Je li Petrokemija veća opasnost od Agrokora za hrvatsko gospodarstvo?

Često se u javnosti raspravlja o tome koje tvrtke trebamo smatrati strateškim tvrtkama. Strateškim tvrtkama se uglavnom smatraju tvrtke koje se bave energetikom, prometnom infrastrukturom, šumom, vodama, ali i proizvodnjom hrane. Dio javnosti smatra kako strateške tvrtke moraju biti u državnom vlasništvu jer je njihov utjecaj bitan na cijelo gospodarstvo pa ne bi bilo dobro kad bi te tvrtke bile u vlasništvu privatnog kapitala. Nažalost to se često zloupotrebljava od strane dijela političara ali i sindikata tako da se zaštita "strateških tvrtki" često pretvori u to da te tvrtke postaju bankomat za one koji vladaju tim tvrtkama ili one koji predstavljaju radnike u tim tvrtkama.

Opstanak Petrokemije je bitan i za druge djelatnosti

Petrokemija kao najvažniji proizvođač mineralnog gnojiva u Hrvatskoj svakako spada u iznimno bitne tvrtke, no upravo je ona primjer kako se zaštita od privatnog kapitala pretvorila u strateško uništavanje te tvrtke. Petrokemija je u vrijeme Vlade Tihomira Oreškovića skinuta s popisa strateških tvrtki, no bez obzira na to i na to što su financijski rezultati Petrokemije zadnje desetljeće izuzetno loši i što se tvrtka nalazi u nezavidnoj situaciji, njezin utjecaj na gospodarstvo je ostao velik.

Tvrtka iz Kutine je već godinama jedna od najbitnijih izvoznika u Hrvatskoj te ima veliki utjecaj na pozitivnu vanjsku trgovinsku bilancu u svojoj djelatnosti, predstavlja izuzetno bitan dio hrvatske poljoprivrede koja je i sama u nezavidnoj situaciji. No o sudbini Petrokemije ovise i druge djelatnosti poput željezničkog transporta, ali ovisi i luka u Šibeniku koja je u boljim danima zapošljavala i do 180 radnika. Većina prometa i sirovina Petrokemije ide preko ove luke, a bez Petrokemije bi ova luka vjerojatno stavila ključ na vrata.

Poseban problem je što se radi o tvrtkama koje dolaze iz regija koje su uglavnom ratom pogođene i ekonomski devastirane. Neodgovorno poslovanje Petrokemijom dovelo do je ruba egzistencije ne samo tisuće hrvatskih obitelji, već i polovicu Sisačko- moslavačke županije.

Najveći utjecaj Petrokemija ima na tržište plina u Hrvatskoj. Već godinama predstavlja jednog od najvažnijih industrijskih potrošača plina u zemlji. Velik dio prihoda Plinacro upravo dobiva od Petrokemije, a u slučaju propasti ove tvrtke koje je u prošlosti znala obuhvaćati skoro četvrtinu potrošnje plina, dogodio bi se veliki poremećaj na tom tržištu. Energetski stručnjaci su upozoravali kako bi padom Petrokemije došlo i do povećanja cijene plina za druge industrijske potrošače jer bi plinarske tvrtke pokušale kompenzirati gubitak prihoda.

Ogromni gubici kroz zadnje desetljeće

Petrokemija je kroz godine postala prava "spalionica novca". Kapital je od '98. kad je izdvojena iz INA-e, do današnjeg dana manji gotovo za 2,4 milijarde kuna. 

Država je prije par godina već dokapitalizirala Petrokemiju, zajedno s mirovinskim fondovima. Samo dokapitalizacija 2013. iznosila je 250 milijuna kuna. Stotine milijuna kuna su porezni obveznici i budući umirovljenici izgubili za spašavanje tvrtke koju se opet mora spašavati. Velika većina financijskih pokazatelja su negativni poput likvidnosti, obveze su veće od milijardu kuna, a gubitak je u prva tri mjeseca iznosio više od 119 milijuna kuna. 

Najveći dio gubitaka zadnjih godina uzrokuju visoke cijene plina, visoki troškovi transporta plina, pad cijena mineralnih gnojiva na tržištu, pad potražnje na hrvatskom tržištu i visoki troškovi transporta na izvozna tržišta. Najpoznatiji primjeri izrazito velikih gubitaka su potpisivanje ugovora o kupnji plina netom prije liberaliziranja tržišta 2011. i navodna kupnja 2008. skupih zaliha sirovina u vrijeme kad je cijena bila za 50 posto skuplja, samo to dvoje je također uzrokovalu štete mjerene stotinama milijuna kuna. Gotovo je nevjerojatno za pomisliti da bi privatni vlasnici nešto slično dopustili.

Iz Petrokemije tvrde da i ove godine najviše na gubitak utječu visoke cijene plina i visoki troškovi transporta plina, koji su veći nego kod konkurencije. U javnosti se često raspravljalo o tome zašto su cijene plina veće nego kod konkurencije, od toga da je prije država dopuštala monopol, da država kao većinski vlasnik Petrokemije nije željela dati bankovne garancije za povoljnije ponuđače, no ono što je jasno jest da će se budućnost Petrokemije morati određivati upravo u partnerstvu s dobavljačima plina. Kroz "prebijanje" potraživanja putem dokapitalizacije ili uz neki dogovor između novog vlasnika i dobavljača. 

Budućnost ovisi o dokapitalizaciji

Bez obzira na to tko preuzeo tvrtku, dokapitalizacija se u svakom slučaju mora dogoditi i ubrzati. Petrokemija se mora spašavati privatnim kapitalom, jer bi njezina eventualna propast bila razornija od propasti maloprodajnog lanca koji se puno lakše može nadomjestiti na tržištu. Državi ovisi o budućnosti tvrtke  350 milijuna kuna zaloga na dionice državnih tvrtki zbog kredita podignutog ove godine, egzistencija tisuća obitelji u Moslavini i šire je u pitanju, a poremećaji poput Agrokora i njegovih prehrambenih kompanija koji spadaju u najveće kupce mineralnih gnojiva pokazuju kako je zapravo malo potrebno da se tvrtka uruši.