Ekonomistica Maja Has: 'Uspješne priče hrvatskih poduzetnika dobar su poticaj mladima da ništa nije nemoguće!'

Kako iza sebe ima višegodišnje iskustvo u izvođenju nastave na poduzetničkim kolegijima na visokim učilištima, dobro je upoznata sa znanjem studenata o poduzetništvu, prednostima i nedostacima visokih učilišta po pitanju obrazovanja za poduzetništvo te kakva poduzeća mladi najčešće žele pokrenuti. 

Maja trenutno radi kao vanjska suradnica u Centru za politiku razvoja malih i srednjih poduzeća i poduzetništva – CEPOR. O tome kakva je situacija po pitanju mladih i poduzetništva u Hrvatskoj, Maju su u intervjuu za portal Mimladi.hr upitali jesu li studenti spremni za svijet poduzetništva odmah nakon diplome, kakva poduzeća najčešće žele otvoriti, je li poduzetništvo rezervirano samo za ekonomiste, što čini dobrog poduzetnika i imaju li naši mladi budućnost u Hrvatskoj.

Koja je uloga obrazovanja u stvaranju mladih poduzetnika? Jesu li studenti dovoljno pripremljeni za svijet poduzetništva ili bi sveučilišta ipak trebala biti poduzetnija i bolje ih pripremiti za ono što ih čeka nakon diplome? 

Smatram da obrazovanje i obrazovne institucije imaju jako veliku ulogu u životu mladih ljudi. Osim što predstavljaju mjesta stjecanja osnovnih znanja i svladavanja određenih vještina, obrazovne institucije bi trebale biti i poticajna okruženja za razvoj kreativnosti, inovativnosti i kritičkog razmišljanja pojedinaca. Što se tiče obrazovanja za poduzetništvo, posebice mladih, i ovdje bih istaknula veliku ulogu obrazovnih institucija, ali i odgojno-obrazovnih institucija. Smatram da za stjecanje poduzetničke kompetencije koja obuhvaća specifična znanja, stavove i vještine nikada nije prerano te da bi se određena znanja, stavovi i vještine prilagođeno trebala usvajati od najmlađih 'vrtićkih' dana. 

U okviru hrvatskog obrazovnog sustava, obrazovanje za poduzetništvo i stjecanje poduzetničkih kompetencija najzastupljenije je na tercijarnoj razini obrazovanja. Prema Izvješću o malim i srednjim poduzećima u Hrvatskoj (2020.), koje priprema i izrađuje Centar za politiku razvoja malih i srednjih poduzeća i poduzetništva – CEPOR, u akademskoj godini 2019./2020. programi poduzetništva na preddiplomskim, diplomskim i poslijediplomskim razinama studija izvodili su se na osam fakulteta, u okviru sedam sveučilišta, četiri veleučilišta te tri visoke škole.

Na čemu bi se trebalo dodatno poraditi?

Kao osoba koja se nalazila istovremeno „s jedne i s druge strane katedre“, smatram da fakultet studente nikada ne može u potpunosti pripremiti za tržište rada ili poduzetništvo, ali im može pružiti i osigurati dobra temeljna znanja, vještine, iskustva, prijateljstva i poznanstva koja će kasnije koristiti i koja će im olakšati i ubrzati proces učenja na novom radnom mjestu ili u poduzetništvu.

Ono što bi potencijalno mogao biti izazov kada su u pitanju obrazovanje za poduzetništvo i visokoškolske institucije jest činjenica da su možda neki nastavni sadržaji i metode poučavanja zastarjele te ne prate u korak dinamičnost realnog sektora i poduzetništva. Tu ostaje prostor za poboljšanje nastave i samih nastavnika, uključivanje gostujućih predavanja poduzetnika, studijskih posjeta i sličnih aktivnosti. Nadalje, i sami fakulteti, ali i sveučilišta mogu dati doprinos u poboljšanju obrazovanja za poduzetništvo u kontekstu snažnijeg povezivanja s realnim sektorom i poduzetničko potpornim institucijama, u vidu dodatnih suradnji, zajedničkih projekata, konferencija i umrežavanja. 

