Izmjene Zakona o doprinosima djelovat će katastrofalno na malo poduzetništvo, mnogi će ugasiti tvrtke ili čak i otići iz Hrvatske

Vratimo se par mjeseci unazad, kad se prvotan prijedlog Zakona našao u javnoj raspravi. Tada je objavljen, slobodno možemo reći, potpuno suludi prijedlog da svi direktori, članovi uprava i upravitelji zadruga moraju plaćati doprinose po koeficijentu 1,1 bruto prosječne plaće (umjesto dotadašnjh 0,65), odnosno, osnovica za doprinose bi bila 8822 kune (za 71,5 posto veća!). Momentalno je nastao veliki pritisak javnosti, koji su predstavnici Ministarstva financija nemušto branili zastarjelim parolama kako "direktori moraju plaćati više".

Nerazumijevanje uloge direktora u malim tvrtkama

Iz tadašnjih komentara predstavnika Ministarstva, osjećaj je bio da smo se vratili 30 godina unazad, u vremena direktora SOUR-a, s cigarom "kubankom" i vozačem, a ne da smo država koja barem nazivno proklamira malo i srednje poduzetništvo.

Svako trgovačko društvo mora imati direktora samim činom osnivanja, on je najčešće i jedini član uprave. To nije osoba koju ćete svaki dan vidjeti u odijelu, po kojeg dolazi službeni vozač. Naprotiv, vrlo često to je osoba koja sama pokušava od nule pokrenuti posao i krpa kraj s krajem, bilo da je to izrada web stranica, prevoditeljstvo, frizerski salon, neka varijanta start-upa, ili nešto sasvim deseto. Tada je uslijedio veliki javni pritisak, i doslovno preko noći, u saborskoj proceduri se našla verzija Zakona u kojoj je famozni koeficijent vraćen na 0,65, ali u kojoj se ukinula prijava na nepuno radno vrijeme.

Sitno rasterećenje bruto troška

Nažalost, od tada gotovo nepromijenjen Zakon je izglasan u Saboru. Što nam on donosi? Izdvojit ćemo najbitnije dvije promjene:

Promjene u doprinosima na plaću, dakle, one koje plaća poslodavac i to: ukida se doprinos za zapošljavanje (1,7 posto), ukida se doprinos za zaštitu zdravlja na radu (0,5 posto), a povećava se doprinos za zdravstveno osiguranje (s 15 na 16,5 posto). Kumulativno, doprinosi na plaću se smanjuju za 0,7 postotnih bodova, odnosno, smanjuju se s dosadašnjih 17,2 posto na 16,5 posto.

Propisuje se minimalna godišnja osnovica za doprinose za izvršne direktore, članove uprave, likvidatore i upravitelje zadruge na 0,65 prosječne bruto plaće, bez obzira na koliko radno vrijeme bili prijavljeni.

Prevedeno, prva točka znači da će se ukupni trošak plaće rasteretiti za beznačajan iznos na strani poslodavca. Konkretno, za samca u Zagrebu koji ima neto plaću 4000 kuna, smanjenje ukupnog troška plaće je 35,69 kuna, za neto plaću od 5000 kuna smanjenje troška je 47,90, a u slučaju neto plaće od 10.000 kuna smanjenje troška je 108,93 kuna. Svako rasterećenje troška plaće treba načelno pozdraviti, ali ovdje se zaista radi o relativno sitnom rasterećenju ukupnog troška.

Udar na mikropoduzetnike i anegdotalni primjeri izigravanja zakona

Druga točka je puno spornija, a ona znači da će svi oni koji su navedeni u registru kao direktori, članovi uprave, likvidatori i upravitelji zadruga (skraćeno ćemo ih dalje nazivati direktori), morati plaćati doprinose minimalno 1902 kune mjesečno. Dakle, svatko onaj koji kreće u posao, morat će od dana osnivanja firme, bila ona j.d.o.o ili d.o.o., bez obzira na temeljni kapital i visinu prihoda, a on je najčešće u početku 0 (slovima nula) kuna, plaćati doprinose u visini 1902 kune mjesečno. To je do sada najveći udar na nove i mikropoduzetnike.

Temeljni kapital društva  s ograničenom odgovornošću (d.o.o.) je 20.000 kuna i oko njega su se dugo lomila koplja je li preveliki iznos za početak poslovanja. Ovom odlukom, samo troškovi doprinosa direktora su se popeli na minimalno 22.824 kune godišnje. Dakle, temeljni kapital d.o.o.-a nije dovoljan niti za godišnji iznos doprinosa direktora, bez ikakve isplate plaće i bez ikakvog dodatnog troška poslovanja i, "ne daj Bože", nekih investicija.

