Zoran Milanović predsjednički je kandidat s promjenjivim karakterom

 Zoran Milanović izabrao je atraktivan slogan "predsjednik s karakterom". Mislim da je to pogrešan slogan jer najveći problem Zorana Milanovića je njegov promjenjiv karakter, jer se nikad ne zna kako će reagirati i postupiti. Zato bi istinitiji slogan bio "predsjednik s promjenjivim karakterom".

Evo zašto. Zoran Milanović bez sumnje je inteligentan čovjek i političar, međutim ima neodoljivu potrebu biti poseban, originalan, biti drugačiji od svih drugih ljudi. On je osobno svjestan te svoje osobine te kad se šali na vlastiti račun često na pitanje tko mu je najozbiljniji konkurent odgovara: ja sam sam sebi najozbiljniji konkurent. 

I njegov dosadašnji politički život i karijera obilježeni su upravo tim naglim promjenama. Dosta sam pisao u svojim knjigama i člancima o Zoranu Milanoviću. Jedan od zaključaka bio je da je on hokus-pokus političar, koji vrlo često mijenja mišljenje, koji o istim stvarima govori na različite načine te čak ponekad vrlo lagano i neodgovorno pretvara istinu u laž, a laž u istinu. Usporedio sam ga s mađioničarom koji pukne s prstima i kaže hokus-pokus i zeca pretvori u goluba. Mislim da ne treba posebno dokazivati da nema kontinuitet u svojoj politici i da ga u svom životu nikad nije imao odnosno da često ne priznaje realnost.

Dakle, Zoran Milanović je sam sebe uvjerio da je mađioničar i iluzionist i da može uvjeriti ljude da je crno bijelo, a bijelo crno i da će mu ljudi vjerovati. Prije parlamentarnih izborea, na koje je išao kao predsjednik SDP-a i predsjednik Vlade i koje je izgubio, naglo je promijenio svoj svjetonazor, ponašanje i sustav vrijednosti. Postao je komunikativan, otvoren i srdačan, prestao je vrijeđati ljude, počeo je odlaziti među narod, prestao je napadati branitelje, prestao je izmišljati ustaše svuda oko sebe. Počeo je hvaliti Franju Tuđmana, čak je žestoko kritizirao Bandića što još u to vrijeme nije napravio spomenik dostojan Franje Tuđmana.

Njegova preobrazba počela je 28. svibnja kada se hrvatska policija sukobila sa 100%-tnim invalidima na Markovom trgu. U tijeku te noći Milanović mijenja svoju politiku. Prestaje optuživati HDZ da je organizirao branitelje kao pretorijansku gardu kako bi destabilizirao Hrvatsku, odnosno da čak pokušava izvršiti državni udar. Od te noći prestaje napadati branitelje kao nacionaliste, spreman je razgovarati i počinje razgovarati s njima i počinje tražiti demokratska rješenja.

Dakle, Milanovićev preobražaj dogodio se te dramatične noći kada je Ostojićeva policija bila na rubu da fizički napadne branitelje, da ih "pohapsi" čak da ih ide loviti u Markovu crkvu. Iako pregovori nisu dali nikakve rezultate oni su značajni jer je to bio početak izgradnje novog Milanovićevog imidža. Milanović je počeo govoriti prohrvatski, uvidio je da njegova anacionalna i antihrvatska politika vodi u propast. Shvatio je da što dani brže idu da Tuđman za većinu naroda postaje sve veći, a za golemu većinu najveći Hrvat, utemeljitelj hrvatske države te da politika Tuđmanovog sotoniziranja, koju je i on vodio na čelu SDP-a, vodi u propast. Također se suočio s presudama Haaškog suda i Međunarodnog suda pravde koji su odbacili sve optužbe protiv Hrvatske za udruženi zločinački pothvat, a onda i protiv Tuđmana.

