Živimo u vremenu otkazivanja zdravog razuma

Posljednjih godina, međutim, sve više svjedočimo tzv. kulturi otkazivanja/poništavanja (cancel culture) koja obuhvaća i mrtve i žive. Pojedinci koji ne koriste narative sukladne onima skrojenima škarama političke korektnosti nastoje se ekskomunicirati iz javnoga prostora. Današnji sustav proizvodi mnoge dogme političke korektnosti i tko im se ne prilagodi velika je vjerojatnost da će biti ocrnjen ili uklonjen iz javnoga života. Pritom su te dogme često u koliziji sa zdravim razumom, a ponajbolji je primjer sveprisutnija ideologija genderizma.

Internetske kampanje ocrnjivanja i cenzure

Kampanje protiv nepoćudnih pojedinaca najdjelotvornije se vode putem interneta. Dovoljno se prisjetiti slučaja Donalda Trumpa koji je uklonjen iz većine društvenih mreža. Tzv. Big Tech doslovce je spustio željeznu zavjesu nad njime i onemogućio mu djelovanje na najpopularnijim mrežama. U isto vrijeme, u predizbornoj je kampanji Twitter blokirao jedan članak New York Posta koji je raskrinkavao mutne poslove Bidenova sina Huntera Bidena. Tzv. Big Tech stekao je u povijesti neviđeni monopol koji bismo mogli usporediti s postojanjem digitalnih feuda.

Na udaru kulture otkazivanja dominantno su konzervativci iako smo imali i slučajeve kao kod libertarijanca Ron Paula koji je cenzuriran samo zato što je kritizirao cenzuru koju provodi Big Tech. Twitter je ovih dana blokirao i notornog Jordana Petersona zbog twitta u kojemu se osvrće na promjenu spola holivudske glumice Elle Page. "Sjećate li se kada je ponos bio grijeh? A Ellen Page upravo je liječnik kriminalac uklonio grudi”, napisao je Peterson. Twitter će odblokirati račun ako Peterson ukloni spornu objavu što ovaj ne namjerava.

Cenzura prošlosti

Nisu na udaru kulture otkazivanja samo živi, nego i mrtvi. Cenzuriraju se tako književna djela čiji je sadržaj prema otkazivačima danas politički nekorektan (pitanje je vremena kad će Marulićeva Judita u Hrvatskoj postati politički nekorektna), a miču se i kipovi povijesnih velikana. Današnje zapadne zemlje patološki su opsjednute mračnim grijesima iz svoje prošlosti.

Douglas Murray u knjizi "Čudna smrt Zapada" odlično primjećuje: "U Americi baš kao i u Australiji, takvo stalno spominjanje krivnje mijenja prirodne osjećaje naroda prema vlastitoj prošlosti. Osjećaj domoljublja pretvara u sram ili u najmanju ruku u vrlo pomiješane emocije, a iz toga proizlaze problematične posljedice. Zemlja koja vjeruje da nikad nije učinila ništa loše zemlja je koja u svakome trenutku može počiniti zlo. Ali zemlja koja smatra da je stalno postupala loše ili da je u prošlost počinila strašne, neoprostive zločine, vjerojatno će postati zemlja koja sumnja da će ikad u budućnosti moći učiniti išta dobra. Bez obzira na mudrost svojih djela, zemlja postaje nesigurna u sebe. Usađivanje ideje o izvornome grijehu u naciju najbolji je mogući način za poticanje sumnje u sebe. Nacionalni izvornih grijeh sugerira da možeš učiniti malo toga dobroga jer si od početka pokvaren".

Najnoviji primjer obračuna s "mračnima stranicama prošlosti", pri čemu se redovito ne uzima u obzir povijesni kontekst, imamo u Kanadi. Tako je glavna kanadska arhivistica naredila uklanjanje tisuća nacionalnih arhiva koje smatra "uvredljivim". Radi se o 7000 stranica povijesnih zapisa čiji sadržaj može "uvrijediti ljude". Ova je arhivistica osobni izbor Justina Trudeaua, a sporan joj je i jedan esej koji glorificira prvoga kanadskog premijera Johna A. Macdonalda. U otkazivanje mrtvih uključeni su i ekstremno lijevi pokreti tipa BLM i Antifa. Oni su svojedobno, tijekom prosvjeda u proljeće 2020., uništavali kipove američkih velikana.

Kulturi otkazivanja i njezinu Ministarstvu istine smetaju svi živi koji ne kade na oltaru političke korektnosti i svi mrtvi čiji se lik i djelo ne uklapa u dominantne narative. Pritom se često otkazuje zdravi razum, a promiču ideje koje bi se u nekim pristojnijim vremena smatrale umobolnima. Mnogi su autori pisali o vrijednosnom urušavanju zapadne civilizacije. Pouzdani simptom propadanja je kad se stare i prokušane vrijednosti nastoje uništiti, a kao "novo normalno" se gura nešto što je u svojoj biti poremećeno i dekadentno.

Najprije se izjednači dobro i zlo, dekadentne pojave proglase normalnima, a onda kreće obračun, bilo politički, medijski ili sudski, s onima koji ne prihvaćaju nazovi vrijednosti protivne kršćanskim i zdravorazumskim načelima. Ipak, svaka akcija izaziva reakciju, a nedavna odluka Vrhovnog suda u SAD-u prvi je udarac "reakcije" protiv sve izopačenijeg vrijednosnog sklopa zapadne civilizacije.