To baš ne želimo čuti: 'Hrvatska je ranjiva na klimatske promjene, a imamo i golemi problem'

A da je tome tako pokazuju i podaci koju se tiču temperatura ovog ljeta, s naglaskom na mjesec srpanj, a koje je objavila služba Europske unije za klimatske promjene Copernicus. Naime, srpanj 2024.godine je drugi najtopliji srpanj i drugi najtopliji ikad zabilježen mjesec.

U srpnju 2024. globalna prosječna temperatura iznosila je 16.91 Celzijev stupanj, 0.04 stupnja niže od prosječne temperature u srpnju 2023., trenutno najtoplijem zabilježenom mjesecu. Do lipnja, prosječne mjesečne temperature obarale su rekorde svakog mjeseca od svibnja 2023.

"Niz rekordnih mjeseci prekinut je, ali samo za mrvicu", rekla je zamjenica ravnatelja Copernicusove službe za klimatske promjene Samantha Burgess.

"Ukupni kontekst nije se promijenio, naša se klima nastavlja zagrijavati. Razorni učinci klimatskih promjena započeli su puno prije 2023. i nastavit će se sve dok globalne emisije stakleničkih plinova ne dosegnu neto nulu".

Za razdoblje od kolovoza 2023. do srpnja 2024. globalna prosječna temperatura bila je 1.64 Celzijeva stupnja iznad predindustrijskog prosjeka, pokazuju podaci Copernicusa.

Dva najtoplija dana ikad u srpnju

Zemlja je doživjela svoja dva najtoplija dana ikad u srpnju – s dnevnom globalnom prosječnom temperaturom koja je 22. i 23. srpnja dosegnula 17.16 i 17.15 stupnjeva.

Prosječna europska temperatura u srpnju nadmašila je prosječnu vrijednost za mjesec od 1991. do 2020. godine za 1.49 Celzijevih stupnjeva, što ga čini drugim najtoplijim srpnjem otkako postoje mjerenja u Europi.

Prema izvješću, temperature su uglavnom bile iznad prosjeka nad južnom i istočnom Europom, ali blizu ili ispod prosjeka nad sjeverozapadnom Europom. U svemu ovome izuzetak nije ni Hrvatska koja se također suočava sa svim ovim problemima vezanim uz klimatske promjene.

FOTO: Pixabay 

Zelena akcija stalno upozorava na problem klimatskih promjena Zelena akcija se od početka bavi temom klimatskih promjena; od zagovaračkih kampanja protiv energetskih projekata štetnih za klimu i ljude, rada na nacionalnim i međunarodnim klimatskim politikama do projekata i edukativnih aktivnosti usmjerenih na klimatsku znanost.

Zbog toga se raspravlja o načinima smanjenja ljudskog utjecaja na klimu i prilagodbe promjenama koje se već javljaju (npr. iznimno tople zime, šumski požari, topljenje ledenjaka itd.).

Glavni ciljevi na ovoj temi su: usklađivanje klimatskih i drugih javnih politika u RH i EU s najnovijom klimatskom znanošću te provedba istih politika, edukacija javnosti o klimatskoj krizi te gradnja i jačanje nacionalnog klimatskog pokreta.

Neki od najvećih rezultata rada na ovoj temi su: sprječavanje realizacije velikih i štetnih infrastrukturnih projekata na fosilna goriva poput izgradnje nove termoelektrane na uvozni ugljen Plomin, te zaustavljanje projekta bušenja Jadrana zbog nafte i plina – kampanja SOS za Jadran.

Aktivno sudjelovanje na dvadesetak UN-ovih klimatskih konferencija diljem svijeta; edukacije građana i građanki, lokalnih zajednica i donositelja_ica odluka o klimatskim promjenama i klimatskoj krizi (od 1990-ih do danas).

