Dio bogate povijesti i baštine grada Krapine vratio se doma

Upravo je spomenuta originalna povelja dosada bila u zbirci člana Družbe "Braća Hrvatskoga Zmaja" Milovana Petkovića, Zmaja obnovitelja Velikotaborskog II., odnosno zbirci obitelji Petković te je na poticaj Družbe Braća Hrvatskoga Zmaja, Zmajskog stola u Krapini darovana Gradu Krapini. Inspiraciju da Krapini u povodu Dana grada preda povelju u trajno vlasništvo Petković je pronašao u riječima rođenog Krapinčana i jednog od pokretača ilirskog preporoda Ljudevita Gaja. 

"Imajući na umu okolnost da danas, koliko je meni poznato, ne postoje izravni potomci Ljubomila Babića pseudonimom Ksavera Šandora Gjalskoga, odnosno njegova sina Ivana Babića Gjalskoga, a ponukan mudrom izrekom rođenoga Krapinca i slavnoga hrvatskog preporoditelja dr. Ljudevita Gaja koji je 21. veljače 1835. u 'Danici' u članku Dogodovščina (Povijest) napisao: 'Vse na svetu ima svoju dobu i svoje mesto. Ne traži više biti, ali nigdar manje ne budi, kak vu tvojoj dobi, na tvojem mestu, u tvojih okolicah moguče jest', odlučio sam predmetnu povelju darovati Hrvatskom zagorju, odnosno Gradu Krapini", pojasnio je Petković koji osobno smatra da joj je mjesto upravo u Krapini jer je tu i izdana prije 160 godina.

FOTO: Grad Krapina

Bogata povijest Krapine

Njegova želja je da povelja ostane u trajnom vlasništvu Grada Krapine. Naglasio je to prilikom predaje povelje saborskom zastupniku i gradonačelniku Krapine Zoranu Greguroviću na svečanoj sjednici povodom Dana grada Krapine održanoj 6. prosinca. Gradonačelnik Gregurović prihvatio je povelju ističući da se radi o malom ali važnom djeliću povijesti Grada Krapine koji se na ovaj način vratio doma. 

"Ova povelja dokaz je bogate povijesti naše Krapine na koju svi zajedno moramo biti ponosni. Kao građani Krapine nasljednici smo velike povijesti i tradicije koju moramo sačuvati za buduće generacije. Povelja koja je dana Gradu Krapini u trajno vlasništvo dio je materijalnih dokaza o tome što je Krapina predstavljala u prošlosti, ali i putokaz kakvu Krapinu želimo sada i u budućnosti", zaključio je Gregurović zahvaljujući Milovanu Petkoviću te Družbi Braća Hrvatskoga Zmaja, Zmajskom stolu u Krapini na jednom od najljepših poklona koji je stigao u Krapinu u povodu Dana grada.

Svečana povelja kojom je Slobodno i kraljevsko trgovište Krapina obznanilo da je njegovo Zastupstvo (Skupština) na sjednici 19. studenoga 1864. izabralo gospodina Tita Babića za svoga počasnog građanina ukrašena je grbom Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, grbom Grada Krapine i vedutom Krapine (višebojni tisak, zlatotisak i rukopis na hrvatskom jeziku; dimenzije: 48,8 cm x 61,5 cm; tisak: Litografski zavod Julija Hühna u Zagrebu, 1864.).

FOTO: Grad Krapina

Tekst povelje

Tekst povelje glasi: "Slobodno i kraljevsko trgovište Krapina u kraljevini Hrvatskoj/ ovim do obćeg znanja stavlja/ da je iz obzira velevriednih zaslugah u obće na pose pako za prastaru ovu kolievku slavjanah izabralo za svog počastnog gradjanina/ Poglavitog gospodina Titu Babića/ vlastelja/ podijeljujuć mu poveljom ovom sva prava sloboštine i koristi, štono svakog u kotaru slobodnog ovog trga Krapina gradjanina po zakonu i starom/ narodnom običaju idu./ Te je podjedno odlučilo da se novoimenovani gradjanin u knjigu u tu svrhu rabljenu uvrsti, te da mu se ova povelja sa službenom ovogradskom/ pečatjum potvrdjena – uz želju da ga višnji na korist mile domovine jošte mnogo lieta uzdrži – smierno uruči./ Iz Sjednice Zastupničtva Slobodnog i Kraljevskog trgovišta/ U Krapini, dne 19. studena 1864./ izdano po Viek. Ištvanoviću/ vel. bilježniku". 

Gradonačelnik Gregurović: 'Kada podvučemo crtu, možemo reći da je 2024. bila uspješna godina'

Tito Pavao Matija Babić (1. siječnja 1813. do 2. srpnja 1892.) bio je: hrvatski plemić, pravnik, političar i tipičan zagorski vlastelin u Gredicama, plemićkom dobru s istoimenim dvorom u poreznoj i urbarskoj općini Gubaševo pokraj Zaboka; bilježnik Banskoga stola u Zagrebu; zastupnik virilistice Amalije grofice Sermage u Kući velikaša (Gornji dom) Ugarsko-hrvatskoga sabora u Požunu (1832.–36); odvjetnik (1836.–37.); počasni vicefiškal (1837.–40.), prisjednik (1840.–48., 1861.–74.) i predsjednik (1874.) Sudbenoga stola Varaždinske županije; pristaša ilirskoga pokreta, odnosno hrvatskoga narodnog preporoda; zapovjednik (major) postrojbe Narodne straže Grada Krapine u Hrvatskoj zemaljskoj vojsci bana Josipa grofa Jelačića Bužimskoga u ratu protiv Mađara (1848.–49.); zastupnik u Hrvatskom saboru (1848, 1861., 1878., 1881.); kotarski sudac u Svetom Križu Začretju (1861.); podžupan (1861.–64.) i upravitelj županske časti, odnosno obnašatelj dužnosti velikoga župana (1864.) Varaždinske županije; kraljevski savjetnik (1861.); počasni građanin Grada Krapine (1864.); zastupnik, odnosno poslanik Hrvatskoga sabora u Ugarsko-hrvatskom saboru u Budimpešti (1881.) te otac Ljubomila Tita Josipa Franje Babića, pseudonimnoga Ksavera Šandora Gjalskoga.