisa imaju različito mišljenje o mogućoj budućoj poslovnoj suradnji Kraša i Jaffa Crvenke.

S jedne strane, stoji mišljenje prema kojem Pivci u Krašu neće mijenjati ništa, niti će imati volje i energije otisnuti se u zahtjevnije poslovne pothvate. Poput, recimo, koketiranja sa spajanjem Kraša i Jaffa Crvenke koje se počelo spominjati kao poslovno opravdana mogućnost. Još prije nekoliko godina, prema analizi stručnjaka jedne domaće banke, procjenjivalo se da će konditori u Hrvatskoj sudjelovati u konsolidaciji, odnosno, bit će nužno vlasničko povezivanje kompanija zbog jačanja strane konkurencije i stranih brendova. Domaće proizvođače živima na tržištu drži vjernost kupaca njihovu brendu, no nova desetljeća i nove generacije mogu ozbiljno nagristi "stečenu slavu".

Među slabosti hrvatske konditorske industrije je i ocjena proizvoda nedovoljno privlačnima za širenje na zapadna tržišta te ovisnost o visokim cijenama sirovine, kao i ovisnost o maloprodajnim lancima koji mogu utjecati na povećanje cijena.

Baš kao što je priča o preuzimanju Kraša izazvala mnoge oklade u hrvatskom poslovnom svijetu i baš kao što se mnogima činilo logičnim da će Kraš pasti u ruke srbijanskom investitoru pa su pogriješili, sada je pitanje za klađenje hoće li, mogu li i bi li trebali Kraš i Jaffa Crvenka krenuti putem traženja sinergija.

Dok će jedni istaknuti da je to za Pivce preambiciozno, drugi će naglasiti da je za Kraš to dobro i za Šaranovića poželjno. No Pivci su s Krašem kupili i ono što će neki nazvati socijalnim partnerstvom, a drugi omčom oko vrata.

Mnogi su se čudili tome što su radnici okupljeni u ESOP prihvatili ponudu Pivaca od 861 kunu, umjesto da sami pitaju Šaranovića da im ponudi 1050 kao svima ostalima kad im on već nije, kako tvrde dao ponudu i tako zaradili 60 milijuna kuna manje nego su potencijalno mogli. Međutim, tome se ne treba čuditi.

Desetogodišnju garanciju poštivanja kolektivnog ugovora i svih ostalih dokumenata kojima su regulirana radnička prava, potom obvezivanje na zadržavanje postojeće proizvodnje u Hrvatskoj na postojećim lokacijama, uvjeti su na koje su Pivci pristali i u razdoblju od deset godina za radnike Kraša to ima veću vrijednost od kratkoročnih 60 milijuna kuna. Pivci su se obvezali i da neće prodati svoj udio u Krašu kupcu koji bi odbio tako definirano socijalno partnerstvo. Radnici su tako dobili i "i ovce i novce".

Šaranoviću pak ostaje da izračuna koliko mu vrijedi sada njegov skupo plaćeni udio u Krašu s takvim desetljetnim obvezama. Krašev ESOP bio je jedan od branika kompanije od neprijateljskog preuzimanja. Ispunio je svoju funkciju i za Kraš sada neupitno slijedi novo doba sa starim repovima.

Poznavajući Pivce moguće je s visokom dozom vjerojatnosti tvrditi da što god se događalo – događat će se polako. A navodno je sve počelo kao slučajno. Iznenadnom pojavom Nebojše Šaranovića. Poznavajući okolnosti oko Kraša, u slučajnost je teško vjerovati.