Je li poduzetništvo rezervirano samo za ekonomiste? Koja su još područja studentima posebno zanimljiva? Što kažu istraživanja na tu temu? 

Poduzetništvo nije rezervirano samo za ekonomiste, iako je nekako uvriježeno mišljenje da se poduzetništvom bave najčešće ekonomisti ili da će studenti fakulteta ekonomskih usmjerenja najčešće postati poduzetnici. Global University Entrepreneurial Spirit Students´ Survey – GUESSS je istraživanju koje ispituje poduzetničke namjere među studentskom populacijom diljem svijeta, a u posljednjem izvješću za 2021. godinu u istraživanju je sudjelovalo više od 267 000 studenata iz 58 zemalja svijeta, uključujući i Hrvatsku. Prema rezultatima istraživanja, vidljivo je kako su poduzetničke namjere studenata najsnažnije izražene kod studenata područja poslovanja i menadžmenta (Business/Management) gdje od ukupnog broja ispitanika njih 26,8% planira pokrenuti poduzetnički pothvat odmah po završetku studija, dok njih 45,1% planira pokrenuti poduzetnički pothvat s vremenskim odmakom od pet godina nakon završetka studija.

Ovakve rezultate slijede studenti umjetničkih područja (likovna, glazbena i dramska umjetnost) gdje je 26,8% ispitanika iskazalo kako se planira baviti poduzetništvom odmah po završetku studija, dok je 44,7% ispitanika izjavilo kako se planira baviti poduzetništvom s vremenskim odmakom od pet godina nakon završetka studija.

Iznenađuju li vas ovi rezultati, pogotovo u vezi studenata s umjetničkih područja?

Rezultati ove druge skupine studenata su možda malo više iznenađujući nego prve skupine, ali uzme li se u obzir kako se radi o specifičnim poslovnim profilima i nezavisnim profesionalcima, u tom su kontekstu razumljivi. Namjere o pokretanju vlastitih poduzetničkih pothvata odmah po završetku studija ili s odmakom od pet godina, identificirane su i kod studenata ekonomije, raznih tehničkih znanosti (arhitektura, IT i ostalo), društvenih, humanističkih i prirodnih znanosti.

Ovakvi rezultati upućuju na zaključak kako postoji interes studenata za bavljenjem poduzetništvom, no jednako tako otvara pitanja o obrazovanju za poduzetništvo na fakultetima koji u svojim nastavnim programima nemaju implementirane poduzetničke kolegije. Potencijalno rješenje je uvođenje izbornih kolegija ili kreiranje izvannastavnih poduzetničkih programa na razini sveučilišta temeljem kojih bi svi zainteresirani studenti mogli proširiti svoja znanja.

Što je sve potrebno da se u Hrvatskoj uspije u poduzetništvu? 

Nije lako biti poduzetnik i poduzetništvo iziskuje veliku žrtvu, trud, rad i strpljenje. Nažalost, značajke hrvatskog poslovnog okruženja veoma često otežavaju poslovanje poduzetnicima, posebice onima koji posluju u sektoru malih i srednjih poduzeća. S druge strane, nije nemoguće i na to ukazuju i uspješne priče hrvatskih poduzetnika. Potrebno je prepoznati poduzetničku priliku, oformiti kompetentan tim suradnika te posjedovati financijske resurse.

Svakako, iznimno je važna i ranije spomenuta poduzetnička kompetencija koja se sastoji od određenih znanja (tehnička znanja o proizvodu ili usluzi, marketinška znanja, poznavanje financijskih izvještaja i slično), stavova (preuzimanje odgovornosti, entuzijazam i upornost, nošenje s neuspjehom) te vještina (osobne, komunikacijske, međuljudske i konceptualne). U konačnici, poduzetnici trebaju imati jasno definiran cilj poslovanja te biti svjesni da pokrenuti poduzetnički pothvat nije isto što i uspješno poslovati dulji niz godina.

