RAZUMOM PROTIV MARKSIZMA

Znamo sve simptome ovog političkog ludila, no što bi mogao biti lijek?

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić u utorak je na konferenciji za novinare u svom, revijalnom tonu, predstavio 13. saborskog zastupnika koji je ušao u Klub njegove stranke u Hrvatskom saboru. Bandić ih trenutačno, nakon izlaska reformista i petrinjskog gradonačelnika Darinka Dumbovića, ipak ima 12. U kojem će se klubu Dumbović skrasiti zasad nije poznato. 

09.01.2019. u 20:13
Ispiši članak

Politička elita i predsjednici drugih klubova zastupnika, posebice SDP-a i Mosta, se užasavaju, a svi ostali, osim HDZ-a s kojima je Bandić u koaliciji, osuđuju prebjege i obilježavaju ih kao izdajice i trgovce. Ni birači nisu previše oduševljeni prebjezima. Anketa koju je nedavno provela Nova TV pokazuje kako saborski zastupnici koji su promijenili stranu, ako se odluče ponovno natjecati na izborima, neće dobiti podršku birača.

No iako prelazak saborskog zastupnika iz kluba u klub jest nemoralan i na jedan način izigrava volju građana, on je svakako zakonit. Osvojeni mandat ne pripada stranci već zastupniku koji je izabran da predstavlja volju svojih birača. Taj zakon je stvoren ne da zaštiti zastupnika već da štiti slobodu građana. Ta mogućnost izlaska iz kluba i zadržavanje mandata trebali su biti posljednja zaštita zastupnika od samovolje partijskih tijela i stranačke vrhuške. Činjenica jest da se sustav raspao u političkim igricama i trgovinama. 

Da bi se hrvatska politička scena izliječila od ovog političkog ludila potrebno je liječiti bolest, a ne samo simptome, a ovi prelasci iz kluba u klub  samo su simptomi teške bolesti. Krenimo redom. Hrvatska ima 570 samoupravnih jedinica. Svaka ima svoje predstavničko tijelo. Ako tome još dodamo Hrvatski sabor i Vladu, državna, županijska, gradska i općinska javna poduzeća, agencije i skoro 1400 tvrtki u vlasništvu države, na kraju ispada kako građani plaćaju skoro 20 tisuća karijernih političara i stranačkih uhljeba. Osim sulude svote novca koju trošimo kako bi platili sve to, ovime smo dobili i inflaciju političara, a s inflacijom svakog proizvoda gotovo uvijek pada i njegova kvaliteta. 

Mnogi su predložili rješenje za te probleme, pa čak i ukidanje određenog broja općina i županija ili njihovog pripajanja, činjenica je kako bi trebale opstati samo one jedinice lokalne samouprave koje mogu same sebe financirati bez opterećenja državnog proračuna u kojeg uplaćuju svi građani bez obzira u kojoj općini ili gradu stanuju. One koje to ne mogu trebale bi se pripojiti većima kako bi postale funkcionalne, ali ne nekim dekretom centralne države već voljom građana. Time bi se efektivno smanjio i broj političara koji mogu manipulirati svojim glasom u predstavničkom tijelu za svoje interese. 

Uz takvo smanjivanje lokalne uprave stvorio bi se temelj i za promjene načina izbora zastupnika u Hrvatskom saboru. Trenutačno zastupnike biramo u deset izbornih jedinica sa stranačkih lista. Hrvatska ima i još dvije izborne jedinice jednu za dijasporu na kojoj se biraju tri zastupnika i izbornu jedinicu za nacionalne manjine na kojima se bira osam zastupnika. Ovisno o broju glasova koji dobije svaka lista te izlaznosti birača u izbornoj jedinici određenom matematičkom metodom broj glasova preračunava se u broj mandata određene stranke. Osobe na tim listama predlažu lokalni ogranci stranaka, o njoj onda raspravljaju stranačka tijela, a zatim predsjednik stranke skoro svojevoljno odlučuje tko će biti nositelj liste, ali i tko će zauzimati određeno mjesto na listi. Dakle, mi na izborima biramo osobe koje su de facto na tu listu postavili Andrej Plenković, Davor Bernardić ili Krešo Beljak. Treba onda postaviti pitanje čiju volju ti zastupnici trebaju provoditi: narodnu, stranačku ili volju šefa stranke? 

