Zbog Putina smo zaboravili na Covid; a zbog liberala, jugonostalgičara i orjunaša smo ranjivi skoro kao 1991.

Putinovo cjepivo radi čuda. Stigla je nova era. Whatsapp gori: je li ovo početak trećeg svjetskog rata? Slika Putinovog ministra obrane s ruskom generalskom šapkom ubija pogledom. Kraj njega su i slike ministrica obrane NATO-a. Neke drage dame… Opet slike na fejsu kako se okupljaju rezervisti, brkati i bradati, u štiklama i haljinicama te čekaju ružičaste tenkove da ih prebace na bojište. Fali im još samo novi Buda Lončar da zatraži od UN-a embargo na kupnju oružja Ukrajini. Mogla bi to na sebe preuzeti i Katarina Peović i odreći se babinog pištolja. Na TV-u se redaju doktori geostrateških znanosti i mudruju kako je Ukrajina ostala sama s probuđenim ruskim medvjedom. Jel' doista itko vjerovao da će se Zapad vojno uključiti u taj rat? Doktori s Kumrovečkog faksa dumaju koliko bi se SAO-krajina moglo osnovati u U-krajini… Još kad se osnuju jedinice lokalne samouprave po uzoru na nas, Rusi će se sami povući u roku odmah, sretni da su tako jeftino prošli. Uglavnom, sve je to "deja vu". Svi najodlučnije osuđuju Rusiju, a to Putina jako brine. Vlada opća "ozbiljna zabrinutost".

Sve što je Putin zamislio ostvarit će ratom i potom čekati da se histerija slegne pa onda "ispregovarati" s NATO-om i domaćom Petom kolonom punu "neutralnost" Ukrajine. Uglavnom, prava "bitka" se tek očekuje. Rusi s tenkovima, raketama i svojom armadom, a EU, NATO i naše ministrice obrane sa sankcijama i pozivom na razum. Takav poziv na razum poslao je prvi sam Putin. Pun smisla za "ruski kompromis" pozvao je ukrajinsku vojsku da svrgnu svoju banditsko-nacističku vlast i zajedno zakorače u "svjetlu budućnost". Bojim se da je ta velikodušna ponuda pala na krivo tlo. Sad se malo omekšao i pristao na razgovore o primirju na granici Ukrajine i Bjelorusije. Daj, Bože da uspiju! Prvenstveno zbog ljudi koji ginu i pate.

Sjetite se 1991. godine kod nas. Naime, da je u jesen 1991. godine Slobo dao Hrvatekima takovu ponudu bilo bi svega i svačega jer tek danas jasno vidimo koliko u Hrvatskoj ima onih koji ne žele ovu državu. Zlobnici bi rekli "ima ih k'o Rusa". Što mislite kako bi na ovu "raskošnu" ponudu "reagovali" npr.: Neno Stazić, Mile Kekin, Ante Tomić, Milorad Pupovac, Hrvoje Klasić, Vedrana Rudan, Tvrtko Jakovina, Miljenko Smoje, Boro Dežulović, Rade Šerbedžija i familija i stotine drugih jugovića, komunjara i orjunaša da su tada kojim slučajem bili na pozicijama vlasti? Možda bi tada zahvaljivali "poniznom" Slobi što nam je to ponudio kao pragmatičan izlaz. Sva jaja, i to trula, našla bi se u jednoj košari. Ne bi tada bilo ni "traktorskog genocida", ni "apšenja" Srba kako nam to sada "stavlja na teret" saborska zastupnica Dragana Jeckov, inače članica vladajuće koalicije Vlade HR. Danas bi se i u novoj Jugo-Hrvatskoj busali u prsa "nas i Rusa…" Ruski rulet  reklamirao bi se na "Germaniji" s Radom i Severinom.

Čitam "Zapad misli ozbiljno". Zamrznuo je imovinu Putina i Lavrova… pa se sad vi mislite. Mali problem je da se to i teoretski i praktički može dogoditi tek kad ta odluka bude objavljena u službenom glasilu EU-a! Isprika, mislio sam samo teoretski. A Rusi znaju klasičnu Marxovu "kad se teorija i praksa ne slažu, mijenjaj praksu".

Javio se i Mato Palić...

Na fejsu se javio profa Mato Palić. K'o i uvijek s čvrstim argumentima s kojima nema polemike: "Rusija dijeli ukupno samo šest posto kopnenih granica s državama NATO saveza…

Kako to da tako mala granica predstavlja sigurnosnu prijetnju? Putin zna. S druge strane, Ukrajina nije članica NATO saveza niti postoji formalna obveza zajedničke obrane. To je bio Putinu presudan razlog za agresiju. Zašto nije napao neku od država NATO saveza s kojom izravno graniči? Zato što zna što bi uslijedilo nakon toga. Zajednički odgovor svih država članica. Dakle, tip je klasična kukavica i to je sve", kaže Palić.

