VELIKA ANALIZA

Konzum i Jamnica ne smiju u ruske ruke, plaće u Agrokoru mogu i rasti

Autor

Darko Markušić

Munjiza, Jakovčević, Perić i Novotny savjetuju Todoriću prodaju tvrtki u Srbiji i BiH, fokusiranje na maloprodaju i prerađivačku industriju, prepuštanje dijela vlasništva vjerovnicima, te uvođenje varijabilnih plaća radnicima.

16.03.2017. u 10:38
Ispiši članak

Tema tjedna u Hrvatskoj je Ivica Todorić i pad njegova poslovnog carstva. Agrokor je na koljenima, problem više nije samo Ivice Todorića, njegovih vjerovnika, zaposlenih i dobavljača, već i cijele Hrvatske. I dok još nije sasvim jasno u kolikoj mjeri će mu hrvatska država ponovno pomoći, jer to već je učinila nekoliko puta posljednih mjeseci – Hrvatska banka za obnovu i razvitak odobrila je njegovim tvrtkama u siječnju 2017. kredit od 378 milijuna kuna za poticanje izvoza, Porezna uprava zaključila je ugovor o obročnoj otplati poreznog duga, a HEP, prema neslužbenim informacijama, odobrio obročnu otplatu duga od navodno čak 600 milijuna kuna neplaćenih troškova električne energije.

I dok su rejting agencije srezale kreditni rejting Agrokora, njegova zaduženost procjenjuje se na više od 25 milijardi kuna ili 3,4 milijarde eura, od čega se više od trećina odnosi na dug ruskim bankama (Sberbanku i VTB-u). Dug na ime poreza hrvatskoj državi procjenjuje se, prema podacima portala Debtwire na oko šest milijardi kuna ili oko 800 milijuna eura, no ministar financija Zdravko Marić tvrdi da je taj dug manji.

Ivica Todorić, s jedne strane, pokušava namaknuti novac novim kreditima i kao jamstvo nudi još preostale kreditno neopterećene ili manje opterećene tvrtke (Sarajevski kiseljak), prodaje ili pokušava prodati neke od tvrtki iz svoga carstva (Kozmo prodao Muelleru, Tisak ponovno nudi Francuzima na primjer), te čak s pojedinim vjerovnicima i investitorima načelno razgovara i o ulasku u vlasničku strukturu. Banke istodobno Todoriću više ne vjeruju. Rusi su već angažirali konzultantsku kuću koja snima pojedine Agrokorove tvrtke i traži modele optimizacije njihova poslovanja za potencijalne nove vlasnike (Konzum, Jamnica, Kiseljak...).

Što bi pojedini hrvatski konzultanti učinili kao mogući stečajni upravitelji Agrokora ili konzultanti ako bi ih Todorić ili hrvatska Vlada Andreja Plenkovića zatražili za savjet?

Munjiza: Stečaja Agrokora neće biti

Nekadašnji predsjednik Uprave Konzuma Dragan Munjiza uvjeren je 'da stečaja Agrokora neće biti niti ima potrebe za njim'. Kao eventualni savjetnik u timu za restrukturiranje Agrokora, kaže Munjiza, zalagao bih se za: hitan povratak izvrsnih menadžera koji su već radili u Agrokoru ili u kompanijama koje je Agrokor akvizirao: Ivanke Zlopaše, Hrvoja Prkačina, Zorana Jankovića, Ante Huljeva...  I dovođenje kvalitetnih financijskih stručnjaka u Nadzorni odbor i Upravu, kao sto su Goran Gazivoda ili Zdenko Adrović.

"Obratio bih se zaposlenicima, i tražio od njih podršku i fokus na dnevnu operativu, razgovarao bih sa najvećim financijskim institucijama na svijetu (a osobno sam i bio pozvan u London razgovarati o temi razvoja biznisa u okruženju) i pokušao dobiti podršku od njih za budućnost Agrokora. Uveo bih drastične mjere štednje u koncern, obratio bih se dobavljačima i tražio podršku od njih komunicirajući im budućnost poslovanja i poslovne prilike za koncern. Ukinuo bih tzv. drage projekte ili 'pet projects', ako ih ima, smanjio bih operativnu prisutnost u regiji, posebice Srbiji i srpskom entitetu Bosne i Hercegovine. Tražio bih način kako smanjiti izloženost prema ruskim državnim bankama, a povećati izloženost prema ICB-u, EBRD-u, HBOR-u... Ukinuo bih sve neprofitabilne projekte ili kompanije, te uzeo najbolje hrvatske revizore da dnevno budu prisutni u Agrokoru", naglašava Munjiza, inače vlasnik i direktor konzultantske tvrtke JakovViktor.

Jakovčević: Financijski položaj Agrokora svakim danom sve slabiji

Drago Jakovčević, profesor zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, predsjednik Nadzornog odbora Plinacra i zamjenik predsjednika NO-a Samoborske banke, ističe "kako je sasvim jasno da je Agrokoru nužno restrukturiranje, prije svega vlasničko, a potom je logično da nova vlasnička struktura provede operativno i financijsko restrukturiranje".

"Uzroci pada Agrokora su višeslojni, ali najviše je pridonijela pohlepa i gramzivost vlasnika. Širenje na međunarodna tržišta  i preuzimanja drugih trgovačkih lanaca nisu financirana dugoročnim izvorima ili su dugoročni izvori (obveznice) bili zastupljeni manjim dijelom u odnosu na preuzetu imovinu. Agrokor, ovakav kakav je bio do sada, generirao je nelikvidnost cijelog gospodarstva jer plaćanja dobavljača s rokovima od 200 dana i dulje primoravaju vjerovnike i dobavljače da se zadužuju kako bi podmirili tekuće obveze.

