Mladi poduzetnik Ante Lučić vratio se iz inozemstva i uspio: Ne dajte se zastrašiti!

Nakon završene osnovne škole u Zagrebu, Ante je s obitelji odselio u Siriju gdje je završio srednju školu. U Njemačkoj je diplomirao povijest i međunarodne odnose te magistrirao pravo i poslovno upravljanje, a za stalno se vratio u Hrvatsku  2014. godine. Od tada aktivno pomaže pojedincima koji žele studirati u inozemstvu ili promijeniti karijeru, ali i obrazovnim institucijama koje žele ojačati svoj brend, privući najbolje studente i pripremiti ih za nepredvidivo tržište rada. Razvio je i Platformu Cronnect.me koja povezuje hrvatske start-upove i investitore iz dijaspore. Ante je za portal Generacija otkrio koji su glavni problemi mladih poduzetnika u Hrvatskoj, koji ga start-upovi oduševljavaju, što je potrebno za uspješno poslovanje i može li živjeti od svog biznisa.

Kako i kada je nastala ideja za A-Link? S kakvim ste se poteškoćama susretali prilikom pokretanja vlastite tvrtke i jeste li koristili državne poticaje?

Ideja za pokretanje tvrtke specijalizirane za obrazovno i karijerno savjetovanje počela se “kuhati” još 2012. godine, da bih istu realizirao godinu dana kasnije. Sam proces osnivanja tvrtke ostao mi je u bolnom sjećanju jer je trajao gotovo dva mjeseca, i to zato što sam “nasjeo” na priču oko tzv. poticaja za samozapošljavanje. Ne znam kako je danas, ali tada je bio slučaj da ste morali poštovati procedure HZZ-a oko osnivanja tvrtke, umjesto da sve odradite samostalno, što je i logično jer vam oni daju poticaj. No to se odužilo, da bi na kraju taj isti poticaj morao biti iskorišten velikim dijelom za plaćanje poreza i doprinosa koje nameće sama država čiji je HZZ dio. Ne treba biti matematički genij da se izračuna kako ovakav poticaj ne znači mnogo. Uvijek ponavljam da poticaji štete poduzetništvu i poslovnoj klimi, što se vidi na bezbroj primjera. Smatram da država ne bi trebala ništa “davati” već bi jednostavno trebala prestati uzimati ili barem smanjiti to “uzimanje”.

Razvili ste Platformu Cronnect.me koja povezuje start-upove i investitore iz dijaspore. Kako ona u praksi funkcionira?

Platforma Cronnect.me bavi se dvjema glavnim skupinama: hrvatskim start-upovima i potencijalnim investitorima iz hrvatskog iseljeništva. Sustav funkcionira na sljedeći način: skupljamo tzv. “leadeove” s obje strane ili nam se (uglavnom po preporuci) samostalno javljaju i start-upovi i investitori, koji ispunjavaju temeljni obrazac dostupan na našoj web stranici. Temeljem tog obrasca vršimo istraživanje i kontaktiramo start-upove i/ili investitore. Nakon što smo se uvjerili u točnost svih informacija te ako start-up i/ili investitor zadovoljavaju naše kriterije, potpisujemo s njima ugovor o suradnji. Tek nakon toga spajamo one investitore i start-upe za koje procijenimo da bi najbolje surađivali te pomažemo i savjetujemo obje strane kako bi se investicija u konačnici realizirala na korist svih uključenih strana.

Kakve su reakcije investitora i startup tvrtki na platformu? Koliko imate partnera i javljaju li Vam se naši uspješni start-upovi?

Reakcije su vrlo pozitivne, no procesi iziskuju puno više vremena i energije nego što bi laik očekivao. To je i razumljivo s obzirom na to da se ljudska psiha vidljivo mijenja onoga trenutka kada treba izvršiti ili primiti investiciju. Iz tog razloga u zadnjih 10 mjeseci otkako je platforma krenula još uvijek nismo ostvarili prvu investiciju, no ne odustajemo i svakim danom smo sve bliže i bliže. Na platformi je trenutno 15 start-up tvrtki i sedam investitora. Zbog ugovornih obveza te pravila korištenja ne mogu otkrivati o kome se radi, no među njima su svakako vrhunska imena.

‘Deregulacija, deregulacija i još malo deregulacije’

Koji su Vas hrvatski start-upovi posebno oduševili i zašto?

