Hrvatska skočila za pet mjesta na ljestvici konkurentnosti

Poboljšanje pozicije Hrvatske za pet mjesta najveći je pomak u regiji koji je neka zemlja napravila, ističu iz NVK. 

"Značajan napredak na ljestvici konkurentnosti Hrvatska duguje ponajviše makroekonomskoj stabilnosti i kvaliteti infrastrukture. Dosljedna nastojanje Vlade na fiskalnoj disciplini, rješavanju zatomljenih problema i povlačenju sredstava EU-a rezultirali su većom konkurentnošću Hrvatske. Vjerujem da će ovo biti poticaj našem društvu u cjelini za daljnji razvoj strukturnih promjena i poboljšanje regulatornih okvira i tako pridonijeti boljitku građana Hrvatske", izjavio je predsjednik NVK-a Ivica Mudrinić.

Hrvatska je najveći pomak ostvarila u području makroekonomske stabilnosti, gdje je na 43. mjestu, što je skok za 63 mjesta u odnosu na prošlu godinu. U odnosu na prošlu godinu bolje je rangirana i u području infrastrukture (32.), zdravlja (47.) i tržišta rada (94.).

S druge strane, u odnosu na prošlu godinu Hrvatska slabije stoji u području institucija, (77.), primjene ICT-a (60.), vještina (69.), tržišta proizvoda (86.), financijskog sustava (63.), poslovne dinamike (101.) te kapaciteta za inovacije (73.).

Kao konkurentske prednosti Hrvatske u izvješću se izdvajaju stopa inflacije (1.), visoki stupanj elektrifikacije (2.), trgovinske barijere (6.), kvaliteta cesta (13.), prava radnika (14.) i dr.

Kao i prošlih godina Hrvatska najslabije stoji u u efikasnosti pravnog sustava u rješavanju sporova (140.), opterećenju vladinim propisima (139.), efikasnosti pravnog sustava u osporavanju propisa (138.), lakoći zapošljavanja strane radne snage (137.), sklonosti prema poduzetničkim rizicima (137.), fokusiranosti vlade prema budućnosti (137.), pronalaženju kvalificirane radne snage (137.), zapošljavanja i otpuštanja radnika (136.), i dr.

Najkonkurentnija zemlja svijeta je Singapur

Najkonkurentnija zemlja svijeta ove je godine Singapur, a slijede SAD, Hong Kong, Nizozemska, Švicarska, Japan, Njemačka Švedska, Ujedinjeno Kraljevstvo i Danska.

Istraživanjem je obuhvaćeno je 99 posto svjetskog BDP-a i 94 posto svjetske populacije, napominje se u priopćenju.

Podaci za Hrvatsku i referentne zemlje pokazuju da su najbolje plasirane Češka, na 32. mjestu, Slovenija na 35. mjestu, te Poljska na 37. mjestu.

Ispred Hrvatske su i Slovačka (42.), Mađarska (47.), Bugarska (49.), Rumunjska (52.) i Grčka (59.), dok su iza Srbija (72.), Crna Gora (73.) i Albanija (81.). 

Metodologija određivanja pozicije zemalja na ljestvici konkurentnosti temelji se na analizi 12 stupova konkurentnosti. To su: institucije, infrastruktura, primjena ICT-a, makroekonomska stabilnost, zdravlje, vještine, tržište proizvoda, tržište rada, financijski sustav, veličina tržišta, poslovna dinamika i kapacitet za inovacije. Stupovi konkurentnosti grupirani su u četiri skupine - poslovno okruženje, ljudski kapital, tržišta i inovacijski ekosistem.

Ukupni broj indikatora je 103, a udjel "čvrstih" statističkih indikatora je 70 posto, dok se 30 posto odnosi na pokazatelje dobivene istraživanjem mišljenja gospodarstvenika. Stoga ukupni rang znatno manje ovisi o percepciji, a više o statističkim pokazateljima, napominju iz NVK.

Metodologija također mjeri i udaljenost zemlje od "idealnog stanja" ocjenom od 0 do 100 te je u odnosu na prošlu godinu Hrvatska poboljšala svoju ocjenu za 1,8 i ona sada iznosi 61,9, što znači da smo za 38,1 bod udaljeni od idealnog stanja (ocjena 100).

Izvješće pokazuje da ukidanjem administrativnih procedura, stvaranjem ozračja pravne sigurnosti te smanjenjem davanja poduzetnika Vlada može unaprijediti poslovnu i ulagačku klimu. Za osnaživanje inovacijskog ekosistema politike države moraju poticati transfer tehnologija i znanja kako bi se razvojem znanstvenog i obrazovnog sustava osnažila tehnološka spremnost gospodarstva za primjenu novih znanja u kreiranju inovativnih proizvoda i usluga, ističe se u priopćenju.

Iz NVK izdvajaju četiri glavne preporuke ovogodišnjeg izvješća - povećanje konkurentnosti od velike je važnosti kako bi se poboljšao životni standard; globalne ekonomije nisu spremne na budući pad produktivnosti; donositelji politika moraju se, osim monetarne politike, okrenuti drugim politikama koje povećavaju ulaganja i poticaje za oživljavanje rasta produktivnosti; pronalaženje ravnoteže između tehnološke integracije i ulaganja u ljudski kapital bit će presudno za povećanje produktivnosti.