Izgledno ja da je financijski položaj Agrokora svakim danom sve slabiji i pitanje je jesu li se ispunili uvjeti za stečaj (Obveze jednake ili  blago manje od imovine!)  Stoga je potrebno hitno okupiti sve vjerovnike, dakle dobavljače i banke koji će iskazati na koji način vide rješenje, zamjenu potraživanja vlasničkim pravima,  ili ulaskom novih poduzetnika koji će otkupiti potraživanja, primjerice, Tommy, Plodine,  Studenac, NTL... pri čemu svakako treba u hrvatskim rukama zadržati proizvodne kapacitete koji su mahom poljoprivredno-prehrambeni, kao što su Belje, Ledo, Jamnica...

Tako će se riješiti problem i otvoriti perspektiva Agrokora, uz očekivano veće plaće za najveći broj zaposlenika koji rade za minimalac", ističe Jakovčević.

Perić: Todorić će morati prepustiti veliki dio vlasništva nekome drugome

Željko Perić, nekadašnji direktor Plive, a sada direktor i vlasnik konzultantske tvrtke Caper, zaključuje da je Agrokor izrastao dominantno na 'tuđem' kapitalu – novcu posuđenom direktno od banaka i na novcu indirektno posuđenom od dobavljača (rokovi plaćanja, kompenzacije...), pa bih u ovoj situaciji maksimalno vodio interesa o zaštiti dobavljača i ostalih vjerovnika, jer bi u suprotnome lančana reakcija imala teške posljedice za hrvatsko gospodarstvo“.

"Strategija rasta financirana konstantno visokim dugom, nosi veliki rizik. Da je vlasnik ranije bio otvoreniji prema drugim izvorima financiranja – prvenstveno equity kapitalu, i više fokusirao svoje poslovanje, danas bi njegov udjel u firmi bio manji, ali bi financijska situacija bila stabilnija. Kako on nije želio razrijeđivati svoje vlasništvo niti fokusirati poslovanje na manji broj sektora, već se i dalje pri širenju oslanjao na tuđi kapital, sada je suočen s izazovom da će to morati napraviti i prepustiti veliki dio vlasništva nekome drugome. Taj drugi mogu biti novi investitori koji bi ubrizgali svježi kapital i preuzeli većinski udjel ili možda djelomično i postojeći vjerovnici zamjenom svojih potraživanja u udjele.

Klasično restrukturiranje koje bi uključivalo prodaju firmi iz sustava koncerna može djelomično pomoći, ali mislim da će ipak biti neophodna i kapitalna injekcija, jer je Agrokoru to već dugo potrebno. Vlasnik bi postigao puno bolje uvjete da je s equity partnerom(ima) pregovarao u normalnijim vremenima, a sada će mu manevarski prostor biti vrlo sužen", procjenjuje Perić. 

Novotny: Agrokor u položaju u kojem je bio Pevec prije restrukturiranja

Konzultant Damir Novotny (T&MC Group) naglašava kako je Agrokor četvrta po veličini prihoda/prometa kompanija u istočnoj Europi, međutim ne i po veličini osnovnog i akumuliranog kapitala. Kapital Agrokora ne prelazi 15 posto ukupnih obveza dok njegovi konkurenti poput Schwartz Grupe (Lidl /Kaufland) i Ahold Delhaize (konkurent u Srbiji) imaju preko 45 posto vlastitog kapitala u ukupnim izvorima financiranja poslovanja. Agrokor je dakle veliku većinu svojih investicija i svojeg operativnog poslovanja financirao na dug s visokim kamatnim stopama te tako postao financijski vrlo ranjiv. 

S druge strane, dodaje Novotny, Agrokor je sklapao nepovoljne aranžmane s vladama u Hrvatskoj i Sloveniji, koje su na prvi pogled bili atraktivni i povoljni, a danas postaju pogubni za sudbinu ovog poduzeća.  Agrokor je danas praktično insolventna kompanija, u sličnom pložaju kao Pevec prije restrukturiranja.

"Po mome mišljenju prodaja najvrednijih kompanija, pout Jamnice i Leda, može kupiti još neko vrijeme, ali ne može riješiti strukturne probleme, prje svega nedostatak kapitala. Izlazak na tržište kapitala je bila opcija za ovu godinu, ali se Agrokor nije pripremio (nije se restrukturirao) kako bi bio zanimljiv financijskim ulagačima - potencijalnim kupcima dionica. Agrokor dakle nije iskoristio povoljne trendove na tržištima kapitala i nije prikupio dodatni kapital kojim bi se vratili nepovoljni i kratkoročni krediti.

Spektar mogućih rješenja se tako sužava i svodi na dvije grupe mjera:

1) kratkoročne mjere - fokusiranje na glavne kompetencije (prerađivačka industrija i maloprodaja) , sveobuhvatan program snižavanja operativnih troškova, rješavanje od netemeljnih poslovnih aktivnosti u kratkom roku, dogovori sa sindikatima o uvođenju varijabilne komponente plaća koja će ovisiti o uspjehu mjera restrukturiranja, debt-equity swap (zamjena duga za dionice) s glavnim vjerovnicima i velikim dobavljačima.

2) srednjoročne mjere - organsko razdvajanje temeljnih djelatnosti - odvajanje maloprodaje od prerađivačkih industrija, strateški preustroj maloprodaje - uvođenje formata kakve imaju konkurenti  (Schwartz grupa ili SPAR) ,podjela maloprodaje na Zapad i Istok, te pripremanje pojedinačnih kompanija za samostalne izlaske na tržišta kapitala", zaključuje Novotny.

 

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.