SNAGA ARGUMENATA

Zoran Milanović kopira marginalne političare i javnim nastupima Hrvatsku komunikacijski pretvara u banana državu

Posljednji u nizu javnih nastupa hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića otkriva nekoliko stvari. Bivši premijer i nekadašnji predsjednik SDP-a imao je očito nekoliko ciljeva, od kojih je neke već ostvario. Na žalost, glavni pokretač njegovog ponašanja nisu interesi hrvatskog društva, već njegov partikularni interes.

15.06.2021. u 20:11
Ispiši članak

Milanović je na Pantovčak stigao i glasovima desnih birača i svojim izjavama i odlukama ostavlja dojam da je u nekim pitanjima desniji čak od HDZ-a. No dojam je ipak za površne. Milanović Hrvatsku svojim izjavama komunikacijski pretvara u banana državu s misijom da tu i ostane.

Zoran Milanović je na hrvatsku političku scenu unio populistički govor do krajnjih granica, popraćen obilnim uvredama, govorom mržnje i površnim humorom nedostojnim razine predsjednika države.

Za njega je Trump nobelovac

Primjera na svjetskoj političkoj sceni ovakve komunikacije i nema previše. Čak i nekadašnji osebujni američki predsjednik Donald Trump u odnosu na neke Milanovićeve izjave doima se kao nobelovac, a usporedbe bi mogli potražiti tek u javnim nastupima pojedinih latinoameričkih populističkih vlastodržaca.

On se obrušava na predsjednika Vlade, predsjednika Hrvatskog sabora, oporbene zastupnike i zastupnice, žene, predstavnike civilnog društva, manjinske predstavnike, medije, novinare i sl. i cijelo vrijeme uživa poštedu i strahopoštovanje upravo tog civilnog sektora koji je u vrijeme njegova premijerskog mandata funkcionirao kao rezervni SDP-ov bazen. Neki ljudi iz tog tzv. civilnog društva završili su u SDP-u, a neki su formalnu političku karijeru realizirali kroz platformu Možemo!

Stoga Milanović prizemnim humorom i za Hrvatsku dosad neviđenom razinom 'kafanske' komunikacije predstavlja raritet na hrvatskoj političkoj sceni. Da nije predsjednik mogao bi sasvim dobro funkcionirati u 'birtijaškom' društvu nekadašnjeg lidera Živog zida Ivana Pernara ili frontmana marginalne pravaške strančice Autohtone Hrvatske stranke prava Dražena Keleminca. Njegovih istupa ne bi se postidio i većini hrvatskih građana zaboravljen osebujni preminuli desničarski političar Mladen Schwartz poznat po rečenici ''neka se o meni priča, pa makar i dobro''.

Pojedini istupi predsjednika Milanovića upravo su ta razina.

Na žalost, uspio je u srozavanju razine kulture komunikacije na javnoj sceni, pokazavši kako ni najviši državni dužnosnici nisu imuni od uvreda na osobnoj razini kada izostanu argumenti, te pokušao u javnosti stvoriti dojam kako su svi političari isti.

Svojim suludim inzistiranjem na kršenju propisa prilikom imenovanja sudaca javnosti je pokušao pokazati kako se hrvatska politika prije svega temelji na osobnim interesima i trulim kompromisima. Ponašanjem u vrijeme pandemije i ''bančenjem'' na opskurnim mjestima dao je do znanja kako o sebi ima neopravdano izuzetno visoko mišljenje te da za njega ne vrijede zakoni kao za ostale građane Hrvatske.

Omalovažanjem dijela branitelja, osobito pripadnika HOS-a, pokušava se neuspješno predstaviti kao brana jačanju hrvatske desnice. Osobne komplekse i neugodnosti iz razdoblja kada je bio premijer pokušava liječiti umanjujući značaj Knina i proslave veličanstvene pobjede Oluje u Domovinskom ratu.

Kao i Josipović, Titov gardist i dio zlatne komunističke mladeži

Svodeći javnu komunikaciju na osobne uvrede i pokušaje duhovitih poštapalica, Milanović se u stvari bori za svoju ljepšu i bolju prošlost. No samo u očima manje obrazovanih i informiranih građana uspjet će izbrisati činjenice da je on sin bivšeg komunističkog dužnosnika i da je, kao i bivši predsjednik Ivo Josipović vojni rok u JNA služio u gardi u Beogradu, u tzv. Titovoj gardi i da je upravo tamo pristupio Komunističkoj partiji, pet godina prije raspada bivše Jugoslavije. Bila je to jedinica za djecu privilegiranih, djecu zlatne komunističke mladeži odgajanoj i predodređenoj za buduće visoke funkcije u SR Hrvatskoj!

Kada prosječan čitatelj vidi što sada govori pomislio bi da je hrvatski predsjednik ujedno i dragovoljac Domovinskog rata i da zamjera drugima što to nisu, a ne da im zamjera što su se izvukli od služenja vojnog roka u JNA. Milanović se nada da su mu branitelji zaboravili sramotnu izjavu iz 2015. kako su ''u rat išli oni s manje škole i iz siromašnijih obitelji''… I sada idejom o neslavljenju hrvatske vojne pobjede u Kninu u stvari kao da želi HV pretvoriti u nekadašnju JNA…

Govorom mržnje kao da liječi svoje komplekse i (ne)svjesno legitimira akte mržnje poput prošlogodišnje pucnjave na Markovu trgu i napada na sjedište Vlade i kao da zaziva slične napade krajnje neodgovorno crtajući mete na pojedine političare.

Pojedini političari javno su već kazali kako bi predsjednik države trebao imati uljuđeniju komunikaciju i pristojniji rječnik te služiti kao uzor svim hrvatskim državljanima, a ne otvarati sukobe i produbljivati podjele.

Ovakvim ponašanjem Milanović redikulizira političku scenu, ali i dovodi u pitanje smisao ovakve institucije predsjednika države legitimirajući time zahtjeve da se ubuduće još dodatno ograniče ovlasti predsjednika države i možda redefinira i model njegova izbora. Upravo to je možda bio i jedan od njegovih ciljeva – da se predsjednika države bira u Saboru, a ne izravno i time njegov reizbor učiniti lakšim i izvjesnijim.

Dodatno, ne treba zanemariti niti međunarodni kontekst njegovih istupa. Neprimjerenim komentarima antagonizira odnose sa Sarajevom i Beogradom, dok ozbiljnijih kontakata s drugim državama zasad niti nema.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.