Civilno društvo ubrzalo je demokratizaciju Hrvatske: Politika 'zarobila' dio neprofitnih organizacija

Ako pitate protivnike bujanja civilnog društva što zamjeraju tom sektoru, uglavnom se prigovori svode na prikriveno bavljenje politikom ili podržavanje “lijevih” i “anacionalnih” ideologija, a manji dio prigovora se odnosi na porezne utaje i “muljanje s financijama”.

Neosporno je upravo civilno društvo zaslužno za neke dobre stvari u procesu daljnje demokratizacije hrvatskog društva, a pogotovo za cijeli niz projektnih ciljeva, poput pronalaženja sredstava za liječenje pojedinih osoba ili skupina osoba, uvrštenje pojedinih lijekova na liste Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, olakšavanje životnih problema osoba s invaliditetom ili starijih osoba.

Isto tako, definitivno su organizacije civilnog društva učinile značajan iskorak, primjerice, u resocijalizaciji hrvatskih branitelja i ostvarenju nekih njihovih prava, integraciji nacionalnih manjina u hrvatsko društvo, te očuvanju tradicije i kulture kako manjinskih zajednica, tako i starih običaja hrvatskog naroda.

Vladin Ured za udruge: 'Katalizator su društvenih promjena'

Pitao sam stoga odgovorne i poznavatelje civilnog društva što su glavni uspjesi, a što mane?

“Javne institucije i organizacije civilnoga društva u razvijenim demokratskim društvima partneri su u rješavanju brojnih društvenih izazova te zadovoljavanju potreba stanovnika. Postoji čitav niz javnih politika u RH koje se ne bi mogle provesti bez suradnje s udrugama (primjerice, provođenje javnih potreba u sportu, tehničkoj kulturi, kulturi; politike za mlade, djecu, žrtve obiteljskog nasilja…), a udruge su često i katalizator društvenih promjena u smislu pružanja socijalnih usluga koje država nije u mogućnosti osigurati ili ih osigurava sporije od potreba te bez rada brojnih udruga u RH ne bi bila moguća provedba deinstitucionalizacije kao standarda u provedbi socijalne politike. Tako udruge u RH osmišljavaju i upravljaju stambenim zajednicama za osobe s intelektualnim teškoćama, osiguravaju radne terapije za osobe koje se bore s ovisnostima, pružaju izvaninstitucionalni odgoj i terapije djeci s poteškoćama u razvoju, popularizaciju STEM-a djeci i mladima itd. Kada to rade, imaju manje troškove od javnog sustava, a istovremeno osiguravaju stručnost, dostupnost, inovativnost te angažman volontera, stvarajući time nemjerljiv društveni kapital.

Izazovi s kojima se civilno društvo u Republici Hrvatskoj i dalje suočava odnose se prije svega na percepciju njihovog rada u javnosti te manjak korporativne i pojedinačne filantropije, čime se udruge u Hrvatskoj u svom radu i dalje moraju prvenstveno oslanjati na javne izvore u slučaju da provode aktivnosti od općeg dobra, odnosno, na članarine u slučaju da se radi o aktivnostima koje su od interesa samo za njihove članove”, ističu u Vladinom Uredu za udruge.

FOTO: Arhiva Direktno

Podumljak: Udruge su olakšale i ubrzale euroatlantske integracije

“Iako je teško empirijski izmjeriti uspjehe i neuspjehe nevladinog sektora (neprofitnog) jedan od ključnih uspjeha je uspjeh nevladinog sektora da se nametne u procesima odlučivanja i donošenja propisa na lokalnoj i nacionalnoj razini. Hrvatska, kako neke usporedne analize pokazuju stoji solidno prema broju nevladinih organizacija u odnosu na broj stanovnika, i posljedično njihovom utjecaju na kreiranje javnih politika odnosno opći društveni razvoj i boljitak.

Naime, nesporno je da jači razvoj i prisustvo nevladinih organizacija u političkim, ekonomskim i socijalnim procesima rezultiraju stabilnijim i naprednijim rješenjima i odgovorima na društvene izazove.

