Zbog zlih poreznih pravila umirovljenici bi trebali tražiti povišice plaća

I onda smo, iako mentalno sasvim sposobni apsorbirati ove činjenice, došli do toga da se internetskim medijskim prostorom širi šok i nevjerica od iznenađenja zato što je umirovljenica koja se, na valu nove propagandne politike povratka na tržište rada, zaposlila na četiri sata, zahvaljujući zaradi od rada, dobila manju mirovinu.

Poreznici su joj samo naplatili porez. Na ostvareni prihod.

Umirovljenica je zaradila 1.800 kuna plaće za četverosatno dnevno radno vrijeme tijekom mjesec dana. Inače joj je mirovina iznosila nešto više od 2.200 kuna. Zahvaljujući porezu dobila je sniženu mirovinu i to za 300-tinjak kuna. Kad se sve zbroji i oduzme, na valu nove Vladine politike šokirana je umirovljenica radila mjesec dana četiri sata dnevno za 1.500 kuna.

Ako to nije izrabljivanje potrebitih starih ljudi, onda je zaista teško zamisliti što jest. Međutim, to je borba ove Vlade za rad umirovljenika donijela. Da rade za sitne novce i da država na tom radu zaradi većim prihodom od poreza na rad. 

I to je sve po pravilima. Neobično je što su u medijima zavladali šok i nevjerica, izbezumljenje i čuđenje. Kao da nitko ne zna pod kakvim poreznim pravilima živimo u Hrvatskoj. Najblaže rečeno, riječ je o bezobraznim poreznim pravilima. 

Što smo dobili na tržištu? Umirovljenike kao jeftiniju radnu snagu za neke djelatnosti na čijem će radu država usitno po pojedincu, ali dosta po zakonu velikih brojeva još dodatno zaraditi. Svejedno, umirovljenicima se i dalje isplati raditi. Jer ipak imaju više novca ako rade uz mirovinu, iako moraju platiti porez. Međutim, kad su porezna pravila takva kakva jesu postavlja se sasvim jedno drugo pitanje, a to je cijena umirovljeničkog rada. 

I ona bi trebala biti veća. Zašto? Zato što aktualna državna administracija nije omogućila rad umirovljenika uz zadržavanje mirovina zato da bi omogućila umirovljenicima da dodatno zarade. Učinili su to zato što se mladi iseljavaju iz Hrvatske i nema tko raditi pa radnici postaju sve skuplji. Siromašni umirovljenici ispali su savršene žrtve za domovinu i trule biznise. I stoga, trebaju zahtijevati povišice svojih umirovljeničkih plaća i to tako da im konačni izračun pokaže kako nakon svih plaćenih poreza nisu zakinuti ni za jednu lipu svoje mirovine i da je njihov rad adekvatno honoriran. 

A što onda? E onda, razni Sparovi, Konzumi i ostali poslodavci umirovljenicima mogu sabrati svoje lobističke snage i zahtijevati od vlasti promjene propisa. Poreznih. Nadasve je neozbiljno očekivati da bi sami umirovljenici trebali izvojevati bitku za izmjenu propisa. I to s državom čija administracija u pravilu računa samo kako pomoći sebi. Kad bi zaista htjeli pomoći umirovljenicima ili onima s malim plaćama ili biznisima kojima je teško spojiti kraj s krajem na tržištu slabe ili nikakve potencije vlastodršci bi oporezivanje rada uredili drugačije. Primjerice, povećali bi neoporezivi dio prihoda na pet do šest tisuća kuna pa bi bilo apsolutno nemoguće da umirovljenik zaposlen na četiri sata za sitne novce i koji ima mirovinu nedostatnu za hranu, režije i lijekove državi još i porez plati.