dokumentirana lekcija povijesti

Medijima 'dobrog' nacionalizma i 'nezavisnim' socijalistima...

Autor

Direktno.hr

Dana 9. svibnja od strane javnih elektroničkih medija, ali i svih drugih koji su u službi bošnjačke politike, iznesena je nevjerojatna količina neistina vezanih za rat u Mostaru, i to koristeći nevjerojatnu ratnohuškačku retoriku. Do te mjere da se čovjek upita je li danas 1992. godina ili 2017., stoji u priopćenju Hrvatske republikanske stranke koje donosi Poskok.

10.05.2017. u 18:20
Ispiši članak

Očigledno je kako su pojedinci prespavali i rat, i poraće, pa im je potrebno malo taksativno osvježiti memoriju, s dokumentima u prilogu.

Rat u Mostaru nije počeo 9. svibnja 1993. godine, nego se kao početak rata u Mostaru uzima datum 3. travnja 1992. godine kada je u naselju Zalik eksplodirala cisterna, nakon koje je Momčilo Perišić naredio totalni napad-agresiju na Mostar, koja je rezultirala neviđenim rušenjem i devastacijom grada;

HVO ne mogu biti i nisu „fašisti“ i/ili „ustaše“ kako su ih novinari i njihovi sugovornici nazvali, jer HVO je prva i jedina organizirana vojna formacija koja je stala u obranu BiH 1992. godine. Kao jedinoj vojnoj formaciji u Mostaru, tadašnje Predsjedništvo BiH na čelu s Alijom Izetbegovićem dana 29.04.1992. povjerava obranu grada. To se kasnije ispostavilo državničkom i izvrsnom odlukom jer je akcijom „Lipanjske zore“ HVO oslobodio Mostar 1992. godine.

Muslimansko-hrvatski sukob u Mostaru nije počeo 9. svibnja 1993. kao datum početka sukoba uzima se 18. travnja 1993. kada je u noći 17. na 18. travnja 1992. iz zasjede ubijen Ivica Talić, pripadnik HVO-a. Do spomenutog 9. svibnja dogodilo se više incidenata, s kojima se kršio sporazum Boban – Izetbegović, potpisan u Zagrebu, o čemu svjedoči i dopis Jadrana Topića tadašnjem vodstvu SDA, nakon što je tzv. ABiH zatvorila most kod Bristola.

Ne postoji niti jedan pisani dokument, niti službena zabilješka koja bi ne samo potvrdila i dokazala, nego i minimalno dala naznaku kako su HZHB i HVO strateški i unaprijed planirano pristupili sukobu sa tzv. ABiH. S druge strane, postoje brojni dokumenti koji govore kako je muslimansko vodstvo sustavno pristupilo sukobu sa Hrvatima i HVO-om. Samo ćemo navesti pojedine (svi datiraju prije 9. svibnja 1993.):

Direktiva Sefera Halilovića od 25. veljače 1992. koja govori o „ekstremnom krilu HDZ-a“ kao agresoru;

Službena zabilješka općinskog štaba Kiseljak od 5. kolovoza 1992. koja naređuje „pojačanu kontrolu, praćenje, izviđačke radnje“ kako protiv agresora, tako i HVO-a“;

Zapovijed Envera Hadžihasanovića iz 20. siječnja 1993. koja naređuje pripadnicima ABiH da se ne bave politikom i ne iniciraju sukobe sa HVO-om prije vremena. „Za  sukobe u svim gradovima HZHB je još preuranjeno“;

4. Izvješće Arifa Pašalića od 2. svibnja 1992. koje govori o „uvezivanju sa spavačima iz redova HVO-a“, s ciljem onemogućavanja dovođenja pojačanja protiv agresora (srpskog), a u cilju slabljenja drugog agresora (hrvatskog) „vis a vis“ budućih vojnih aktivnosti

5. Zamolba za neometan prolaz „humanitarnim organizacijama“ arapskog porijekla na lijevu obalu grada, za koje se kasnije ispostavilo da su kriomice dostavljale naoružanje i uvozile mudžahedine i na područje Mostara.

Apsolutna je izmišljotina zapovijed s radija o „isticanju bijelih čaršafa i traka“ muslimanima. Za nju ne postoji niti pisani, niti zvučni dokument. Tu izmišljotinu je izrekao kontroverzni novinar Jeremy Bowen u svom propagandističkom filmu o ratu u Mostaru. Da se radi o jednostranoj propagandi u njegovom filmu je potvrdio i sud u Haagu nakon njegovog svjedočenja prigodom unakrsnog ispitivanja generala Praljka. Da se radi o pristranom novinaru potvrdio je i BBC otkazavši mu suradnju nakon njegovog izvješćivanja iz Izraela 2014.godine. Uostalom, sama teza o hrvatskom radiju koji poziva na vješanje „čaršafa“, a ne „plahti“, bi sama po sebi morala biti sumnjiva.

Neistina je u Dnevniku javnih TV izrečena teza kako je „lijeva strana grada nakon 9. svibnja više od godinu dana bila zarobljena u jedan ogromni logor“. Naime, nakon povlačenja HVO-a iz Sjevernog logora 30. lipnja 1992. cijelom duljinom lijeve obale grada odvijala se neometan promet i komunikacija sa ostalim teritorijem pod kontrolom ABiH (Jablanica, Konjic, itd.) sa „ogromnim problemom“ od 150 m makadamske ceste kod srušenog mosta Bijela. Do tog datuma, humanitarna pomoć je na dnevnoj osnovi pristizala na lijevu obalu grada, preko desne obale (pod kontrolom HVO-a), o čemu je posvjedočio u Haagu i Seid Efendija Smajkić.

Mediji spominju Heliodrom i Dretelj, zaboravivši kako je u istočnom dijelu grada tzv. ABiH uspostavila više logora za zarobljene pripadnike HVO-a i hrvatske civile: bivša vojarna JNA “Sjeverni logor”, 4. osnovna škola, osnovna škola u Potocima , SDK Mostar kod robne kuće “Razvitak” i dr., u koji su dovedeni prvi zarobljenici još 6. svibnja. Dakle, prije 9. svibnja u logorima na istočnoj strani bilo je ukupno 672 Hrvata, a živote izgubilo njih 77.

Moglo bi se citirati još nebrojeno mnogo dokumenata koji dokazuju kako sukob HVO-ABiH nije bio sustavan i osmišljen od strane HZHB. Nitko nije danas toliko lud da će negirati zločine počinjene pod odorom HVO-a, kao što se prikrivaju zločini počinjeni pod odorom tzv. ABiH, niti itko zdravog razuma može poistovjećivati rat 1945 i tadašnje dihotomije fašizma/antifašizma sa današnjim vremenom. Želimo samo poslati poruku da se konačno okrenemo budućnosti, a prošlost ostavimo povjesničarima koji će je pisati na osnovu dokumenata i istine. Ne postoje po definiciji loši, kao što ne postoje po definiciji oni dobri. Ostavimo se propagande. Pružimo konačno jedni drugima ruku i okrenimo se budućnosti, na temeljima istine i bez skrivenih namjera. Ratno huškanje neće nikome donijeti mir.

GO Mostar HRS

PS. U jednom od Dnevnika smo načuli kako Safet Oručević od građana traži dokumente iz ratnog perioda. Evo mi sudjelujemo u akciji i stavljamo se na raspolaganje, jer ukoliko bude čekao na kolege i poslovne partnere iz zgrade kraj hotela Mostar da mu ih dostave, načekat će se, piše Poskok.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.