Isto tako jasno je da je nepostojanje stvarnog nevladinog sektora, ili snažne restrikcije nametnute njegovom razvoju, predstavljaju jasan put ka autoritarnim i često izolacionističkim režimima (poput Sjeverne Koreje, ili u zadnje vrijeme često spominjane Ruske Federacije).

U Republici Hrvatskoj, može se reći da je nevladin sektor odigrao značajne uloge u procesima tranzicije i demokratizacije Republike Hrvatske, te posljedično kvalitetnim dovršenjem procesa euroatlanske integracije, kao i u mnogim drugom segmentima od politika i praksi u zaštiti okoliša i tzv. zelenoj tranziciji do uspjeha u najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu – nogometu, jer ne trebamo zaboraviti da je većina nogometnih klubova u Republici Hrvatskoj, uključujući i Dinamo i Hajduk zasnovana na temeljnim principima udruživanja građana, odnosno predstavljaju udruge građana u formalno pravnom i operativnom smislu”, naglašavaju Munir Podumljak i Sandra Gajić, čelni ljudi Partnerstva za društveni razvoj.

'Partizanizacija nevladinih organizacija je često neprikrivena'

“No povećani utjecaj nevladinog sektora nosi sa sobom i određene rizike, a na koje nije imuna niti Republika Hrvatska. Iako je političko djelovanje nevladinih organizacija, jedno od temeljnih ustavnih prava, te temelj demokracije (jer su i političke stranke u suštini nevladine neprofitne organizacije), njihova ekscesivna partizanizacija predstavlja veliki rizik po stabilnost društva, i u suprotnoj je korelaciji sa kvalitetom političkog i svakog drugog upravljanja.

Naime, samom demonstracijom snage, moći i utjecaja na ekonomske, socijalne i političke procese, nevladine organizacije i njihovo djelovanje postaju metom ‘partijskih’ želja i namjera, te se samim tim taj u pravilu neovisni sektor želi ‘zarobiti’, odnosno staviti u službu stranke ili ‘partije’ kako bi se individualni stranački ciljevi ostvarili putem ovakvih ‘proxy’ aktera, gdje se dobit dijeli zajednički, ali ne postoji politička odgovornost za stranku ukoliko nešto ne uspije.

Takva praksa, koja nije “hrvatski proizvod”, već jedan globalni trend, trenutno posebice vidljiv u Sjedinjenim Američkim Državama, nužno vodi društvenim tenzijama, jakim političkim podjelama, te lošim izborima i odlukama koje će društvo dugoročno osjećati.

'Megafoni političkih patrona'

U Republici Hrvatskoj je partizanizacija nevladinih organizacija snažno izražena i često neprikrivena, pa ćemo često nevladine organizacije vidjeti kao mikrofone i megafone njihovih političkih patrona, uz vrlo malo ozbiljnog djelovanja usmjerenog na partijom neopterećeni društveni razvoj.

U dijelu zemalja, prisutan je isto tako i trend pretvaranja nevladinih organizacija i inicijativa u političke stranke, koji nije ništa manje štetan, jer kao takav smanjuje opću sposobnost nevladinog sektora da služi kao ozbiljan kontrolor vlasti.

Ima li Hrvatska previše udruga?

Iako ranije navedene anomalije nisu jednoznačne, te je za štetno djelovanje potrebno da se ispuni i niz drugih uvjeta, nesporno je da izravnim političkim angažmanom, koji po definiciji predstavlja klijentelistički odnos spram različitih društvenih aktera, gubimo oštricu i jasnoću u definiranju problema i njihovom rješavanju”, zaključuju Podumljak i Gajić.

*Dopušteno je prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autora.

**Tekst je nastao u okviru projekta "Proračunske pijavice ili posljednje utočište deprivilegiranih" i objavljen je uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz "programa poticanja novinarske izvrsnosti".