Znaju li ministri zdravstva značenje riječi 'funkcionalno'?

Oni se izmjenjuju, sustav se urušava. Svaka nova promjena izgleda kao početak reprize vrlo lošeg filma, s izmijenjenim glavnim glumcem. Kada ministar zdravstva, bilo koji ministar zdravstva, kaže: ''Imamo ozbiljan problem koji traži sustavno rješenje'', to je definitivno repriza, budući da su svi predhodni glumci taj, ili drugačiji način rekli istu stvar. I nikad nitko nije niti pronašao – a kamoli proveo sustavno rješenje.

U reprizi se ponavlja i obećanje o nastojanju.

Ima tome deset godina od kada se u Hrvatskoj počelo raspravljati o prekomjernom broju bolnica. I njihovom ''funkcionalnom spajanju''. Koje je sasvim nefunkcionalno. Još otkad je kao dio Nacionalnog plana usvojeno u parlamentu rukama svih zastupnika pod ministrovanjem Siniše Varge.

Novi je ministar Beroš obećao, naime, da će nastojati intenzivirati to funkcionalno spajanje bolnica. Koje je Kujundžić zanemario, ali zbog toga nije zaslužio nikakve sankcije. Bolnica je još uvijek 63. Novi ministar će naći rješenje. Riješit će i plaćanje prekovremenih sati liječnicima... ma sve će popraviti. Odnosno, neće popraviti baš ništa ove godine, jer objektivno nema kada.

Kako je u hrvatskom javnom sektoru sve u percepciji i retorici, a gotovo ništa u radu i rezultatu, jer poželjno je ne raditi kako se ne bi remetilo sustav i postizalo rezultate, nužno je propitati što ministrima zdravlja znači riječ ''funkcionalno''?

Odgovor se može protegnuti u tomove ispisanih studija, a možemo to i pojednostavniti. Rječnik hrvatskih riječi kaže da je funkcionalno – svrsishodno. Dakle, nečemu služi. Korisnom. Čovjek bi se ponadao – korisnom za korisnike.

Bilo bi svrsishodno kada sustav zdravstva ne bi svaki mjesec proizvodio nove desetke milijuna kuna mjesečno, ili stotine milijuna kuna godišnje. A upravo to, ne samo da znamo, nego je rekao i novi ministar, sustav zdravstva proizvodi – nove dugove. Dug je dosegao 9,4 milijardi kuna, iz brojnih tekstova o zdravtsvu objavljenih u medijima može se izvući nekoliko poruka – više se novca troši na liječenje manjeg broja pacijenata, liječnici imaju sve više prekovremenih sati, a zapošljava se sve više liječnika, nigdje nije zabilježen nikakav rast kvalitete usluge.

Dugovi se gomilaju. Sustavna rješenja se zazivaju, ali se nikada ne dogode. Mogući sumnjivi poslovi sustava zdravstva s pojedinim tvrtkama povezanim s, u tom trenutku utjecajnim ljudima, povremeno se, najčešće samo u medijima – preispituju. Zato da bi se javnost zgražala.

Pod krilaticom ''funkcionalnog'' objedinjavanja i reorganizacije, zapravo se ne radi ništa, ili se radi vrlo malo. Iako su u hrvatskom jeziku riječi ''funkcionalno'' i ''svrsishodno'' istoznačnice, u hrvatskom zdravstvu funkcionalno spajanje bolnica očito ne ispunjava ni jednu poželjnu svrhu. No, ne mora je niti ispunjavati.

Ministar financija se na svu svoju, a i sreću sustava zove Zdravko. Koliko god se Zdravko Marić koprcao tvrdeći da je došao kraj ere u kojoj je ministar financija uvijek nalazio način da sanira dugove zdravstva uz pompozna obećanja iz zdravstvenog sustava da se više nikada neće tako zadužiti, vrlo je izvjesno da će upravo ministar financija opet rješavati stvar.

Odgovor na pitanje zbog čega sustav zdravstva svaki puta iznova proizvodi nove dugove vrlo je jednostavan. Zato što država iz svoje blagajne još uvijek može te dugove platiti. I to je jedino što je funkcionalno kad je riječ o hrvatskom zdravstvu.

Samo, kojoj svrsi služi? Nažalost – dugoročnoj destrukciji sustava.