Zoranu Milanoviću IDS najviše treba zbog - novca

Iz tog se razloga Milanović prije nekoliko dana u razgovoru za agenciju Hina posuo pepelom jer za vrijeme dok je bio predsjednik SDP nije uvijek bezrezervno surađivao s IDS-om čiju podršku žarko želi.   

"Podržali su me SDP, HSU i HSS, ali ja u ove izbore ne mogu ući te vjerovati i nadati se pobjedi ako ne budem još jači od toga... S IDS-om sam u kontaktu i oni će donijeti svoju odluku. Meni njihova pomoć treba jer naprosto u Istri nije svejedno podržava li te IDS ili ne", rekao je Milanović. 

Međutim, ovdje se radi o malo drugačijoj podršci koja Milanoviću treba. Da, IDS mu može donijeti 20-30 tisuća glasova, što nije mali broj. Zahvaljujući IDS-ovim glasačima Amsterdamska koalicija je i osvojila mandat u Europskom parlamentu. Ipak, Milanoviću je potrebnija malo prizemnija podrška, ona financijska. 

S obzirom na to kako trenutačno izgleda, kampanja Zorana Milanovića je siromašna. Kampanju mu ne rade agencije, a većinom se odrađuje preko društvenih mreža, a izgleda kako bi bez financijske potpore SDP-a Milanović mogao ući u kampanju bez novca. Tako je nedavno, neslužbeno odbio i Alexa Brauna pod izlikom kako mu taj poznati američki PR stručnjak, kojem su klijenti bili bivši britanski premijer Tony Blair i Hillary Clinton, ne treba. Ako ikome treba PR stručnjak, onda je to sigurno Milanović. Razlog odbijanju Brauna, koji je Milanoviću svoje usluge nudio za skromniji iznos nego što je to činio ranije, mogao bi biti zapravo nedostatak novca. 

Naime, SDP je, kako doznajemo, na izborima za Europski parlament potrošio oko četiri milijuna kuna. Dio tog novca SDP-u će se vratiti jer je ta stranka na izborima osvojila tri mandata plus jedan kada Velika Britanija izađe iz Europske unije. Međutim, zbog troškova napravljenih u vrijeme izbornih 2015. i 2016. godina, a koje im je upravo Zoran Milanović ostavio u naslijeđe, zatim duga Slobodanu Ljubičiću-Kikašu te velikog broja zaposlenih u SDP-u, neki kažu više od 40 osoba, ta stranka nije u mogućnosti veću sumu novca uložiti na jednog čovjeka, kad tu stranku već sljedeću godinu očekuju i parlamentarni izbori. 

Osim SDP-a, koji je ove godine dobio 14,1 milijun kuna za 33 zastupnika i pet zastupnica, čak i za one zastupnike koji su ih u međuvremenu napustili, malo tko ima dovoljno sredstava kojim bi mogao financirati kampanju. Glas Anke Mrak-Taritaš koji je napustio HNS novca nema. 

Iako imaju zastupnike u Hrvatskom saboru, novac za rad tih zastupnika dobiva HNS. Glas ne dobiva ni novac iz Gradske skupštine Grada Zagreba. Zastupnici Glasa prije konstituiranja Gradske skupštine prije dvije godine izjasnili su se kao članovi HSU-a kako bi mogli dobiti novac za godišnje financiranje.

HSU je Skupštini službeno potvrdio da su Anka Mrak-Taritaš, Stanko Kordić i Sonja König članovi stranke. Kasnije su njih troje osnovali svoju stranku, ali novac i dalje dolazi na račun Hreljinog HSU-a. Uzgred rečeno, SDP-ov Saša Molan i Anka Mrak-Taritaš potpisali su sporazum koji kaže kako u slučaju odlaska jednog od zastupnika Glasa iz Skupštine može ga zamijeniti samo drugi zastupnik Glasa, kako bi onemogućila bilo koju drugu stranku da joj uzme mandat. 

No s obzirom na to da je Hrelja požurio promijeniti stranu te izašao iz Amsterdamske koalicije kako bi ušićario fotelju na SDP-ovoj listi postavlja se pitanje, kako će se dalje dijeliti novac kojeg zastupnici HSU-a i Glasa u zagrebačkoj Skupštini dobivaju i koliko toga će dobiti Milanović. Ni HSS ne stoji, kako doznajemo, financijski pretjerano dobro, tako da ni ta stranka, unatoč tome što podupire Milanovićevu kandidaturu, neće previše novca uspjeti izdvojiti za njegovu kampanju. Osim ako im HDZ, kojem su bili koalicijski partner, ne vrati pozajmicu. 

Po svemu sudeći, jedino IDS, koji očekuje novac od izbora za Europski parlament i koji suvereno vlada Istrom te mu nije problem organizirati prikupljanje novca za Milanovićevu kampanju te eventualno Reformisti Radimira Čačića iz istih razloga kao i IDS, imaju novac kojim bi mogli snažno, uz SDP, poduprijeti Milanovića. 

Dakle, Milanović, iako je požurio objaviti kandidaturu, sad mora taktički prikupljati potporu svih zainteresiranih stranaka kako bi kampanju za predsjednika izgurao do kraja, a da ne ovisi o milostinji SDP-a i Davora Bernardića.