Gore sam već kazao kako s prof. Palićem u pravilu nema polemike. Ali ipak, "zajednički odgovor svih država članica"? Ma o čemu on to sanja? EU i SAD su uvele sankcije protiv Rusije glede energenata, nafte, prometa i ponešto blokirale imovinu istaknutijih Rusa. Međutim, tek sad u nedjelju dogovaraju djelomično uvođenje jedne vrlo djelotvorne sankcije koja bi Rusiju stvarno izbacila iz međunarodne trgovine i prouzročila joj ogromne štete. To je izbacivanje iz sporazuma SWIFT.

SWIFT je belgijsko društvo za svjetsku međubankovnu financijsku telekomunikaciju, a koja služi kao posrednik i izvršitelj financijskih transakcija između banaka širom svijeta. Izbacivanje ruskih banaka iz tog društva imalo bi snagu kao kad se kaže: "imperija uzvraća udarac". Što više, od nedjelje izgleda da se EU pomalo budi i počinje snalaziti u novonastaloj situaciji pa se najavljuju dodatne sankcije u vidu zatvaranja zračnog prostora EU-a, blokade rezervi Ruske nacionalne banke itd. Putina su te nove mjere očito malo uzdrmale jer je naredio podizanje vojne pripravnosti za eventualni nuklearni napad. Jel' to samo prijetnja da uplaši europske političare i NATO ili je stvarno spreman izazvati nuklearni rat na koji ni EU ni NATO neće moći ostati neutralni.

A što s BiH?

Samo usput, Rusija je u ožujku 2021. dala do znanja da će "reagirati" ako BiH poduzme korake približavanja NATO-u. I sad je na kraju poprilično jasno da je Europska unija glomazna i teško pokretljiva administracija kojoj treba puno vremena da reagira čak i na ovakve tektonske političke promjene u Europi. Svo vrijeme, od priprema za rat i početka rata u Ukrajini, EU se nažalost pokazala kako nije politički akter koji ima jasne i spremne odgovore na pokušaje narušavanja mira u Europi, već tek američka podrška u sprječavanju geopolitičkog prekrajanja karte Europe. Ona je više promatrač ili objekt tih promjena.

Na kraju šećer. Postavlja se pitanje dokle je Ukrajina ili bilo koji narod u Europi spreman ići protiv tvrdoglavog i narcisoidnog Putina? Prvi dan agresije na Ukrajinu, prvo što je upalo u oči je bila neprekidna kolona izbjeglica, kaos na cestama, stampedo na željezničkim kolodvorima, prava ljudska tragedija. Stotine tisuća ljudi bježalo je iz zemlje. Ako toliki odu, tko će se boriti za Ukrajinu? Lako je reći: "Slava Ukrajini!" Međutim, mi najbolje znamo kako je rat krvav i dugotrajan, kako uz ratovanje treba stalno poduzimati i diplomatske poteze ne bi li se smanjio pritisak oružane sile neprijatelja i kupilo vrijeme za konsolidaciju obrane.

Ratovi su najčešće dugotrajni i iscrpljujući. Imamo nedavni primjer ratovanja Rusa, a potom i Amerikanaca u Afganistanu. I jedni i drugi su slomili zube jer su talibani bili uporni u svojoj gerilskoj borbi. Rusija je deset godina vodila rat dok nije shvatila koliko je takav rat bio besmislen. Potom su Ameri krenuli srediti talibane u Afganistanu. Nedavno smo mogli vidjeti kako su talibani s japankama na nogama ušetali na aerodrom u Kabulu. Godinama su Ameri ubijali talibane, ali i oni Amere. Na kraju je to sve dosadilo čilom Bidenu pa je svoje vojnike vratio kući, a Afganistan je prepustio talibanima. Oni koji su godinama surađivali s Amerikancima u toj zemlji ostali su k'o govno na cesti i još danas plaćaju visoku cijenu.

Lekcija iz Odžaka 1945....

Vraćam se na ranije pitanje: koliko daleko je jedan narod spreman ići kako bi sam odlučivao u svojoj državi? Drugi svjetski rat je SAD dobio s 400.000 mrtvih i uz ogromnu svotu utrošenih dolara. SSSR je dobio rat zahvaljujući 25 milijuna ubijenih vojnika. Oba ova ratna saveznika žrtvovali su ono najbolje što imali. Međutim, ima i drugih primjera kad hrabrost ljudi koji se bore odlučuje. Najbolji primjer je Domovinski rat. Koliko su Hrvati hrabri i ustrajni u svojoj borbi pokazuje i događaj s početka svibnja 1945. godine kad je već bio pao Berlin. Rat je faktično već bio gotov u Europi. Ali ne i u Odžaku, malom mjestu u bosanskoj Posavini.

Krvava bitka trajala je od 19. travnja do 25. svibnja 1945. godine. Tadašnja 27. divizija, 3. korpus partizanske vojske dobio je, samo na oko, lagan zadatak: slomiti Odžak koji je doveo do zadnje godinama prešućivane bitke Drugog svjetskog rata. Bitka za Odžak se ponovila 5. kolovoza 1995. godine kod Zvonimirova grada - Knina. To je ujedno i moj odgovor na ranije postavljeno pitanje. Usprkos svima Habulinima, Krausima, Pejovićkama, Bajrušima, Vlašićima, onih sa i bez "hladnih piva" i onih koji su čitav rat čekali da nas neprijatelj napokon ipak pobjedi, snaga narodnog duha, upornost, hrabrost i mudro vodstvo doveli su Hrvate do konačne pobjede, makar i nakon duge i mučne četiri godine ratovanja i uz mnoge žrtve.

