Zoran ne puca na Kolindu, nego na Iblerov trg

Oglasio se i do sada šuteći Tomo Karamarko i u svom stilu poslao poruku o (ne)mogućem povratku u politiku koju samo on može dekodirati.

Ne vjerujem da  misli ozbiljno, ali poslovno politički krugovi iščitavaju poruke. A njima i jesu namijenjene. Naročito ona druga, puno jasnija.

Poruka Zorana Milanovića. Bivšeg predsjednika SDP-a koji je pod njegovom palicom izgubio dvoje izbore. I od Karamarka! Nakon takvog gubitka je otišao. Jer je morao. Otišao u biznis  u kojem nikad nije bio. Svijet sasvim drugih pravila.

Kod nas, u maloj demokratskoj državi, to nije uhodana ni prihvaćena praksa. Svijet s dužom demokratskom tradicijom  poznaje uspješne konzultante stigle iz svijeta politike. Genscher i Albright su možda najpoznatija imena. Hrvatskoj treba vremena. A adrenalin ne popušta.
Milanovićev povratak, u već ionako razjedinjenu stranku, razjedinio bi je još više.

Komadina mu za svaki slučaj šalje javnu odbijenicu. Dakle, može samo najavljivati povratak u arenu. Ali i spremati se za nju. Jer njemu skloni članovi, a ima ih, to od njega i očekuju. I bodre ga. Kotromanović to ne krije.

A Zoran nema što izgubiti. Niski start za trku, njegov poslovno politički krug, rado gleda. Najava njegova uskrsnuća nije za podcijeniti.

Stipe Mesić krenuo je u kampanju s manjom potporom, ismijavala ga je vlastita stranka. I dobio je izbore. Bila sam tada u suprotnom stožeru i samo smo gledali kako mu raste popularnost.

Naravno, potpora moćne međunarodne zajednice bila mu je vjetar u leđa. A pokraj ovakvog Bere mnogi ljevičari i njima skloni već uzdišu za nekadašnjim vodom. Nemaju drugog kandidata. A Beru čeka problem.

Ako odbije Milanovića, što stidljivo govori sebi u bradu, Zoka bi mogao izaći samostalno i pokazati Beri da ne kontrolira birače svoje stranke.

Kad bi mu nakon svega dao potporu, ponudio bi svoju glavu na giljotini jer sigurno bi Zokin rezultat bio bolji od Berinog i SDP-a.  Što nije osobito teško postići.

I zato Zoka ništa ne gubi. Pamćenje u Hrvata je iznimno kratko. Već su mu sve zaboravili, naravno, lijevi birači.

Desne i centar nema. Naznaka kandidature ili početak kampanje nije izazov Kolindi. I on misli da je ne može pobijediti.

Njen politički refleks je jak, čim malo klizne popularnost prema dolje, ona zna recept. I rezultati istraživanja se promjene u njenu korist. Zna on to.

I pitanje je želi li on uopće na Pantovčak ili samo šalje poruke 'svojima'. I svoju bivšu kolegicu iz istog ministarstva dobro poznaje. Zna da ne popušta i ne bježi.

Sve sam sigurnija, osim poruka poslovno političkim krugovima kojima pripada, on nije u niskom staru za Pantovčak, on je u niskom startu za Iblerov trg.

A Bero ne vidi...i ne čuje.