Koji su motivi za upropaštavanje brodogradnje u Hrvatskoj, neposobnost ili...?

Ali avaj, vladin 'liebling' Danko Končar, priopćio je kako su nastale nove okolnosti i kako obzirom na probleme u Finskoj (gdje je dobio kaznu od 50 milijuna eura zbog netransparentnog stjecanja vlasništva u jednoj od svojih tvrtki) i nalaz Europske komisije, više nema partnera za razgovor u hrvatskoj vladi.

Nije to nikakvo iznenađenje, obzirom da je i ranije gospodin Končar izjavljivao kako neće ulaziti u Uljanik sve dok Komisija ne odobri plan restrukturiranja koji je dogovorio s vladom, jer što ako on da novac, a vlada mu ga ne vrati. Koincidiralo je to i s viješću kako poslovne banke nisu više vojne pratiti njegovu tvrtku Kermas energiju u Brodotrogiru te kako HBOR ne želi dati drugi kredit, nakon što je ranije odobrio 100 milijuna kuna za izgradnju podizne platforme u tom trogirskom škveru.

Druga vijest koja nas je zatekla jest nalaz državne revizije prema kojoj nije bilo nikakvih netransparentnosti i nikakve nenamjene u trošenju sredstava za restrukturiranje brodogradilišta Brodosplit, nakon što ga je preuzeo Tomislav Debeljak i DIV Grupa. Osobito je to zanimljivo zato što je brodograđevni regulator  nekoliko godina vladi i HBOR-u dostavljala suprotna izvješća, zbog čega su u jednom trenutku došla u pitanje i jamstva za veliki polarni kruzer u splitskom škveru. Ovaj je brod je pak bio od iznimne važnosti za američku percepciju investicijske klime u Hrvatskoj. Naime, kupac toga broda je ugledni fond KKR, koji osim u ovaj posao, u hrvatskoj ulaže u neke od najutjecajnijih medija.

S druge strane neka od brodogradilišta, danas u problemima, dobivala su jamstva preko noći i to za brodove za koje su dogovarali unaprijed uračunate gubitke od stotina milijuna kuna. Pri tome nisu koristili niti instrumente financijskih osiguranja, koja se koriste za sve proizvode koji se dogovaraju u dolaru, a kojima su troškovi u euru. Ta, platit će porezni obveznici. I platili su, samo u ovoj godini milijardu kuna približno. Poštapalica, rekao bi Gianni Rossanda, nedavno u Otvorenom Mislava Togonala.

Sada, kada je Europska komisija zabranila takve poštapalice i kada nas je upozorila da imamo tržište kapitala, za koje vrijede određena pravila u kojima je država arbitar, a ne intervencionist, vrijeme je da zavirimo u priopćenja na Zagrebačkoj burzi, tom tržištu kapitala na koje nas EK upozorava. Jer, samo je to relevantno za kompanije koje su tamo izlistane.

Na Zagrebačkoj burzi, u odlukama koje je svaka kompanija dužna dostavljati burzi, ne nalazimo ništa glede odluka Uljanik grupe o restrukturiranju. Valja naglasiti kako u priopćenjima na Zagrebačkoj burzi nalazimo tek odluku Uljanik grupe o dokapitalizaciji.

Na tender, temeljem ove odluke iz ožujka ove godine javila su se dva ponuđača. Jedan je Kermas energija, s ponudom koja se referira na plan restrukturiranja u suradnji s vladom, koji u odlukama Uljanik grupe ne postoji. I drugi je DIV Grupa, koja je ponudila otkup 3. maja, 24.9 posto dionica Viktora Lenca i 380 milijuna kuna riječkom škveru kao dokapitalizaciju.

Odgovor nije trebalo dugo čekati, prema priopćenjima sa Zagrebačke burze, u odgovoru na napise Jutarnjeg lista, Uljanik grupa odbila je ponudu DIV-a zato što bi to značilo da bi Uljanik 3. maju trebao vratiti pozajmnice kojim je 3. maj spašavao Uljanik tijekom ovih pet godina u kojima je bio dijelom grupacije. Dakle, prema relevantnim informacijama s tržišta kapitala, uprava, na čelu s čovjekom zvanim Poštapalica, osudila je 3. maj na propast.

Legitimno se zapitati jesu li motivi nesposobnost, želja za kupovinom parlamentarnih ruku u komplotu uprave, dijela vlasti, licenciranog regulatora i pogodovanog strateškog partnera ili nešto treće. Vrijeme će vrlo brzo pokazati, tim više što iz kruga DIV Grupe saznajem kako ih nakon odbijenice EK, nalaza revizije i odustanka Kermas energije nitko od političkih ili regulatornih institucija nije kontaktirao.