Mentorirali ste studentska poduzeća. Imaju li mladi kojima su roditelji ili netko iz obitelji poduzetnici više interesa za poduzetništvo? Koje su prednosti obiteljskih poduzeća i privlače li ona mlade?

Studenti i mladi koji dolaze iz poduzetničkih obitelji odrastali su u poduzetničkom okruženju i vrlo često su svjesno ili nesvjesno u većoj ili manjoj mjeri bili uključeni u poslovanje obiteljskog poduzeća. Obiteljska poduzeća zauzimaju velik značaj u gospodarstvima diljem svijeta, a prema određenim studijama, čine dvije trećine od svih svjetskih poduzeća generirajući više od 70% globalnog bruto domaćeg proizvoda godišnje. Ona predstavljaju kompleksan sustav koji istovremeno obuhvaća obitelj s jedne strane te poslovanje poduzeća s druge strane. Između ostalog, ono što ih razlikuje od ostalih neobiteljskih poduzeća jest činjenica da su uz ostvarivanje ekonomskog bogatstva, usmjerena i očuvanju socio – emocionalnog bogatstva koje se definira kao skupina nefinancijskih aspekata poduzeća koje zadovoljavaju afektivne potrebe obitelji.

Primijetila sam da su studenti i studentice koje dolaze iz obitelji koje u vlasništvu imaju obiteljsko poduzeće, vrlo rado i ponosno to isticali. Jednako tako, često su zadatke u okviru kolegija izrađivali na primjeru obiteljskih poduzeća s obzirom na to da su bili dobro informirani o poslovanju poduzeća. S druge strane, na pitanje planiraju li se nakon školovanja uključiti u rad obiteljskog poduzeća, odgovori su bili podijeljeni. Jedan dio je planirao pokrenuti svoj poduzetnički pothvat, jedan dio se planirao odmah po završetku studija uključiti u rad obiteljskog poduzeća, dok je jedan dio studenata planirao prvo radno iskustvo potražiti u nekom drugom poduzeću pa onda u dugoročnoj perspektivi promišljati o povratku u obiteljsko poduzeće. Činjenica je da su mladi i studenti koji su na nekih način odrastali u okruženju obiteljskih poduzetnika, upoznati s poduzetništvom te da imaju mogućnost uključiti se u poslovanje obiteljskog poduzeća, pa će se možda prije i hrabrije odlučiti za poduzetništvo u usporedbi s drugim studentima koji nisu odrastali u takvom okruženju.

Na koje sve načine možemo podići svijest mladih o poduzetništvu?

Osim obrazovnih institucija, istaknula bih i ulogu medija. U medijskom prostoru premalo je pozitivnih i uspješnih priča o poduzetništvu, poduzetnicima i mladima. Postoje određene privatne inicijative o organizaciji događanja i konferencija posvećenih mladima i poduzetništvu, i one su svakako pohvalne, ali smatram da postoji dodatni prostor za pokretanje novih inicijativa koje će povezivati mlade, poduzetnike, poduzetničko potporne i obrazovne institucije, kao i ostale aktere posvećene promociji poduzetništva.

Prema posljednjem Global Entrepreneurship Monitor – GEM (2021) istraživanju za Hrvatsku, nešto manje od dvije trećine ispitanika smatra da je biti poduzetnik dobar izbor karijere, no s druge strane, u Hrvatskoj je izuzetno niska percepcija o statusu poduzetnika u društvu te o medijskoj pažnji koja se posvećuje poduzetništvu. U 2020. godini je 53,5% ispitanika smatralo kako uspješni poduzetnici imaju visok status u društvu, a prema navedenom stavu, Hrvatska je zauzela zadnje mjesto na ljestvici EU zemalja uključenih u GEM istraživanje. Što se tiče percepcije o medijskoj pažnji poduzetništvu, ona oscilira oko prosjeka EU zemalja koje su sudjelovale u GEM istraživanju u 2020. godini. I navedeni rezultati istraživanja sugeriraju koji su to dionici na kojima je odgovornost o podizanju svijesti i pozornosti teme poduzetništva kako među općom populacijom, tako i među mladima.