Brojni provedeni projekti vezani za rješenja klimatske krize

Mi smo o svim ovim temama vezanima za klimu i klimatske promjene te kako se Hrvatska i njeni građani nose s tim malo porazgovarali sa Lukom Tomcem voditeljem teme klimatskih promjena iz Zelene akcije koji nam se vrlo rado odazvao na razgovor.

1. Kako vi iz Zelene akcije gledate na sve veće prirodne katastrofe i temperaturne   ekstreme kojima smo svjedoci iz godine u godinu?

"Imamo manje od 10 godina za brzi zaokret prema niskougljičnom društvu jer će odgovor klimatskog sustava biti sve intenzivniji. Od atmosfere smo napravili lonac koji postaje sve topliji, obaraju se rekordi i pojavljuju ekstremi na svim razinama; vrućine, hladnoće, padaline, suše, pa i požari i smrtnost, koja pritom najviše pogađa ranjive društvene skupine.

Svi vidimo što se dešava, od poljoprivrednika u Dalmaciji, taksista u Slavoniji do kumica na placu u Zagrebu. Znanstvenici sada već vrište da je puno gore nego su sami predviđali, tj. da odgovore ekosustava koje su očekivali oko 2040. vidimo već danas. Lokalne temperaturne ekstreme moramo shvatiti ozbiljno jer imaju ogroman utjecaj na ljudsko zdravlje te čitave ekosustave. Toplinski valovi i vremenski ekstremi su odgovor klimatskog sustava na povećanje od trenutnih 1.2 stupnja. Zbroj klimatskih politika zemalja koje su pristupile Pariškom sporazumu vode nas pak prema povećanju od najmanje 2.7-3.6 stupnjeva. Ako jesmo trenutno u ovoj situaciji gdje vremenski ekstremi i katastrofe pune naslovnice na tjednoj razini možemo samo zamisliti kako će svijet izgledati s povećanjem od 2.7, ili pak tri stupnja. U toj situaciji govorimo o planetu koji je velikim dijelom nenaseljiv zbog kraha ekosustava ili nestanka čitavih malih otočnih država".

FOTO:  Tonci Plazibat / CROPIX

2. Krajem prošle godine donesen je na UN-ovoj konferenciji o klimi COP28 u Dubaiju, sporazum o načinima na koje svijet može osigurati potrebnu energiju bez teških posljedica po okoliš i opstanak čovječanstva. O kakvom se konkretno sporazumu radi i kakve ste vi primjedbe iznijeli na isti?

"Proces UN- a o klimi pratimo već više od 20 godina. Konferencija u Dubaiju kako i brojka uz nju govori 28. godina u kojoj države članice pregovaraju detalje klimatskog sporazuma. Trenutno je na snazi sporazum iz Pariza koji narativno postavlja cilj zaustavljanja rasta globalne temperature na 1.5C. Te međunarodne pregovore ponekad treba pozdraviti zbog njihovog diplomatskog uspjeha, ali definitivno ne i klimatskog uspjeha, te tu treba naglasiti tu razliku. Bez obzira na slavlje pojedinih trenutaka kada se postigao važan dogovor, realnost je da emisije i dalje ne prestaju rast te više nema iluzije da će tamo biti dogovorena neka radikalna prekretnica tog procesa.

S vremenom se pokazalo da je paralelno potrebno fokusirati se na nacionalnu razinu te nacionalne mjere, politike i konkretne akcije, a ne ovisiti o procesu gdje za pregovaračkim stolom 'mjesto' ima fosilna industrija koja bi kao trebala izglasati i zagovarati svoje dokidanje".

3. Smatrate li da Europa pa time i Hrvatska vode dovoljno brige o klimi i procesima klimatskih promjena, te što bi po Vama trebalo napraviti da se to poboljša?