Što će dočekati ova uplakana djeca u podzemnoj željeznici tragičnog grada Kijeva, to sada još nitko ne zna. Nadajmo se da će Ukrajinci imati dovoljno snage, hrabrosti, izdržljivosti i vjere u pobjedu da izdrže do kraja unatoč svim žrtvama i osjećaju da su prepušteni sami sebi. Napokon, svaki narod kad se bori za svoju slobodu prepušten je sam sebi. Drugi će ga tapšati po leđima, razbacivati se riječima, ali neće za njega ginuti. Zato je krajnje istinita ona naša stara narodna: uzdaj se u se i u svoje kljuse…

Engleski premijer Boris Johnson je zaprijetio: "Putine, znaš kako je Milošević završio!" Hvala Borisu, ali Putin to zna. Znaju Putin i Johnson da su u Europi jedino Rusija i Srbija znatno povećale svoj ratni potencijal u odnosu na povijesnu 1995. godinu. Srbija za čak više od 90 posto, a Hrvatska se tobože ne mora bojati ako bradati "talibani" opet krenu po ono što je "vekovno" njihovo.

Branit će nas 500.000 bivših branitelja. Davor Ivanković misli da je to na razini jeftinog vica. Slažem se. Kad su nas grabežljive komšije napale i okupirale jednu trećinu zemlje bili smo razoružani i sami. Oružje teritorijalne obrane otišlo je teritorijalnoj odbrani u BiH. Sretna je okolnost bila činjenica da je Hrvatska tada bila puna onih koji su završili osnovni vojni rok. Svi su oni mogli koristiti u početnoj fazi. Svi osim Ante Tomića i sličnih podoficira JNA…

Dana 5. kolovoza 1995. godine Franjo Tuđman je već raspolagao s 250 do 300 tisuća motiviranih i dobro uvježbanih vojnika. Čim su Tuđman i Gojko Šušak otišli "gore“, ministar Jozo Radoš i Željka Antunović doslovno su prekrižili HV. Danas je naš potencijal aproksimativno 15 tisuća… Postali smo zemlja cvijeća i ljubavi, okružena susjedima koji imaju "realne" aspiracije na dijelove našeg teritorija. Krasno! Hvala našim liberalima, jugo-nostalgičarima i orjunašima na "paradama ponosa" što smo danas sami i slabo naoružani, ranjivi skoro kao u jesen 1991. godine.

Postali smo lak plijen hijena...

Zato nam Dragana Jeckov može u Saboru dignuti prijeteći kažiprstom… no, no! Uglavnom, postali smo lak plijen hijena. Najprije zakonom prisvojiš srednjovjekovnu književnost Dubrovnika, a onda jednog dana novim zakonom prisvojiš Dubrovnik, Prevlaku… i sve što zaželiš. A Hrvatska će sve to mirno gledati, vjerujući kako je sigurna jer je pod štitom NATO-a, spremna za novu nesvrstanost. Akademik Deretić će nas kroz seriju predavanja uvjeravati da smo mi kao Srbi postojali deset "vekova" prije nego su se pojavili prvi Srbi. Ivan Brodić daje nam dijagnozu na fejsu: "Židovsko-masonsko-iluminatsko-vatikansko-hrvatsko-šiptarska zavjera protiv pravoslavlja…" Znamo da onima koji ništa ne nauče od povijesti, povijest im se ponavlja.

Kažu cinici na fejsu: "Hrvatski dragovoljci nakon 80 godina ponovno odlaze u borbu protiv Rusa. Najprije u Mađarsku, a dalje je lako..." U ovakva čemerna vremena cinici i fatalisti izbijaju na površinu lagano sumnjajući u početak trećeg svjetskog rata… Baš sada kad je Hajduk napokon proigrao i glavni je favorit za naslov prvaka.

Srpski Informer je prvi skužio istinu. Naslov: "Ukrajina napala Rusiju."?!

Evo ti ga na!

I na kraju nekoliko dobrih viceva.

Učiteljica pita djecu s kim graniči Rusija. Ustaje mali Ivica i kaže: “Graniči s kim hoće”.

Pita policajac malog Roma: Jesi li ti član HDZ-a? "Nisam burazeru, ja sam ti sitni lopov!"

Razlika između teologa i geologa je nebo i zemlja.

HDZ se transformira iz "zna se" u "nisam znao".

Uhićenje ministra Darka Horvata je samo pokušaj skretanja pažnje s vjenčanja Petra Graše i Hane Huljić.

Svađaju se dva homića. Prvi kaže: "Odj*bi!", a drugi odgovori: "Odj*bi ti!". "Idi u p…m…" poviče prvi, a drugi mu uzvrati: "Idi ti u tri p.m.!". Prvi se, sav izvan sebe, izdere: "Ma, popuši mi!", a drugi će podrugljivo: "Oooo, sad bi da se pomirimo!"