Koliko se mladih nakon studija odmah zaposli, a koliko pokrene vlastita poduzeća? Žele li mladi uopće biti svoji šefovi ili bi radije radili za druge?

S obzirom na to da nisam upoznata s isključivo hrvatskim podacima, ponovno ću se referirati na GUESSS Global Report (2021). Prema provedenom istraživanju, 17.8% studenata imalo je namjeru pokrenuti vlastiti poduzetnički pothvat odmah po završetku studija, dok je 32,3% studenata planiralo pokrenuti poduzetnički pothvat s vremenskim odmakom od pet godina nakon završetka studija. Što se tiče hrvatskih studenata, 14,6% studenata istaknulo je kako ima namjeru pokrenuti vlastiti poduzetnički pothvat odmah po završetku studija, dok je 32,2% studenata istaknulo kako planira pokrenuti vlastiti poduzetnički pothvat s vremenskim odmakom od pet godina nakon završetka studija.

Vidljivo je kako se odgovori hrvatskih studenta nalaze gotovo na razini prosjeka svih odgovora. Ovakvi rezultati upućuju na zaključak kako je namjera hrvatskih studenata koji su bili obuhvaćeni istraživanjem, prvotno se, po završetku studija, zaposliti u nekom drugom poduzeću, a potom s određenim vremenskim odmakom te prikupljenim znanjem i iskustvom, pokrenuti vlastiti poduzetnički pothvat. Nadalje, promotre li se podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje o novouključenim osobama u Potpore za samozapošljavanje u 2020. godini, vidljivo je kako je 40,6% korisnika pripadalo dobnim skupinama 30 do 34 godine (20,6%) te 35 do 39 godine (20%). Svim ostalim dobnim skupinama pripadao je manji broj korisnika, a navedeni pokazatelji se mogu neizravno povezati s rezultatima spomenutog istraživanja.

I za kraj, imaju li mladi budućnost u Hrvatskoj?

Na ovakva pitanja uvijek nastojim odgovoriti u što pozitivnijem tonu jer osobno smatram da  nam pesimizam i „kukanje“ nisu od velike pomoći. Mislim da mladi imaju budućnost u Hrvatskoj, ali i da se moraju i sami potruditi i dati sve od sebe kako bi imali što uspješniju budućnost. Naravno, uspjeh je relativan pojam i svatko od nas ga definira na sebi svojstven način. Smatram da je u životu važno imati cilj i biti uporan. Kada govorim studentima i studenticama, uvijek im savjetujem da svoje studentske dane nastoje obogatiti novim iskustvima, prijateljstvima, studentskim razmjenama, projektima, volontiranjem, učenjem novih stranih jezika i sličnim aktivnostima. Studiranje je puno više od „polaganja ispita“ i doista je šteta ne iskoristiti sve blagodati tog perioda života.

Uostalom, nikada ne znaju kada će iskoristiti stečeno znanje ili iskustvo, bilo na novom radom mjestu u nekom poduzeću ili pri pokretanju vlastitog poduzetničkog pothvata. Veliku ulogu ima i okruženje u kojem mladi odrastaju i obrazuju se, a tu je velika odgovornost odgojno – obrazovnih i obrazovnih institucija, kao i svih drugih relevantnih institucija i dionika koji bi mladima trebali omogućiti poticajno radno okruženje, sigurno zaposlenje i adekvatne uvjete za život. Na svom životnom putu, nailazit će na izazove i na teške dane, ali vjerujem da se trud, znanje i upornost uvijek isplate.

Projekt ‘mimladi.hr – novo lice naslovnice’ sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.