Zato je Milanović odlučio radikalno promijeniti politiku i sebe proglasiti pravim provoditeljem Tuđmanove politike pomirbe i hrvatskih nacionalnih interesa. Kako bi ta njegova golema promjena prošla u njegovoj stranci i na ljevici, koji su cijelo vrijeme živjeli od sotonizacija Tuđmana, Milanović Tuđmanovu rehabilitaciju provodi u paketu s rehabilitacijom Josipa Broza Tita te i za jednog i za drugog kaže da su najbolje što su Hrvati u određenim povijesnim razdobljima imali.

Međutim, nakon odlaska Milanovića s čela SDP-a, nakon gubitka izbora, SDP napušta tu novu Milanovićevu politiku i nastavlja sa svojom starom titoističkom politikom. Milanović nestaje iz političkog života nakon gubitka izbora, ne spominje što je radio te četiri godine, jednostavno ih briše iz  svoje biografije i želi se vratiti na velika vrata u hrvatsku politiku. Njegova kandidatura ujedinjuje razjedinjeni SDP, ali i lijevi centar i veći dio ljevice i svi staju iza predsjedničke kandidature Zorana Milanovića. Ostaje otvoreno pitanje hoće li se nakon četverogodišnje stanke Zoran Milanović vratiti svojoj novoj politici koju je formulirao prije nego što je izgubio izbore ili će se vratiti svojoj politici koju je vodio do te transformacije, a koja je nanijela velike štete hrvatskom narodu.

Dakle, ne zna se kakav će biti karakter novog Milanovića. Ako se vrati na politiku koju je vodio kao predsjednik SDP-a i hrvatske vlade bila bi to ogromna opasnost za hrvatske nacionalne interese. Ne umanjujem da je Milanović imao uspjeha kao političar, da je podigao rejting SDP-a na 30% i da je bio predsjednik Vlade i na čelu Kukuriku koalicije, ali i ne zaboravljam koju je štetu napravio u to vrijeme i kakvu je pogrešnu politiku vodio. Prema općim ocjenama bio je najlošiji predsjednik hrvatske vlade.

Za njegovog mandata Hrvatska vojska se skoro raspala, a zemlja je bila u velikoj sveopćoj krizi. Njegova politika, koju je izrazio rečenicom "mi ili oni", nanijela je ogromne štete, jer je ponovno otvorila stare ideološke sukobe i podjele u hrvatskom narodu, jer je političke konkurente proglašavala neprijateljima. Zbog opasnosti da se u slučaju pobjede vrati taj stari Milanović treba podsjetiti na njegove ogromne ne samo pogreške nego i štete koje je nanio hrvatskom narodu.

Zoran Milanović osramotio je Hrvatsku i hrvatski narod s Lex Perković zakonom, koji je donio Hrvatski sabor na njegov prijedlog. Treba reći da je tada pokušao promijeniti Ustav, a ne samo Zakon o zaštiti od sudskih progona bivših udbaša, čime je nanio veliku sramotu i štetu hrvatskoj državi i hrvatskom narodu. Pod pritiskom Europske unije i domaće javnosti morao je odustati od tog sramotnog Zakona, koji se kolokvijalno naziva Lex Perković. Tada sam pisao da je pogrešno taj Zakon nazivan Lex Perković nego da ga treba nazivati Lex Milanović, jer je Milanović bio njegov kreator, stvarni autor, a Perković je samo jedan od udbaša kojeg je pokušao zaštiti Zoran Milanović.

Prilikom donošenja Zakona Milanović je tvrdio da će uskoro hrvatskoj javnosti otkriti tko je pravi hrvatski King Kong. U svom daljnjem radu Zoran Milanović je ustvari potvrdio da jedino on može biti King Kong hrvatske politike koji sve ruši. Podsjetit ću na neke njegove monstruozne optužbe hrvatskog naroda. Izrekao je strašnu povijesnu neistinu bez i jednog argumenta da su masovni zločini, progoni i ubojstva u Drugom svjetskom ratu počeli u Hrvatskoj puno prije nego u nacističkoj Njemačkoj. 