"EU zeleni plan je okvir koji se u trenu donošenja možda mogao nazvati ambicioznim, ali sa odmakom ukazuje na to da nikako nije dovoljan alat putem kojeg bi se EU uhvatila u koštac sa ozbiljnim rješavanjem klimatskih promjena te prepoznavanjem svoje povijesne odgovornosti za iste. Hrvatska klimatska politika je dio zajedničkih napora EU. Prezentira se kao napredna, ali stvarne političke volje osim pojavljivanja na klimatskim konferencijama tu zapravo nema. Procesi i javne politike se odrađuju kako bi zadovoljile minimum koji se od nas traži. Ne prepoznaje se da u neku ruku klimatska kriza može biti i prilika za pravednije društvo te brojne nove poslove bazirane na niskim emisijama.

Sudjelovanje javnosti i šire struke u komentiranju i doprinosu strategijama i zakonima vezanim za klimu je našem Ministarstvu zaštite okoliša nepoznat koncept. Mi se nalazimo usred tranzicije, a bojim se da ćemo iz tog procesa izaći kao gubitnici. I u kontekstu prilike za gospodarstvo i radna mjesta, ali isto tako i da će oni najranjiviji građani i građanke snositi najveće troškove. Tranzicija ne smije produbiti siromaštvo, već imati naglašenu socijalnu komponentu koja pomaže u rješavanju energetskog i drugih oblika siromaštva. Ovo nije EU Zeleni plan kakav smo htjeli vidjeti".

4. Upravo su dugotrajni toplinski valovi posljedica klimatskih promjena. Može li ih se i na koji način umanjiti kao i njihove posljedice?

"Uvijek treba naglasiti da osim hitnog napuštanja ovisnosti o fosilnim gorivima koji vode do smanjenja emisija, paralelno treba raditi i na prilagodbi već vidljivim i očekivanim klimatskim promjenama. Da danas prestanemo spaljivati ugljen, plin i naftu još desetljećima ćemo osjećati posljedice dosadašnjih djela. Prilagodba je izuzetno bitna i toga smo nažalost sve više svjesni. Naši gradovi jednostavno trebaju postati otporniji, male stvari poput pametnog upravljanja i dizajna mogu doslovno spasiti živote. Pristup pitkoj vodi na javnim površinama, klimatska skloništa za vrijeme toplinskih i hladnih valova, prostorno planiranje koje uzima klimatske promjene ozbiljno. Opet se vraćamo na loše planiranje te potrebu za kapilarnom pristupu integracije klimatskih politika u sve druge procese i sektore".

FOTO: Goran Mehkek / CROPIX

5. Koji je po Vama dio Hrvatske najugroženiji i najpogođeniji sve izraženijim    posljedicama klimatskih promjena?

"Treba podcrtati da je Hrvatska zbog svoje klimatske i geografske raznolikosti jedna od najranjivijih zemalja na klimatske promjene u Europi. Možda bih umjesto geografske podjele, jer su svi dijelovi RH ranjivi, radije stavio fokus na pojedine sektore, posebno na poljoprivredu, turizam, šumarstvo. Tko god se bavi poljoprivredom zna da padaline moraju biti stabilne, ravnomjerno raspoređene i da količina mora biti umjerena. Sve drugo uništava usjeve i razne kulture. Mi se kao država uopće ne bavimo očekivanim posljedicama, ne promišljamo kako će izgledati naše maslinarstvo, ratarstvo i vinarstvo, koje su vrste pogodne za uzgoj u Slavoniji, a koje u dolini Neretve, ne ulažemo u edukaciju i nove tehnologije.

Jednostavno nam je planiranje budućnosti apstraktan pojam. Hrvatska je jako daleko od strateškog pristupa poljoprivredi, a pogotovo promišljanjem utjecaja klimatskih promjena na nju. Nema sektora ni regije koje će zaobići posljedice klimatskih promjena. Pogledajmo samo godinu unazad i zbrojimo trenutne troškove šteta, a to je samo mali fragment troškova koji nas čekaju iza ugla ako iz korijena ne promijenimo odnos prema proizvodnji hrane", kaže Luka Tomac iz Zelene akcije.

*Tekst je nastao u okviru projekta "Zelenim koracima do zaštite okoliša" kojeg je financijski podržala Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.