ISTRAŽILI SMO U projektima financiranima EU sredstvima u Hrvatskoj već sada utvrđene nepravilnosti premašuju 220 milijuna kuna

Nedavno se ministrica regionalnog razvoja i fondova Europske unije Dubravka Žalac javno pohvalila poboljšanim trendom povlačenja sredstava iz EU fondova.

“Hrvatska je u EU ušla u ljeto 2013., a Bruxelles joj je iz zajedničkog proračuna 2014. stavio na raspolaganje 10,7 milijardi eura u sklopu kohezijske politike kojom nastoji smanjiti razlike između siromašnih i bogatih dijelova EU-a. Tom iznosu je dodano 1,9 milijardi eura iz hrvatskog proračuna, budući da se razvojni projekti financiraju zajednički. Dosad je od tih ukupno 12,6 milijardi eura ugovorena isplata 6,6 milijardi eura, što je 52 posto iskorištenosti”, izjavila je Žalac potkraj studenoga.

"Na početku mandata ove vlade u listopadu 2016., dakle gotovo tri godine od početka programskog razdoblja, stopa ugovaranja je bila tek devet posto, a stopa plaćanja 2,7 posto“, naglasila je Žalac. "U dvije godine mandata ove vlade ti su postoci povećani na 55 posto za ugovaranje te 14,5 posto za plaćanje, što samo po sebi govori koliko je ubrzana dinamika povlačenja sredstava“, tvrdi ministrica.

Dok je Hrvatska do sredine 2018. ugovorila isplatu 52 posto novca, prosjek Europske unije je 61 posto. Na razini Hrvatske su Slovenija i Rumunjska, a jedino je slabija Španjolska. Najuspješnije su Mađarska i Portugal, zemlje koje su u EU ušle 2004. i 1986.

Krajnjim korisnicima novca iz fondova u Hrvatskoj do 30. lipnja ove godine bilo je uplaćeno tek 14 posto od 12,6 milijardi eura. Premda su ugovoreni projekti vrijedni 52 posto tog iznosa, novac još uvijek nije prošao kroz administraciju da bi stigao do kompanija i entiteta kojima je odobreno financiranje. Lošija od Hrvatske je samo Malta, gdje su krajnji korisnici dosad dobili 12 posto novca, dok je prosjek EU-a 23 posto.

Iako stručnjaci otvoreno upozoravaju kako Hrvatskoj pravi šok predstoji u vidu penala, tj. korekcija koje će korisnici morati platiti ili čak i već jesu zbog nepoštivanja ugovora, o tome se uglavnom šuti iako se radi o iznosima u stotinama milijuna kuna ili potencijalno milijardama kuna.

To nije popularna tema, pogotovo ako je novac već i isplaćen pa ga sada treba vratiti.

Portal Direktno istražio je koliko će taj šok uistinu biti velik za Hrvatsku, a pogotovo za državni proračun i s istraživanjem ćemo nastaviti pogotovo što je to očito tema o kojoj državne institucije nerado istupaju u javnosti.

Naime, novac u pravilu treba vratiti korisnik, odnosno potpisnik ugovora, no kako su korisnici velikog broja projekata tijela javnih vlasti, dakle korisnici državnog proračuna ili lokalnih proračuna jasno je kako će u konačnici trošak na ovaj ili onaj način platiti hrvatski građani.

Koliko iznose financijske korekcije za projekte financirane iz EU fondova dosad?

U Ministarstvu financija tvrde da oni s tim nemaju veze, iako su nas drugi proračunski korisnici upućivali upravo na njih, uključujući i Središnju agenciju za financiranje i ugovoranje programa i projekata Europske unije (SAFU), koja u financijskom razdoblju 2014. – 2020. ima ulogu Posredničkog tijela 2 u operativnom programu ‘Konkurentnost i kohezija’ te je, između ostaloga, zadužena za kontrolu prihvatljivosti troškova i praćenje provedbe dijela projekata koji se sufinanciraju sredstvima operativnog programa ‘Konkurentnost i kohezija’, a koja se provodi kroz pet europskih fondova.

Ministarstvo poljoprivrede utvrdilo korekcije samo za 2016. i to 325.455 eura

U Ministarstvu poljoprivrede ističu kako “su korekcije za Program ruralnog razvoja RH utvrđene samo za 2016. godinu (prije mandata ministra Tomislava Tolušića) te iznose 325.455 eura”.

“Navedena umanjenja podmiruju su putem potraživanja od korisnika kod kojih su utvrđeni neprihvatljivi troškovi. Očekujemo da će umanjenja do kraja programskog razdoblja i dalje biti na vrlo niskoj razini, kao i do sada.