Dakle,  umiješao se ne samo u reviziju naše povijesti nego i povijesti Drugog svjetskog rata, zbog čega je istaknuta profesorica i kolumnistica Mirjana Kasapović javno tražila njegovu smjenu. Šteta je što nije bilo hrabrosti u SDP-u da već tada smjene Zorana Milanovića. Evo još nekih njegovih antihrvatskih izjava. 

Ustvrdio je da je komemoracija na Bleiburgu komemoracija NDH i ustaštva, a ne komemoracija žrtvama komunističkih zločina odnosno optužio je sve one koji idu u Bleiburg da su ustaše ili pomagači obnove NDH i ustaške ideologije. Time je za ustaštvo neposredno optužio brojne biskupe i Katoličku crkvu. Time je za ustaštvo optužio i Kolindu Grabar-Kitarović koja je prihvatila pokroviteljstvo koje je Milanović ukinuo. Time je stvorio pretpostavke za obnavljanje krvavih hrvatskih mostova iz prošlosti na kojima se sukobljavao ideološki podijeljeni  i zavađeni hrvatski narod. 

Zoran Milanović kao predsjednik SDP-a i kao predsjednik hrvatske vlade poništio je mnogo dobroga što su napravili hrvatski socijaldemokrati za vrijeme Ivice Račana u Domovinskom ratu, jer je svojim izjavama o Bleiburgu Milanović i Račana svrstao u ustaše i pomagače obnove NDH i ustaške politike jer je i Račan položio vijenac i kleknuo na Bleiburgu odajući počast žrtvama. 

Zoran Milanović žestoko je napao Kolindu Grabar-Kitarović što je sama došla pokloniti se žrtvama Jasenovca, što nije sudjelovala u političkom mitingu u kojem su ton davali Milanović i Pupovac. Interesantno je da se zviždalo čak i jednom Branku Lustigu, zato što je bio izaslanik Kolinde Grabar-Kitarović a pljeskalo Titu, koji nikada nije posjetio Jasenovac i nikada se nije poklonio žrtvama i položio vijenac. 

Tuđman se, također kao i Kolinda Grabar Kitarović poklonio žrtvama u miru i tišini. Račan je napravio ono isto što i Franjo Tuđman i Kolinda Grabar-Kitarović, ali je on to napravio na Bleiburgu. I zato ukidanjem pokroviteljstva Hrvatskog sabora komemoraciji na Bleiburgu Milanović i Ivicu Račana, svoga uzora, socijaldemokratskoga i bivšeg vođu, htio ne htio svrstava u ustaše i podržavatelje obnavljanja uspomena na NDH. Milanović je otišao čak i dalje pa optužuje neke imaginarne nepostojeće političke snage koje navodno žele promijeniti Ustav i napisati da je NDH temelj ove države. 

Dakle, Milanović posredno podržava glavne velikosrpske teze. Kada se sve to vidi onda je i razumljivo njegovo inzistiranje na nasilnom uvođenju ćirilice u Vukovaru i njegova brutalna osveta Vesni Bosanac, koju je smijenio kao ravnateljicu vukovarske bolnice.

U svom prvom predsjedničkom mandatu Kolinda Grabar-Kitarović imala je velike teškoće u obavljanju svoje dužnosti zbog potpune opstrukcije Zorana Milanovića kao predsjednika Vlade i cijele njegove Vlade. Opstrukcija je počela već proglašenjem pobjede Kolinde Grabar-Kitarović, jer Zoran Milanović nikada nije čestitao predsjednici na izbornoj pobjedi. Dapače, odmah su počeli strašni napadi i sotonizacija Kolinde Grabar-Kitarović. Najviše su se sukobljavali u odnosu prema braniteljima i Domovinskom ratu. 

Kolinda Grabar-Kitarović branila je branitelje posebno 100%-tne invalide koji su prosvjedovali u šatoru, koji je postao kultno mjesto okupljanja branitelja iz cijele države i Bosne i Hercegovine. Kolinda Grabar-Kitarović više puta je posjećivala u šatoru branitelje zbog čega su je Zoran Milanović i njegovi mediji sotonizirali.

