Kako će Plenković objasniti Erdoganu da je poznati Hrvat Turcima drpio elektranu vrijednu 200 milijuna eura?

Energetska kriza i poskupljenje sirovina motivirali su nas da se okrenemo prirodnim izvorima energije, kojih je Hrvatska puna, a koji nisu u potpunosti iskorišteni. Jedan od takvih je zasigurno geotermalna energija, kojom se, primjerice, već grije čak 17 turskih gradova. I baš su ti Turci, koji godinama razvijaju tehnologiju i istražuju geotermalne potencijale, Hrvatsku prepoznali kao pogodnu lokaciju, investiravši 2019. u najveću geotermalnu elektranu kontinentalne Europe pored Bjelovara više od 40 milijuna eura.

Skorašnji dolazak turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana hrvatski premijer zasigurno dočekuje s laganom nervozom, jer mu neće moći odgovoriti što se događa s projektom Velika Ciglena, koji je već bio tema njihovog razgovora u lipnju 2021. u Turskoj. Plenković je tada, upitan kako je moguće da 80-postotni većinski vlasnik tvrtke u zemlji članici EU preko noći ostane bez tvrtke, navodno rekao kako će provjeriti što se događa. A događa se za hrvatsko pravosuđe i turske investitore prava tragikomedija, u kojoj je s jedne strane poznati turski gospodarstvenik Muharrem Balat, a s druge, "kontroverzni" energetski poduzetnik Dragan Jurilj, brat mu Željko i partner Goran Pavlović.

Balat, inače blizak Erdoganov prijatelj, sigurno će i predsjedničkom linijom pokušati spasiti svoju investiciju, jer je u posljednje tri godine hrvatsko pravosuđe donijelo toliko spornih sudskih odluka, da se po pravnim krugovima već proučava "modus operandi" ovog slučaja koji nosi potpis dvojice hrvatskih "mangupa", braće Jurilj.

Ukratko, Turci su u samom početku investirali 325 milijuna kuna, postali 80-postotni vlasnik tvrtke nositelja koncesije, te dali kompletno svoje znanje i novac za razvoj elektrane koju je 2019. svečano otvorio ministar Tomislav Ćorić, da bi uskoro, nakon niza neuobičajenih odluka Trgovačkog suda i navodnih skupština, ostali bez svega.

Braća Jurilj su inicijalno bili hrvatski maštoviti u pokušaju da Turke izbace iz projekta kojeg su jedino Turici omogućili i u potpunosti financirali. Tako je Željko čak na sudu pokušao tvrditi kako je bio poslovno neuračunljiv u trenutku kad im je prodao 80 posto udjela u tvrtki, tražeći da mu se udio vrati (bez objašnjenja može li on vratiti novac koji je za te udjele dobio). Zanimljivo da je istovremeno dogovarao projekt Termi Blato – pitanje je znaju li danas njegovi francuski partneri s tog projekta da Jurilj tada nije bio pri sebi? Sud je pravomoćno presudio kako je ta prodaja ipak bila po svim pravilima i to je za Turke jedina dobra vijest u cijeloj priči.

Naime, Jurilji i Pavlović lažirali su, optužuju Turci, skupštine društva te tako "preglasali" većinskog vlasnika, koji se "nije pojavio" na skupštinama, dok Turci tvrde da nikad nisu niti obaviješteni o skupštinama. Ipak, za hrvatske trgovačke sudove, uz iznimku Vrhovnog suda, one su se dogodile po propisima, barem ako je suditi po potpisu javnobilježničkog ureda Kristiana Hukelja, jer koji bi se javni bilježnik usudio ovjeriti nešto što se nije dogodilo?

Zahvaljujući tim ovjerama, prijavili su izmjene vlasništva u sudski registar, koji pak nije smatrao bitnim provjeriti postoji li neka blokada ili privremena mjere na samom Trgovačkom sudu, kakva je nekoliko sati ranije bila propisana na tursku inicijativu, a sukladno ranijoj jasnoj uputi Vrhovnog suda u jednom drugom slučaju.

Jer sve što je uslijedilo nakon toga, dovelo je do čak pet dopuštenih revizija Vrhovnog suda protiv ranije sudskih donesenih odluka, koje potvrđuju da Turci s pravom zahtijevaju poništenje ranijih odluka Visokog trgovačkog suda u Zagrebu. Visoki trgovački sud očito koristi Vrhovni sud kao drugostupanjski, tjerajući ga da revizijama (koje su inače vrlo rijetke), ispravlja pogrešne odluke Visokog trgovačkog suda.

Odgovornosti sudaca za štetne odluke u Hrvatskoj nema, vrijeme prolazi, a novac, u sve većim iznosima nestaje s računa geotermalne elektrane. Koga briga kad ionako eventualnu štetu na kraju plaća država.

Iako bi, slažu se odvjetnici s kojima smo pričali, u normalnoj europskoj i hrvatskoj sudskoj praksi već te privremene mjere prije brisanja većinskog vlasnika iz sudskog registra onemogućile bilo kakvo daljnje postupanje i štetu, u slučaju tvrtke Geoen događa se samo da je svaki put s računa nestajalo sve više novca, dok i sama tvrtka nije pripojena prvo jednoj, a potom i drugoj Juriljevoj kompaniji. Geotermalna elektrana Velika Ciglena danas operira već pod trećom firmom, ali bez koncesije, jer ona i dalje glasi na prvu tvrtku Geoen koju je novi vlasnik već ugasio, prije toga pobravši, tvrde Turci u tužbama, više od 80 milijuna kuna turskih vlasnika s računa bez osnove. Posljednji apsurd, koji bi trebao zabrinuti sve porezne obveznike, a time i nadležna ministarstva, jest da je sutkinja Trgovačkog suda nezakonito natjerala HROTE da isplati novac za subvenciju električne energije pod prijetnjama drakonskih kazni novoj tvrtki Dragana Jurilja, iako ona u papirima nema veze s koncesijom za Veliku Ciglenu, niti je sutkinja provjerila u Ministarstvu gospodarstva ima li ta tvrtka uopće dozvolu za eksploataciju geotermalnih izvora. Visoki trgovački sud kasnije zaključuje da je ta sutkinja odlučivala o upravnom postupku za koji nije bila nadležna i čini jedino moguće - poništava njezinu odluku, ali prekasno – s računa tvrtke počišćen je i taj novac. Do danas ukupno više od 100 milijuna kuna samo s tog osnova. Kamo su nestali? Zanimljivo da DORH i policija u ovom postupanju ne vide neke druge elemente kojima možemo svjedočiti ovih dana.

Na sve tvrdnje Turaka, Dragan Jurilj brani se kako je Balat zapravo njega htio prevariti, te da mu je onemogućivao isplatu svojeg dijela dobiti iz zajedničke tvrtke, te da su mu za pravo dali hrvatski sudovi.

Hrvatski će premijer stoga morati nezadovoljnom turskom predsjedniku objasniti što je sa silnim tužbama, prijavama Državnom odvjetništvu (DORH) i policiji, te misli li tražiti odgovornost za nepravilnosti u postupanju sudskih tijela, kojih štete na kraju plaća država. Hrvatskim građanima će pak morati pojasniti tko će vratiti silan novac koji je država kroz subvencije dala firmama braće Jurilj koje ih, jedino je sigurno, neće nikada vratiti, te odakle približno 200 milijuna eura koje će, zbog očitih propusta hrvatskog pravosuđa, Republika Hrvatska najvjerojatnije morati Turcima nadoknaditi nakon arbitraže na međunarodnim sudovima temeljem nezakonito izgubljene investicije i dobiti.