Zbog pošalica o Karamarku Milanović bi mogao Vladu preseliti u Kerempuh

Prošli je tjedan u kristalnoj dvorani hotela Westin održana međunarodna znanstvena konferencija «Hrvatska i EU – razvojna politika 2015-2020»  koju je organizirala  zaklada Hrvatskog državnog zavjeta u suradnji s Europskom komisijom i njemačkom zakladom «Konrad-Adenauer-Stiftung». Ravnatelj zaklade Hrvatskog državnog zavjeta, tihi i samozatajni Hercegovac, Srećko Prusina pokazao je kako je moguće s malo novca, ali uz dobre diplomatske veze organizirati vrsnu znanstvenu konferenciju na kojoj su sudjelovali ugledni domaći i strani gospodarstveni stručnjaci, te utjecajni europski političari demokršćanskog svjetonazora. Najveću medijsku pozornost izazvao prof. dr. Hans-Werner Sinn, ravnatelj IFO instituta Sveučilišta u Münchenu, koji u suradnji s hrvatskim ekonomskim stručnjacima priređuje novi HDZ-ov gospodarski program. Od brojnih uglednih uzvanika svakako je potrebno spomenuti Mikulaša Dzurindu, bivšeg slovačkog predsjednika Vlade, Klausa-Petera Willscha, zastupnika u Njemačkom Bundestagu, člana parlamentarnog Odbora za gospodarstvo i energetiku.

U uvodnom izlaganju naš je ekonomist Željko Lovrinčević dao zaprepašćujući prikaz stanja stvari u hrvatskom gospodarstvu. Javni dug Lijepe naše trenutačno iznosi 85 posto državnoga BDP-a. Kada bismo dosegli gospodarski rast od tri posto, što je  za nas još neostvariv san, mogli bismo platiti  tek samo kamate sadašnjeg državnoga duga. Broj zaposlenih i  broj umirovljenika gotovo je identičan. U posljednjih  pet godina država je izgubila oko  250 tisuća radnih mjesta pa je broj zaposlenih trenutačno manji od milijun i tristo tisuća. O broju iseljenih u proteklih pet godina možemo samo nagađati, a pretpostavlja se da se kreće između 50 i 100 tisuća mladih školovanih ljudi, u najboljoj životnoj dobi. Razumljivo, jer nezaposlenost mladih iznosi 45 posto i trenutačno je najveća u EU. Istodobno je porasla moć državne birokracije koja sprječava privatne investicije. Kao ilustrativan primjer naveden je podatak da smo po ažurnosti izdavanja građevinskih dozvola na 173. mjestu u svijetu. Znakovito je da su ispred nas brojne afričke zemlje.

Docent s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu dr. Tomislav Ćorić, predsjednik HDZ-ova odbora za financije, ilustrativno je pokazao kako je jedan od uvjeta EU-a za pristupne pregovore bio proces zaduživanja Hrvatske što su naši političari, u stilu Kranjčevićeva «Gospodskog Kastora», vjerno izvršavali, pa danas imamo katastrofalnu situaciju da je dug Hrvatske deset puta veći nego što je bio  neposredno nakon Tuđmanove smrti, odnosno prije početka pristupnih pregovora. Tek kada je voda došla do grla, shvatilo se da je potrebna promjena paradigme jer nećemo više moći živjeti od novoga zaduživanja, nego od vlastitoga rada. Mene je osobno iznenadilo koliko je čuvena sintagma o promjeni paradigme, proslavljenog američkog povjesničara znanosti Thomasa S. Kuhna, postala dominantna u gospodarskom diskursu.

Da je promjena paradigme prijeko potrebna u politici Europske Unije,  naglasio je u svome izlaganju Hans-Werner Sinn, ravnatelj IFO instituta. Nije htio govoriti o budućem gospodarskom programu koji namjerava predstaviti  hrvatskoj javnosti za tri mjeseca, ali se dalo naslutiti  da zagovara radikalne reforme u kreiranju gospodarske politike.  Profesor Sinn je kritizirao monetarnu politiku Europske Unije koja je uvjetovala nastanak gospodarske krize u mediteranskim zemljama i Irskoj. Države pogođene krizom  u stručnom diskursu dobile su  naziv GIPSI - (Grčka, Italija, Portugal, Španjolska i Irska). Zbog prigovora da akronim prezaduženih država ima uvredljivu aluziju na englesku riječ «gypsy», smišljena je alternativa PIIGS koja bi pogođenim zemljama trebala biti prihvatljivija. Svaka eventualna  konotacija s engleskom riječju «svinje» (pigs) a limine je isključena. Ugledni  profesor Sinn, dr.  h. c. mult., cijelo je vrijeme rabio pojam GIPSI.

Kako su hrvatski mediji popratili ovu konferenciju na kojoj su  održana izlaganja i vođene rasprave na visokoj razini? Činjenicu da je na otvaranju Tomislav Karamarko pozdravio sudionike konferencije prije nego predsjednica države Kolinda Grabar-Kitarović, većina portala je popratila zajedljivim komentarima u stilu «predsjednica svih građana na skupu koji je posvojio HDZ». Radikalniji su se odvažili reći da  je «Karamarko preoteo skup Kolindi». Ništa nježniji nisu bili čelnici političke vrhuške na vlasti. Konferenciju u Westinu prokomentirali su konstatacijom da «HDZ-ov gospodarski program vrijeđa hrvatsku pamet». Ne čudi ova primjedba s obzirom na koncentraciju pameti u sadašnjoj hrvatskoj Vladi. Premijer Milanović je počeo zagovarati turbo-patriotizam rekavši da je hrvatski gospodarski program «pitanje nacionalne sigurnosti o kojem odlučuju Hrvati u Hrvatskoj». To što sada Karamarko pokušava, već je jednom propalo, smatra Milanović, davne 1946. godine  kada je Staljin pokušao napisati gospodarski program za Hrvatsku. Nakon što je Premijer nedavno rekao da smo u pogledu napretka više napravili nego Njemačka, vjerojatno će njegove komparacije  ući u priručnike retorike i komparatistike zbog osebujne originalnosti i nevidljivog razloga za usporedbu (tertium comparationis). Možda bi, nakon ovakvih duhovitih pošalica građanima bilo zanimljivije da Milanović svoju Vladu preseli s Markova trga u kazalište Kerempuh i tamo provede ostatak vremena u smišljanju sličnih doskočica i poštapalica kojima će uveseljavati svoje pristaše. Ozbiljnim ljudima je ipak stalo do meritorne rasprave kako promijeniti katastrofalno stanje stvari, a ne slušati mitološke nastavke obećanoga «Plana 21».