Činjenica je da je Međunarodni sud pravde utvrdio da su postojali teški genocidni zločini koje je Srbija učinila u Hrvatskoj s ciljem da teritorije etnički očišćene pripoji velikoj Srbiji. Također je činjenica da je državni vrh služio takvoj velikosrpskoj politici, da je prihvaćao krivotvorine o građanskom ratu s podijeljenom krivnjom i za rat i za počinjene zločine. Dakle, ukupna politika tadašnjeg državnog vrha bila je na sličnoj liniji s krivotvorenim velikosrpskim optužbama protiv Hrvatske. Konkretno, Zoran Milanović, kao predsjednik hrvatske vlade, prihvatio je pravo Srbije da aktivira presude i optužnice bivših sudova JNA te pravo Srbije da hapsi i sudi hrvatske branitelje. 

Zoran Milanović je najodgovorniji čovjek u Hrvatskoj što je pomagao obnavljanju velikosrpskih pretenzija prema Vukovaru, što je suprotno Ustavu, nasilnim putem nametnuo "ćirilizaciju" Vukovara, čime je Vukovar obilježen kao navodno srpski grad. Zoran Milanović kao predsjednik Vlade najodgovorniji je za sukob s braniteljima, za pobunu branitelja protiv politike i državnog vrha. 

Milanović je, kao predsjednik Vlade Republike Hrvatske i kao vođa većine u Hrvatskom saboru, nasilnim uvođenjem ćiriličnih ploča u Vukovaru, suprotno hrvatskom Ustavu, stvorio političku krizu i što je u toj krizi lažno optužio hrvatske branitelje, koji su branili istinu o vukovarskoj epopeji, da su šovinisti i rušitelji demokracije i da su opasni za stabilnost i budućnost Republike Hrvatske, čak ih je nazvao i sramotom i njegova vlast je pokrenula kaznene prijave protiv hrvatskih branitelja koji su se suprotstavili nasilnom i protuustavnom nametanju ćiriličnih ploča. 

Njegova je vlast upotrijebila represiju prema hrvatskim braniteljima, uključujući i teško ranjavanje jednog hrvatskog branitelja koji je kasnije preminuo.

Obnovio je ideološke borbe i sukobe među hrvatskim narodom i poznata je njegova izreka "mi ili oni", po kojoj političke konkurente pretvara u političke neprijatelje i poziva na obračun. 

Zoran Milanović je, između ostalog, od strane Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta bio etički osuđen. U toj osudi argumentirano su nabrojani svi veliki grijesi Milanovića prema hrvatskom narodu. Citirat ću samo jednu točku iz usvojene optužnice i presude Zorana Milanovića. "Zoran Milanović je kao predsjednik SDP-a i kao predsjednik Vlade Republike Hrvatske sudjelovao u sustavnom krivotvorenju povijesne istine o hrvatskom Domovinskom ratu te je nizom mjera, kao predsjednik Vlade, pridonosio sotonizaciji i kriminalizaciji Domovinskog rata. Milanović je kao predsjednik Vlade Republike Hrvatske i kao vođa većine u Hrvatskom saboru nasilnim uvođenjem ćiriličnih ploča u Vukovaru, suprotno hrvatskom Ustavu stvorio političku krizu i što je u toj krizi lažno optužio hrvatske branitelje, koji su branili istinu o vukovarskoj epopeji, da su šovinisti i rušitelji demokracije i da su opasni za stabilnost i budućnost Republike Hrvatske."

Pitanje je svih pitanja kakav će biti Zoran Milanović kao predsjednički kandidat. Hoće li nastaviti titoističku politiku, kojoj se vratio SDP ili će to biti transformirani Milanović, koji je pred gubitak izbora zastupao pomirbu i prihvaćanje Tuđmanove suverenističke politike. S obzirom na njegov promjenjiv karakter na to pitanje nitko nema odgovor. Stoga se preporučuje nikako ne glasovati za Zorana Milanovića jer se ustvari ne zna za kakvu se politiku i za kakvu osobu glasuje.