Ako uzmemo u obzir da je dobar dio birača koji izlazi na izbore relativno lako potkupljiv, a lokalni izbori koji se održavaju svake četiri godine to nam slikovito prikazuju, možemo samo zamisliti kakvo je stanje u strankama. Godinama slušamo o famoznim šalabahter izborima i šalabahter demokraciji na unutarstranačkim izborima. Ne treba se čuditi da nam je stanje u predstavničkim tijelima takvo kakvo jest, ako na unutarstranačkim izborima promatramo destilat potkupljivosti i korupcije. 

Jedan od razloga zbog čega je u ovom sazivu Sabora, u nepune dvije godine, čak 25 zastupnika promijenilo 'klupski dres' treba potražiti i u tom problemu. Jedan dio njih u ovom sazivu sigurno je promijenio stranački dres radi vlastitog interesa kako bi zadržao povlastice i plaću zastupnika do redovnih parlamentarnih izbora s obzirom na to da u sljedeći saziv neće ni primirisati. No s obzirom na to da se u protekle dvije godine drastično promijenio politički smjer nekih stranaka razloge odlaska treba tražiti i u tome. Dobar dio zastupnika koji su napustili stranke ili koalicije na čijim su listama izabrani odgovoran je malom i homogenom biračkom tijelu. Dio njih obnašao je ili trenutačno uz dužnost saborskog zastupnika obnaša i dužnost općinskog ili gradskog načelnika. Ako se promijenila politika stranaka koje su oni predstavljali, a njihovo biračko tijelo, koje oni kao lokalni političari dobro poznaju,nije, postavlja se pitanje koga su oni izdali: stranku ili birače koji su ih izabrali?

Ne bih rekao kako je rješenje u Mostovom prijedlogu preferencijalnih glasova. Primjer za to je Milanka Opačić koja je dobila gotovo 20 tisuća preferencijalnih glasova, a nakon burne dvogodišnje svađe s vodstvom SDP-a napustila je tu stranku i Klub zastupnika. Nitko ne može jamčiti da to neće napraviti i drugi  tako izabrani zastupnici. Tako bi se mogla povući i paralela i s onima koji su napustili stranku i osnovali drugu poput Anke Mrak-Taritaš. Ona je također dobila veliki broj preferencijalnih glasova zahvaljujući kojima je i ušla u Hrvatski sabor s nezahvalnog osmog mjesta na listi. Međutim, nakon što je HNS promijenio smjer svog političkog djelovanja, Mrak-Taritaš s nekolicinom istomišljenika napustila je HNS. S obzirom na to da HNS osim gubitka saborskih zastupnika nije izgubio i veći broj članova te da je po rejtingu ostao na sličnoj jednoznamenkastoj potpori kao i ranije, pitanje je je li Mrak-Taritaš izdala HNS-ove birače ili stranku. 

Što ako izborni sustav postavimo tako da imamo onoliko izbornih jedinica koliko imamo i saborskih zastupnika? Tada bi svaki saborski zastupnik mogao izravno predstavljati svoju izbornu jedinicu i biračko tijelo koje mu je poklonilo povjerenje da ih zastupa u najvišem predstavničkom tijelu Hrvatske. Ne bi bili podložni promjenama stranačke politike, promjenama na unutarstranačkim izborima, već isključivo odgovorni svojim biračima. Tako bi se doduše umanjila moć stranačkih čelnika i predsjednika stranaka koji su najčešće mandatari za osnivanje Vlade ili dogovaraju koalicije za obnašanje izvršne vlasti, a zbog čega im nerijetko treba svaki glas u Saboru. Možda bi u takvom izbornom sustavu zastupnici onda uistinu i postali odgovorni narodu, a prije pretrčavanja iz kluba u klub bi dobro razmislili hoće li to i napraviti. 

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.