Do sada su se doprinosi uplaćivali razmjerno prijavi radnog vremena, pa se moglo prijaviti na pola radnog vremena ili manje, ovisno o poslu ili raspoloživim sredstvima. Ovom promjenom Zakona, doprinosi se svim direktorima obračunavaju na puno radno vrijeme, pa makar prijava bila na pola radnog vremena ili manje. Obrazloženje Ministarstva je "zlouporaba nepunog radnog vremena". Sramotno je da se u obrazloženju Zakona navodi anegdotalni primjer poduzetnika koji se prijavio na jedan sat tjedno, odnosno, 12 minuta dnevno i da se to radi zbog "zloporaba takvih zabilježenih primjera". Osobno znam puno poduzetnika, nekima ide dobro, nekima ide loše, ali nikad nisam upoznao nijednog poduzetnika koji je prijavljen na jedan sat tjedno. Nedopustivo je da se u obrazloženju Zakona navode takvi ekstremni pojedinačni primjeri, a zanemaruju desetine tisuća drugih.

J.d.o.o. postaje besmislen

Ovim promjenama oblik j.d.o.o., kojem je temeljni kapital 10 kuna, postaje potpuno besmislen jer taj temeljni kapital je po novom Zakonu dovoljan za pokrivanje doprinosa direktora za 52 minute mjesečno! Vlada nigdje u obrazloženju Zakona ne navodi koliko u Hrvatskoj ima j.d.o.o.-a, koliko ima firmi koji imaju mjesečni prihod do 5000 kuna? Koje su posljedice za njih? Likvidacija ili odlazak u ilegalu ili odlazak izvan Hrvatske?

Netko tko kreće u poduzetništvo sam, želi legalno poslovati i otvori (j.)d.o.o. za prevođenje, izradu web stranica, pečenje kiflica, masažu, ili nešto drugo, ne isplaćuje sebi prvi dan poslovanja bruto plaću od 5213 kuna (ukupni trošak po novom Zakonu 6073 kune) ne zato što je lopov i utajivač poreza, nego zato što nema odakle. Ne prijavljuje se na puno radno vrijeme ne zbog toga što želi kršiti zakone nego zato što nema posla za puno radno vrijeme.

Pogoršan položaj majki poduzetnica i šutanja Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku

Posebna priča su majke poduzetnice koje su se prijavile na pola radnog vremena, kako bi drugu polovicu bile s djetetom. Odgovor Ministarstva njima, kao i svima ostalima, je bio "plaćajte doprinose na puno radno vrijeme, a sebi plaću ne morate isplaćivati". To su demografske mjere koje su smislili 'Nobelovci' iz Ministarstva financija, a na koje nije reagiralo ni Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, niti Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta.

Prijedlog dat u javnoj raspravi da se osnovica direktorima izjednači s obrtnicima po pragu prihoda na način: do 300.000 kuna godišnjih prihoda osnovica 3208; preko 300.000 kuna do 3.000.000 kuna prihoda osnovica 5213, te preko 3.000.000 kuna prihoda osnovica 8822 kune, Vlada je odbila, a u svom amaterskom odgovoru je potpuno pobrkala pojmove dobiti i prihoda (Ministarstvo financija!), te dala razloge zašto se ne može osnovica računati iz dobiti firme (a prijedlog se odnosio na prihode). Prijedlog je podnijela vlasnica j.d.o.o.a s prosječnim prihodom od 5000 kunamjesečno, koja je napomenula da će ona, kao i mnogi druga jednostavna društva s ograničenom odgovornošću (j.d.o.o.) biti prisiljena krenuti u likvidaciju.

Nevjerojatna je razina nerazumijevanja realnog tržišnog gospodarstva u Ministarstvu financija. Možda zato što većina ljudi tamo nikad nije bila u realnom svijetu i nema pojma što znači pokretanje posla od nule. Obračunavanje doprinosa po punom radnom vremenu od samog osnivanja firme će djelovati katastrofalno na mikropoduzetništvo i svako buduće pokretanje posla.

Zaključno, konačan Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o doprinosima nikako se ne može nazvati reformskim, a još manje porezno rasterećujućim. Bez prave analize su se radile preraspodjele doprinosa, a eksperimenti s bazom i koeficijentima se ne mogu nikako drugačije nazvati nego poigravanjem u stilu "ako prođe – prođe, pa ćemo vidjeti sutra". Kako drugačije nazvati, primjerice pokušaj dizanja koeficijenta za obračunavanje doprinosa s 0,65 na 1,1, odnosno za 71,5 posto, branjenje istoga u komunikaciji metodom vađenja ekstremnih anegdotalnih primjera (prijavi na nekoliko minuta dnevno), da bi potom, nakon provedene javne rasprave, taj prijedlog u saborskoj proceduri bio zamijenjen potpuno drugim, s drugom logikom, brojkama i argumentima, ali i s ukidanjem prijave nepunog radnog vremena. Nije se navelo nikakve brojke zahvaćenih subjekata, koliko ima trgovačkih društava koji plaćaju manje doprinose za direktore, koliko je povećanje baze. Tipičan primjer besmislenog lutanja.

Ne zaboravimo i 78 'heroja' koji su ovu epohalnu i tragičnu odluku po poduzetništvo u Hrvatskoj izglasali.

*Stavovi izneseni u komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno i stav redakcije portala Direktno.