Pjevač i obraćenik Hržica: U bijegu od estrade upoznao sam živog Boga

No, intenzivan život estradne zvijezde na njega je ostavio traga, stoga se prije 7 godina odlučio povući s glazbene scene. Pronašao je Boga, posvetio se duhovnosti i novu inspiraciju pronašao u duhovnim pjesmama. Alan je u intervjuu za Veritas otkrio kako je izgledao njegov put obraćenja, što ga je navelo da napusti  karijeru i zašto se nakon šest godina prisutnosti na duhovnoj sceni odlučio vratiti na estradu.

-Što je utjecalo na Vašu odluku da se povučete s estrade i okrenete se Bogu i kršćanskim vrijednostima?

Odlučio sam se povući sa scene iz više razloga. Prvenstveno, bio sam nezadovoljan zbog načina na koji se moja karijera odvijala. Zbog “najezde“ folk narodnjaka u Hrvatskoj trpjela je cijela pop scena. Samo su najjači preživjeli i opstali, a ja više nisam imao snage za taj posao. Privatni život mi je također bio jako intezivan i morao sam napraviti drastične promjene. U tom bijegu od estrade, sumanutih izlazaka, raznih poroka i promašenih veza upoznao sam živog Boga. Promijenilo se moje srce i počeo sam se truditi živjeti kršćanskim životom.

-Kako je izgledao Vaš put obraćenja i tko vam je najviše pomogao pronaći vjeru?

Na početku mog obraćenja stajao je samo Isus, a potom sam svoje odgovore počeo tražiti u Karmelu, samostanu u Brezovici kod s. Petre. Iako danas više nije u tom samostanu, s. Petra je bila nježan most između velikog Boga i malog zbunjenog Alana. Zahvalan sam joj za svaki izdvojeni sat koji mi je poklonila i na svemu što mi je Gospodin preko nje poručio.

Poslije s. Petre na moj put došao je p. Ike Mandurić, koji me „ubacio u akciju“. Počeli smo veliki i predivan rad s mladima u Bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj ulici u Zagrebu. Stali smo muški rame uz rame i krenuli bacati mreže za Krista. Moram spomenuti i vlč. Josepa Pegueru, koji mi je puno pomagao u mojim padovima i savjetovao me u mom apostolatu. Bilo je tu i značajnih laika, prijatelja koji su mi pomagali u važnim trenucima na mom putu prema Kristu.

-Spomenuli ste rad s mladima u  Studentskom katoličkom centaru Palma (SKAC) i suradnju s p. Ivanom Mandurićem s kojim ste osnovali molitvenu zajednicu „Srce Isusovo“. Ljetos ste proslavili dvije godine zajednice velikim rođendanskim koncertom na Kamenitim vratima, na kojem se okupilo mnoštvo vjernika, a jedne od izvođača bile su sestre Husar i Nina Badrić. Možete li nam reći nešto više o samoj zajednici i atmosferi na Kamenitim vratima?

Kamenita vrata i zajednica "Srce Isusovo" su velika priča i izazivaju nezamislivu toplinu oko moga srca. To je priča za napisati knjigu. No, ukratko samo da kažem: Ljubav, Vjera i Nada. Zajedništvo koje sam gore doživio može se ravnati sa slikom jedne skladne obitelji. Potvrdila se ona Isusova rečenica u mom životu: “Tko je moja majka, i tko su moja braća?” Pokazao je rukom prema svojim učenicima i odgovorio: “Evo! Moja majka i moja braća!”

Sa zajednicom smo doživjeli predivne stvari i molitva na Kamenitim vratima prati svakoga tko nam se barem jednom pridružio. Mi smo otvorena zajednica za svakog i za sve te ljude redovno prikazujemo na misama, molitvama i borimo se za njihove milosti i blagoslove.

-Mnogo nastupate po duhovnim festivalima. Jedna od vaših poznatih autorskih duhovnih pjesama jest „Vojnik ljubavi“ koju ste izveli na Bonofestu 2014.? Kako je pjesma nastala i koje značenje ona za Vas ima?

„Vojnik Ljubavi“ mi puno znači jer sam tu pjesmu napisao motiviran dolaskom drage mi prijateljice i kolegice Nine Badrić na Kamenita vrata. Ona je donijela jednu novu radost u zajednicu, potakla me i pomogla mi da napišem ovu pjesmu. Želio sam napisati pjesmu toliko jednostavnu,  baš kao što je i moj pogled prema Nebu. To je pjesma koja zahvaljuje Bogu na svakom stvorenju na ovoj planeti, koja ljubi Nebo i čovjeka u istom dahu. 