Jako puno hrvatskih start-upa me oduševljava, poput MAKERbuina karlovačkog mangupa Alberta Gajšaka, zatim je tu tvrtka STEMI koja proizvodi robote za mlade entuzijaste te ih o programiranju istih educira. No jedna od inicijativa koja nije klasična start-up priča, a koja me otpočetka oduševila i koja me nastavlja impresionirati jest Good Game (GG) mojega kolege i prijatelja Nikole Stolnika. On organizira gaming turnire na kojima sudjeluju neke od najvećih hrvatskih tvrtki, a većina sredstava nakon svakog turnira donira se u dobrotvorne svrhe poput opremanja dječje bolnice u Klaićevoj igraćim konzolama. Ove godine GG je nagradio jedan start-up sa 100.000 kuna kapitala, uz obvezu da oni nekom drugom i novom start-upu doniraju isti iznos kada uspiju.

Koji su glavni problemi koji ‘muče’ hrvatske start-upove? Što je potrebno za uspješno poslovanje u Hrvatskoj?

Izazova je mnogo, no svakako bih izdvojio dva ključna problema: otežano poslovanje i manjak pristupa kapitalu. Prvi je vezan za stanje u državi, birokraciju, poreze, namete, inspekcije, plaćanja i sve ostale ‘prekrasne’ stvari. Drugi problem na neki način proizlazi iz prvog, jer ako država generira lošu i negativnu poduzetničku klimu, jedna od posljedica je i manjak investicija, odnosno manjak ljudi koji bi bili voljni investirati. Skoro svi naši uspješni start-upi traže investicije u inozemstvu, a mnogi sele ili u startu osnivaju svoje tvrtke u nekim “normalnijim” tržištima.

Za uspješno poslovanje u Hrvatskoj potrebni su deregulacija, deregulacija i još malo deregulacije. Ključno je pojednostaviti procese, ujednačiti ih, eliminirati 70 posto postojeće birokracije i smanjiti namete, pa će tržište ‘prodisati’.

Kako ovakva poduzetnička klima utječe na mlade, ali i na poduzetništvo u Hrvatskoj?

Mislim da zbog svega ranije navedenog imamo krizu povjerenja i ono najgore – gubimo vjeru u sebe i svoj sustav te sve više vjerujemo kako je svugdje drugdje trava zelenija. Problemi koje imamo doista su frustrirajući i iritantni je su vrlo lako rješivi. Svi imalo pristojni i inteligentni ljudi znaju što treba napraviti, no reforme se ne provode jer su one istinske reforme izuzetno bolne za državu koja ih mora provesti. Vrtimo se u krug, gubimo vrijeme, gubimo ljude i zbog ovakve politike sve je očitije kako je period od 2008. do 2018. godine zapravo izgubljeno desetljeće. Kada bi se poboljšala poduzetnička klima, a tržište te protok ideja i kapitala postali fluidniji – to bi posredno olakšalo mnogima odluku da ostanu u Hrvatskoj.

‘Poduzetništvo je kao boks’

Na kojim projektima trenutno radite i kako vidite A-Link za nekoliko godina?

Osim Platforme Cronnect.me, nedavno su A-Link i udruga Dobar dan uspješno pilotirali program poduzetništva za osnovnoškolce: “UP – Učenici poduzetnici” u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi. Također, s nekoliko kolega koncipiramo i započinjemo organizaciju jedne vrlo inovativne konferencije, a uz sve to tu su redovne A-Linkove aktivnosti, klijenti, radionice, držanje predavanja u Hrvatskoj i inozemstvu i slično.

Ako nastavimo ovim tempom, vidim nas kao vodeću konzultantsku tvrtku u području obrazovanja, koja još više nego danas savjetuje institucije po pitanjima akademske konkurentnosti, kvalitete i budućnosti obrazovanja te dobrih praksi u projektima međunarodne mobilnosti. Vjerujem da ćemo u bliskoj budućnosti u široj upotrebi biti i naš softverski alat kojeg smo nedavno tek počeli koncipirati i razvijati.

Možete li živjeti od svog biznisa? Što biste poručili mladim poduzetnicima u Hrvatskoj?

Mogu, kao što i živim. Nemalo sam ponosan na činjenicu da smo sve odradili sami, bez ičije pomoći. Osim ovog nesretnog “poticaja” za samozapošljavanje s početka priče, nikada nismo koristili EU fondove i druge poticaje, niti smo poslovali s državom. To ne znači da u budućnosti nećemo, ali do sada smo ispekli dobar zanat u preživljavanju na tržištu. A to bih upravo poručio mladim kolegama: vjerujte u sebe i ne dajte se zastrašiti od raznih okolnosti i ljudi koji će vas odvratiti od pokušaja. Poduzetništvo je kao boks. Bez kukanja i panike uđite u ring i dobro se “pošorajte”. Figurativno rečeno, dobit ćete dosta batina, ali ćete ih i dati (smijeh).