Žica kao simbol europske civilizacije

Tako su znanstvenici, koje je Mornarov ekspertni prosudbeni tim okarakterizirao kao «osobe iz drugog tabora», prisiljeni danas u Hrvatskoj životariti kao građani drugoga reda. Jedino što im preostaje jest  slušati partijsku propagandu Milanovićevih agitpropovaca kako nam je dobro i kako napredujemo u svakom pogledu. Ozbiljan znanstveni rad zahtijeva suradnju s europskim sveučilištima, jer u protivnom ćemo ostati zatvoreni u regionalne balkanske okvire. Dovoljno je pogledati mrežnu stranicu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta pa je jasno da ministar Mornar očito ima novaca za simpozije gdje se priređuju balkanska druženja, a komunicira poliglotski na jezicima jugoslavenskih naroda, dok su pristaše znanstvene suradnje s europskim institucijama prisiljeni djelovati po sloganu «snađi se druže».

Naše su međunarodne konferencije prilike da se prisjetimo i osoba koje su nas napustile za sva vremena. Jedan od njih je i finski filozof Jaakko Hintikka, po procjeni stručnjaka najveći ekspert za epistemičku logiku. Iako je na prvi pogled bio strog i nepristupačan, meni je uspjelo uspostaviti s njime neobično  srdačnu komunikaciju i prijateljski odnos. Ostala su nezaboravna druženja s doktorandima u Zadru, oštra kritika uglednika iz «drugog tabora» (Saul Kripke at alii) kao i duhovita primjedba da mu se u Svetom pismu najviše dopada Isusova izreka iz Govora na gori “Neka Vaš govor bude ‘da, da’, ‘ne, ne’” (Mt 5,37). Ništa neobično za vrsnoga logičara.  Odgovorio sam Hintikki da se meni ipak više sviđaju Isusove izreke o vinu, jer vino je, kako reče Homer, granica i simbol civiliziranoga svijeta prema barbarima. Gdje ima vinograda, tu je i civilizacija. Isusova izreka koju posebno obožavam glasi „Svatko tko je pio staro vino, neće piti novo, jer staro je bolje“. Nije, doduše, sadržana u Govoru na gori, nego je zapisana u Lukinom Evanđelju, ali ne sumnjam u njezinu autentičnost.  U spomen na dragog učitelja iz Nazareta i prijatelja Hintikku odabrali smo vrsno ekološki uzgajano vino Cabernet sauvignon iz vinarije Škaulj, koja se nalazi u Nadinu, u srcu Ravnih kotara. Optimistično smo izrazili nadu da ovo ipak neće biti naša simpozijska “Posljednja večera”.

O mogućoj promjeni vlasti u Hrvatskoj interesirali su se moji njemački  filozofski prijatelji, inače deklarirani socijaldemokrati. Njima ne treba previše objašnjavati da, osim imena, hrvatski i njemački socijaldemokrati nemaju ništa zajedničkoga. O tome sam već pisao u više navrata u svojim kolumnama pa ne bih htio ponavljati priču kao što ponavlja moj prijatelj Željko Olujić da ministrica Vesna Pusić nema završenu srednju školu. Nije jedina u Hrvatskoj. Njemački prijatelji  su se također raspitivali o «reustašizaciji» Katoličke crkve u Hrvatskoj, s obzirom da je «ugledni» njemački tjednik «Die Zeit» prošli tjedan objavio iscrpnu reportažu o «ustaškoj inicijativi hrvatskih biskupa», a naše novine i portali uredno prenijeli, da pozdrav «Za dom sprenmi» postane službeni pozdrav u Hrvatskoj vojsci. Odgovorio sam njemačkim kolegama da je jedan od gorućih problema posttotaliratranoga društva u Hrvatskoj da mediji svakoga mogu proglasiti ustašom i fašistom te da je to dio agitpropskog folklora u obračunu s neistomišljenicima. Kada je već riječ o «uglednom tjedniku» «Die Zeit», moram naglasiti, što sam  također ispričao svojim njemačkim prijateljima, da sam prije tridesetak godina  pročitao u ovim novinama jedan od najružnijih članaka o Hrvatskoj. Pozivajući se na «uglednog srpskog» povjesničara i Titova hagiografa Vladimira Dedijera, novinar «uglednog tjednika» «Die Zeit» napisao je na četiri stranice prilog o «Jasenovcu, hrvatskom Auschwitzu» u kojem je, kako je tvrdio ugledni beogradski historičar Dedijer «ubijeno više od milijun Srba». Glavni je krvnik u pamfletnom prikazu bio « ustaški kapelan Tomislav Filipović-Majstorović». Iako je već 1942. godine izbačen iz Franjevačkog reda, komunisti su ga nakon suđenja 1946. neposredno prije strijeljanja obukli u franjevačko redovničko odijelo.

Na pitanje njemačkih kolega o inicijativi biskupa i nekih članova HAZU da se pozdrav  «Za dom spremni» uvede kao službeni pozdrav u Hrvatskim oružanim snagama, odgovorio sam da se slažem s predsjednikom HBK, zadarskim nadbiskupom Želimirom Puljićem, da bi se o tome trebalo provesti ozbiljnu znanstvenu raspravu, bez agitiranja i agitpropovskog etiketiranja. Nimalo me ne čudi da su «Za dom spremni» osudili gospoda novinari koji pune svoje džepove specijaliziranim edicijama o ustaškom pokretu i nacističkim generalima. Pišući o  provokativnim skandiranjima «Za dom spremi» na stadionima kada igra hrvatska nogometna repka, kojim se trenutačno najviše raduju nogometni simpatizeri u Italiji i Norveškoj, naglašavao sam kako je sve to uredno zabilježeno i sankcionirano drastičnim kaznama. Na drugoj strani dugo je trebalo da se prepozna što je «pjesnik» htio reći plakatom «Nož, žica, Srebrenica» na stadionu Jugoslovenske narodne armije prije desetak godina kada je gostovala reprezentacija Bosne i Hercegovine.

Ako je desetljećima na prostorima brdovitoga Balkana dominirao pojam «nož», rabljen u posebnom, jednostranom kontekstu, danas na rubovima Europe, koja je proglasila sebe civiliziranom, prevladava metafora «žice», koja navodno štiti civilizirani svijet od najezde azilantskih barbara. Žica je doslovno postavljena na mađarskoj granici sa Srbijom, a de facto   je u funkciji na obalnoj granici europskog Mediterana. Sve je to naređeno s intencijom da se obrani  standard i blagostanje društva koje ugrožavaju «barbari» s Juga i Bliskog istoka. Potresna slika mrtvoga kurdskog dječaka s turskih plaža – u međuvremenu smo saznali da mrtvo dijete ima ime Aylan Kurdi, kao što ga ima svako dijete – bit će sve češća slika koja će potresati našu javnost. A mi ćemo s vremenom, štiteći svoje interese, oguglati na takve pojave.