HZZO treba biti na braniku očuvanja javnog zdravstvenog sustava, brz i prijateljski

Na čelu ste jedne od najuspješnijih priča u hrvatskom zdravstvu. Konkurencija nikad brojnija, a Vi usprkos toj činjenici čvrsto držite lidersku poziciju i ostvarujete pozitivan rezultat. Kako? U čemu je tajna?

U hrvatskom zdravstvenom sustavu više je uspješnih primjera. Ono što je važno naglasiti da je dopunsko HZZO –a i do mog dolaska bio neprikosnoveni, lider ali sa značajno manjim brojem konkurenata. Danas su odnosi drugačiji. Tržište dopunskog postalo je zanimljivo privatnim osiguravateljima koji su procijenili da je to njihova dobra prilika za premijski rast. Ono što je bio zalog našoj sadašnjoj stabilnosti je pospremanje zatečenog stanja i zaokret u prodajnom segmentu. Napravili smo dubinsku analizu, definirali ciljeve i po prioritetima sustavno do danas radimo na svim razinama. Unutar kuće činimo sve kako bi poslali poruku da smo mi dobrovoljno osiguranje, a prema našim osiguranicima gradimo odnos povjerenja temeljen na izraženoj solidarnosti zdravih prema bolesnima, nešto imućnijih prema siromašnijima te mlađih prema starijima. To je naša razlikovna prednost pred našom konkurencijom i u njoj se dobrim dijelom krije tajna našeg uspjeha. Mlađi osiguranici sve bolje razumiju činjenicu da mi naše starije članove obitelji osiguravamo za prihvatljivih 70 kuna premije i da je to jedan od najboljih primjera solidarnosti na nacionalnoj razini. To nam honoriraju ukazivanjem povjerenja koje nam je važno kako bi održali financijsku u poslovnu stabilnost ali i razinu prava i visinu premije.

Kada spominjete konkurenciju svjedočimo izrazito niskim cijenama premije, što je posrijedi? Kako to objašnjavate?

Teško mi je to racionalno objasniti. Nije mi posve razumljiva ta matematika. Osiguravatelji kao da ništa nisu naučili kada su proteklih godina spuštali cijene nekih vrsta osiguranja. Činjenica je da je jedno društvo zbog višegodišnjih negativnih financijskih pokazatelja prestalo postojati i stopilo se s maticom. Zaista to ne mogu zdravorazumski objasniti.

Protekle dvije godine, a sve s namjerom da se poveća dotok novca u zdravstvo, često se licitiralo s povećanjem premije dopunskog. Kako stvari stoje danas?

Da, točno je da se u protekle dvije godine manje ili više učestalo raspravljalo o poskupljenju dopunskog. Ono što svakako treba naglasiti je da samo povećanje premije ne bi nužno značilo povećanje transfera u zdravstvo jer je premija strogo namjenski novac. S obzirom na to da mi već godinama ostvarujemo značajan višak prihoda nad rashodima i da se naš model poslovanja ne zasniva isključivo na profitnoj filozofiji, po meni povećanje premije u sljedećem razdoblju nije realan niti izvjestan scenarij. Izvjesnije je da dođe do povećanja sadašnjeg limita s 2.000 kuna na recimo 3.000 ili 4.000 kuna te da na taj način u zdravstveni sustav transferiramo značajan novac. Tako ćemo poslati snažnu poruku i onima koji danas nemaju policu dopunskog jer će u slučaju daljnjeg rizičnog ponašanja, tj. ukoliko ne budu imali policu dopunskog moguće snositi ozbiljne financijske posljedice.

Koliki je potencijal tržišta DZO-a?

Kod nas je osigurano 2,6 milijuna građana, a oko 200.000 kod naše konkurencije. Za 850.000 mlađih od 18 godina trošak zdravstvene zaštite u cijelosti pokriva obvezno zdravstveno osiguranje tako da je broj onih koji nemaju policu dopunskog procjenjujemo na 450 tisuća. Dakle, to je priličan potencijal, kako za nas tako i za našu konkurenciju.

Koji su po Vama ključni problemi u zdravstvenom sustavu i je li sadašnji model održiv?

Nema države na svijetu koja je sve probleme u zdravstvu apsolutno riješila i koja se u nekoj mjeri ne susreće s nekim od sličnih problema kao i mi. U bogatim zemljama drugačije povijesti i mentaliteta stalno se propituju i traže nova rješenja kako bi zadržali razinu postignutih prava. Naši problemi u zdravstvu su dijelom naslijeđeni, a dijelom novonastali. Infrastruktura i način upravljanja dio su našeg nasljeđa. Uvjetno rečeno, u dodatnom smo problemu jer medicinska znanost i tehnika kao i pojava novih lijekova brzo napreduju i sve su skuplji te siromašnim zemljama nažalost sve nedostupniji. To je frustrirajuće i predstavlja veliki problem i izazov za sve, kako za one koji pružaju zdravstvenu skrb, tj. liječnike, medicinski i nemedicinsko osoblje tako i za sve nas zaposlene u sustavu zdravstva, a najviše naravno za naše osiguranike / pacijente.

Koja su rješenja?

Svi moramo shvatiti da nema čarobnih, brzih niti bezbolnih rješenja. Po meni naš prvi zadatak je racionalizacija, bolje upravljanje i dovođenje sustava u ravnotežu.

Paralelno s tom teškom ali jedinom ispravnom zadaćom, konsenzusom je potrebno graditi perspektivu koja će osiguranike / pacijente, liječnike, druge medicinske radnike, administraciju i sve ostale aktere u zdravstvenom sustavu staviti u jedan poticajan, zdrav i dugoročno održivi okvir, koji će uz javne pružatelje usluga uključiti i privatne poduzetnike i osiguravatelje u zdravstvu. Ne smije tako biti povlaštenih niti diskriminiranih. Mi još uvijek, nažalost na svim razinama živimo socijalizam. Iako je na isteku 2017. Uključimo se i napravimo nešto za sebe, naše mlađe i naše starije koji imaju puno pravo na dostojanstven život!

Gdje je tu HZZO danas, a gdje sutra?

HZZO je na braniku očuvanja javnog zdravstvenog sustava, a po meni to treba i ostati. Treba biti snažna poluga u očuvanju solidarnog i socijalnog zdravstvenog sustava u dobro uređenom i nadziranom okviru koji će izvan obveznog osiguranja i privatnim osiguravateljima otvoriti prostor. HZZO mora biti moderna ustanova više okrenuta osiguranicima, a s druge strane jamac stabilnosti ugovornim subjektima.

Organizacijski mora biti lako upravljiv, brz i prijateljski.