Zoranovi dečki protiv Bandićevih u ratu do istrebljenja, ali samo bi s Bandićem bili na vlasti

Glasovanje  po principu 1 član 1 glas puko je prikrivanje činjenice. Čista politička dekoracija. A kako smo mi Hrvati maštovit narod, sve se može izigrati. Najdalje je izgleda otišla politički  najiskusnija stranka, s dužom partijskom stazom jednoumlja. Plaćanje članarine dodali kao osigurač za pravo glasa, a onda upisali članove koji to nisu znali, uplatili za njih najnižu članarinu i tako se za 1 kunu u SDP dobilo pravo  odlučivanja.

Iskustvo u manipuliranju pokazalo se isplativo, na kratke staze. Sve u skladu sa stranačkim aktima, po statutu. Nema sankcija. A i strogo paze da im se NETKO novi ne pojavi i učlani pa počne propitkivati postupke ili još opasnije, tražiti nova pravila. Sjetimo se samo kako se Kolarićeva usudila reći, ono što je i službeni Berlin pokazivao, da je Lex Perković štetan za državu i izletila. Sad je naglo stigla demokracija u njihove redove. Javno govore protiv svog predsjednika što znači da ga se više ne boje. Traže njegovu smjenu jer pod njegovim vodstvom SDP pada. Notorna činjenica. I još bi NETKO neupućen pomislio da ih to doista brine.

Kao i demokracija u Hrvata, politička opasnost gubitka oporbe pa traže jačeg lidera. Kad tamo, samo žele drugu frakciju. Onu, još uvijek utjecajnog bivšeg šefa. Njega krenulo, izabrali mu Gordana Marasa pa  zaključili sad će lako dalje. A njega izabralo članova taman koliko je i navijača na tribinama Mamićevog Dinama. Peđa Grbin, sljedeći momak iz istog tabora, samo treba provjeriti preferencijalne glasove na parlamentarnim izborima. I možda bi SDP- ovci digli glas pobune protiv Bere da nisu prisiljeni birati između Zokinih momaka i  Bandićevih pa Berinu većinu hrani Bandićev proračun. I dobro im. Maras to zna. I šuti. Zadovoljni mu članovi. Nestrpljivo čekamo da kaže koju protiv svog predsjednika, ako smije. Kako će mu proći odluke u ćeliji koja nije njegova. Bolje se pokriti ušima.

Poneka preživjela amazonka poučena iskustvima prethodnica ne govori jer kad žene u Partiji progovore, vani su. Kad muskarci govore, to je njihovo sveto pravo. Tako ih tretiraju. Danas Kolarićkina rasprava ne bi bila ni primijećena. Muškarce ne izbacuj. A i tko bi preživio...

Pišu pisma kad nemaju većinu u tijelima koja odlučuju  pa nije moguće rušenje izvesti institucionalno. Prvo puštaju nacrt pisma i čekaju reakciju, ali odbili ga potpisati i dosad glasni nezadovoljnici te dobitnici na lokalnim izborima stranci unatoč.

Sisačka gradonačelnica im se nije pridružila, jasno joj da nisu alternativa. Uzeli predah. Siglo i drugo pismo, onih zlostavljanih koji ne žele ni Beru ni Zoku. Obersnel već pomalo nervozan, izgubio Gradsko vijeće na izborima. Komadina ne bi preuzeo odgovornost. Trećeg neće pustiti. Mora biti dio oligarhije jer o njemu ovise nove saborske liste. Kad - tad. Borba za crvenu fotelju i tepih.

I tako otjerali članove i glasače. Više ni nemaju koga birati. Devastirani. Nisu naučili rješavati interne konflikte, a autoritarno vladanje je na sreću, prošlost. Bit će jos pisama, u nastavcima. Dotad i naš premijer svojoj stranci uspio pokazati da  brani žestoko nacionalne interese. Podletio mu Šešelj Junior.