ZELENA HRVATSKA

ČOVJEČJA RIBICA Tajanstveno biće koje već desetljećima zaokuplja pažnju znanstvenika

Autor

dd

Čovječja ribica već desetljećima zaokuplja pažnju znanstvenika i istraživača. Taj tajanstveni kralješnjak naseljava krško podzemlje u Hrvatskoj, Italiji, Sloveniji i Bosni i Hercegovini, a u našoj zemlji prvi put je zabilježena 1840. godine na izvoru Goručica u blizini Sinja. 

11.03.2020. u 09:30
Ispiši članak

Čovječja ribica je jedinstvena vrsta koja nastanjuje krško područje u Hrvatskoj i kao takva predstavlja izuzetno prirodno bogatstvo. Ona je jedini pravi podzemni kralješnjak Dinarida i jedan od rijetkih u potpunosti prilagođen špiljskim uvjetima života. 

Zakonom o zaštiti prirode čovječja ribica je strogo zaštićena vrsta u Hrvatskoj, a zaštićena je i na europskoj razini. Također, čovječja ribica se nalazi na listi Konzervacijskog programa EDGE koji je usmjeren prema zaštiti i očuvanju ugroženih vrsta jedinstvenih prema svojoj evoluciji, a koje predstavljaju nezamjenjiv dio svjetske prirodne baštine.

Ugrožena vrsta

Usprkos svim tim zaštitama, čovječja ribica je prema zadnjoj procjeni ugroženosti vodozemaca i gmazova Hrvatske svrstana u kategoriju ugroženih vrsta. Kao osnovni uzrok ugroženosti ističe se osjetljivost podzemnog ekološkog sustava u kojem živi i činjenici da se razmnožava vrlo rijetko.

Zbog izrazito hladnog i siromašnog staništa u špiljama koje naseljava, ova vrsta vodozemca doživljava svoju spolnu zrelost još u stadiju ličinke, u kojem ostaje tijekom čitavog života. S obzirom na to da ne prolazi potpunu metamorfozu u odrasli stadij, kao većina ostalih vodozemaca, čovječja ribica cijeli život provede kao vodeni organizam.

Osnovna boja tijela čovječje ribice je bijela s blagim primjesama žute i ružičaste te je zbog sličnosti s ljudskom kožom u svom nazivu dobila pridjev "čovječja". Zbog života u stalnoj tami podzemlja oči su joj potpuno zakržljale i prekrivene kožom.

Vitkog je i izduženog tijela, dužine najčešće od 20 do 25 cm. Budući da vrlo rijetko napušta vodu noge su joj malene, zakržljale, dok joj je rep izrazito snažan i služi za kretanje kroz vodu.

Udvaranje

Tijekom udvaranja mužjak privlači ženku otpuštanjem hormona u vodu i mašući repom ih usmjerava prema njenoj glavi. Mužjak na podlozi ostavlja nakupinu spermija koju ženka pokupi i dolazi do unutarnje oplodnje jaja. Ženka polaže do 70 oplođenih jaja ispod kamenja iz kojih se izliježe nova generacija ličinki. Hrani se špiljskim vodenim beskralješnjacima poput rakčića, puževa i kukaca. Čovječja ribica je vodozemac s najduljim životnim vijekom te može doživjeti 60, a neki navode čak i 100 godina života.

Broj tog endema podzemnih slatkovodnih staništa dinarskog krša još uvijek je nepoznat zbog velikog broja neotrkivenih špilja u Hrvatskoj. 

Znanstvenici su uspjeli o tom tajnovitom biću unatoč njegovoj rijetkosti otkriti niz zanimljivih podataka. Primjerice, otkrili su da može preživjeti čak 12 godina bez hrane, a i razmnožava se svako toliko godina.  

Evolucijski gledano, čovječja je ribica jedan od najzanimljivijih vodozemaca. Riječ je o jedinom spiljskom kralješnjaku koji je potpuno prilagođen životu u mraku i na niskim temperaturama. 

'Beba zmaj'

Neki su je nazvali i "Beba zmaj" jer ima razvijen 'senzorni' sustav mirisa, okusa, sluha i elektro-osjetljivosti koji joj omogućuje da detektira vrlo niske koncentracije organskih sastojaka u vodi i mirisom procijeni kvalitetu i veličinu plijena.

Zbog njezinog, ljudima teško pristupačnog podzemnog staništa, znanstvenici su ovu neobičnu životinju uglavnom proučavali u kontroliranim, 'laboratorijskim' uvjetima, kao što je znameniti akvarij u Postojnskoj jami. Mnoga nova staništa otkrivena su posljednjih godina i u Hrvatskoj, no susreti znanstvenika i tog tajnovitog vodozemca u njegovom prirodnom okružju i dalje su vrlo rijetki.

Atrakcija u zagrebačkom zoološkom vrtu

Posebna je zanimljivost što i u zagrebačkom zoološkom vrtu posjetitelji od početka 2020. mogu vidjeti čovječju ribicu po čemu je postao jedinstven u svijetu. 

U zagrebačkom ZOO-u živi čak 12 čovječjih ribica koje su tamo stigle uslijed jakih kiša i poplava koje su ih izbacile iz prirodnih staništa. Tzv. ispiranje čovječjih ribica prirodni je fenomen kojim se smanjuje broj jedinki u prirodi jer ih zbog konfiguracije terena nije moguće vratiti pod zemlju, no to omogućuje stručnjacima proučavanje te vrste. Hrvatsko herpetološko društvo - Hyla i Hrvatski institut za biološku raznolikost 2011. godine započeli su projekt Proteus – Projekt zaštite čovječje ribice. Na projektu surađuju i Veterinarski fakultet u Zagrebu i Prirodoslovni muzej u Budimpešti.

Na populaciji čovječjih ribica u zagrebačkom zoološkom vrtu prati se zdravstveno stanje životinja i stječe bolji uvid o bolestima koje ugrožavaju ovu vrstu. Pokušava se otkriti i uspješan način poticanja razmnožavanja i održavanja te populacije u zatočeništvu. 

Ovaj članak je napisan u sklopu projekta 'Zelena Hrvatska' kojem je pokrovitelj Hrvatska elektroprivreda (HEP). Cilj  projekta je podizanje svijesti o važnosti očuvanja prirode i  bioraznolikosti. Očuvanje biljnih i životinjskih vrsta je važan temelj za ljudsko blagostanje, pa je njihova zaštita od posebnog interesa. 

 

 

 

 

 

 

 

 

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.