Pjesma je to običnog grešnika, a posvetio sam je Isusu koji je ljubio svakoga do kraja i bez selekcije. Zbog toga ova pjesma zauzima posebno mjesto u mom životu. Bonofest je bio savršen trenutak da „Vojnik ljubavi“ ugleda svjetlo dana. Marija i Ivana Husar rade fantastične stvari s tim festivalom i pišu jednu liepu povijest duhovne glazbe u Hrvata.

-Kako to da ste se nakon šest godina pauze odlučili vratiti na estadu?

Vratio sam se na estradu jer smatram kako imam još mnogo toga za dati u glazbenom svijetu. Pobjegao sam prije 7 godina jer nisam bio sretan, ali sada nosim radost i snagu za više Alana, a ne samo za jednog. U svakom trenutku sam spreman opet ustuknuti ako osjetim unutarnji poziv za tim. Nisam navezan na uspjeh i nemam pretjerano velikih ambicija.

-Kako danas gledate na svoje stare estradne hitove poput „Kako bi nam dobro bilo“? Koliko ste se promijenili od tih dana?

To su dobre pjesme i imam lijepe uspomene na te dane. Nisam se odrekao tih pjesama, ako me to pitate. I dalje volim svjetovnu kvalitetnu glazbu. Volim ljubav između muškarca i žene. Nije grijeh pjevati tugu nekog srca, čežnju i radost nekog susreta. Ne smatram da se čovjek isključivo treba baviti samo duhovnom glazbom. Sve što je pročišćeno i lijepo pjevao bih i dalje.

-U 2014. godini su vam izašla tri nova autorska singla: 'Žena posebna', 'Ne da ti tuga' i 'Odlazim ti noćas'. Gdje sve pronalazite inspiraciju za pisanje pjesama?

Da, ova je godina zaista bila plodna i nadam se da ću nastaviti u istom tonu. Inspiraciju pronalazim u ljudima oko sebe. Velika motivacija su mi prijatelji i njihove priče, koje su s vremenom postale i moje. Nekad „skočim“ u ladicu nekih lijepih starih priča, pa napišem nešto poput pjesme "Žene posebna". Smatram kako nije dobro bježati od  stvarnih emocija. Ovdje govorim o nekim duhovnim krugovima koji smatraju da ne treba pisati ništa što pobuđuje tugu i pjevanje neke nesretne ljubavi. Ne bih se složio s tim ljudima ali poštujem njihov stav.

Smatram da se čovjek treba naučiti nositi sa svime u životu - tugama, porazima, nesupjesima, radostima, zaljubljenosti i svime što nam je na put dano. Biti slobodan od istih emocija, ali ne potiskivati neprirodno. Nekad pomaže dobro se isplakati na neku pjesmu. No svakako se truditi uvijek držati pogled visoko gore prema Kristu, biti mu što bliže, učiti i proučavati njegove riječi i poruke. No ipak u svemu tome živjeti kao čovjek, osjećati sadašnjost i nositi se njome.

-Na čemu trenutno radite i koji su Vam planovi za budućnost? U kojem smjeru ćete nastaviti svoju karijeru?

Trenutni planovi su žestoko zapeti u rad oko zajednice - strukturirati zajednicu za pomaganje siromašnih, posjete bolesnih i pripremiti nove snage za novu evangelizaciju. Raditi na sebi, manje griješiti i truditi se biti bolji čovjek. Napisati neku dobru pjesmu i ljubiti, ljubiti i ljubiti. Ljubav je ta koja pokreće žive i mrtve.

Isus i danas ozdravlja. Ozdravlja prvo duše a onda, ako je volja Božja, ozdravlja i tijelo. Nitko ne zna koliko nam je još ostalo vremena na ovome svijetu pa zato promijenimo srce dok je vrijeme. Predajmo srce onome koji jedini zna što će s njime. Što se tiče moje karijere, mislim da će mi se uskoro promijeniti smjer općenito u glazbi. No neka Bog pokaže gdje me vidi i kako ću djelovati. Bog Vas svih Blagoslovio!

Napisala: Maja Šubarić Mahmuljin