Za druge EU članice ne postoji dostupan usporedni podatak, do njega je moguće doći analizom svih provedbenih odluka Europske komisije. Napominjemo da je za IPARD program (2007-2013) kroz postupak automatskog opoziva (de-commitment) EU dio potpore bio umanjen za čak 61 milijun eura”, stoji u odgovoru Ministarstva poljoprivrede portalu Direktno.

Šutnja ministra rada Marka Pavića

U Ministarstvu rada i mirovinskog sustava unatoč brojnim upitima portala Direktno naišli smo na zid šutnje. Dakle, o temi korekcija, odnosno umanjenja nisu željeli govoriti.

Čak tisuću nepravilnosti

U Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije ističu kako “u Operativnom programu ‘Konkurentnost i kohezija’ 2014.-2020. (OPKK) je prijavljeno preko 1000 sumnji na nepravilnosti. Do ovoga trenutka je doneseno preko 870 odluka o nepravilnosti, odnosno oko 680 odluka u kojima je utvrđena nepravilnost te 190 odluka o nepostojanju nepravilnosti.

Najviše sumnji, ali i utvrđenih nepravilnosti utvrđeno je temeljem prijava SAFU-a, zatim temeljem prijava HAMAG-BICRO-a, te Fonda za zaštitu okoliša i energetske učinkovitosti, a najmanje temeljem prijava Hrvatskih voda.

Prema podacima Ministarstva regionalnog razvoja neprihvatljivi troškovi temeljem odluka o nepravilnostima iznose čak 4.638.771 eura i to u projektima u kojima je doprinos EU-a veći od 6,8 milijuna eura.

Zanimljivo je kako na temelju odluka o nepravilnostima proizlazi da je nepropisno iskorišteno već sada čak 220,3 milijuna kuna!

“Pojašnjavamo da ukupan iznos nepravilnih troškova od 220.279.700 kuna predstavlja iznos koji je otkriven u postupcima utvrđivanja nepravilnosti pred našim tijelima te navedeni iznos nije prijavljen Europskoj komisiji. Opisano za posljedicu ima mogućnost ponovnog korištenja navedenih sredstava za financiranje projekata iz OPKK”, ističu iz Ministarstva regionalnog razvoja.

Koliko će korekcije iznositi za razdoblje do 2020. očito još nitko ne zna

“U odnosu na vaš upit o tome koliko očekujemo da će iznos financijskih korekcija iznositi za cijelo razdoblje do 2020. obavještavamo da je takav podatak doista teško procijeniti. Međutim, ističemo da Ministarstvo regionalnog razvoja, kao Upravljačko tijelo u OPKK te sva ostala tijela u sustavu upravljanja i kontrole ulažu dodatne napore kako bi se financijske korekcije umanjile i na vrijeme ispravile”, naglašavaju u Ministarstvu regionalnog razvoja.

“Odgovornost za ispravno trošenje sredstava obveza je korisnika. Nakon što su korisnicima dodijeljena bespovratna sredstva iz europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESI fondovi), trošenje navedenih sredstava se kontrolira u svrhu provjere ispravnosti prijavljenih izdataka. Ukoliko se tijekom provjere utvrdi da sredstva korisnik nije trošio na ispravan način ista su podložna povratu.

Korisnik je sklapajući ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava prihvatio da zbog počinjenih pogrešaka, nepravilnosti i prijevara mora vratiti financijska sredstva koja je primio na temelju ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava kao i da se provjere ispravnosti trošenja primljenih sredstava mogu obavljati i do 5 godina nakon zatvaranja operativnog programa pod kojim se projekt financira. Osim tijela u sustavu upravljanja i kontrole, spomenute kontrole može izvršiti i Europska komisija, OLAF (Europski ured za borbu protiv prijevara) te Europski revizorski sud, a ukoliko se dogodi da se naknadno utvrdi viša korekcija od one koju je utvrdilo tijelo u sustavu upravljanja i kontrole, mogućnosti za umanjenje iste su gotovo nemoguće.

Radi navedenoga je od iznimne važnosti razumijevanje korisnika o tome što je pravilno i dopušteno te da svako odstupanje od toga mora biti na adekvatan način pravodobno prepoznato i ispravljeno. Također, nepravilnosti je potrebno što ranije detektirati jer se ustegnuta sredstva mogu ponovno koristiti, ali ukoliko sredstva ne budu utrošena na ispravan način i za takva sredstva bude upućen Europskoj komisiji zahtjev za nadoknadom sredstava, država članica ih je u obvezi vratiti u proračun Europske unije”, naglašavaju u Ministarstvu regionalnog razvoja.