Zašto su pošalice skupine Borg skandalozna komunikacija, a prijetnje Marice Vidaković nisu?

Tako sam ja zapamtila lik Marice Vidaković kad je ono jednom prijetila meni. Zato što sam u jeku afere Remorker pitala koliko je Kraš plaćao Nadana Vidoševića da vodi kompaniju. Dobro. Preživjela sam.

Kada prijeti - Marica Vidaković najčešće i viče. Valjda je upravo zato, da bi se vikanje dočaralo, i e-mail direktorice sektora riznice Agrokora imao naslov ispisan velikim tiskanim slovima i glasi: MJENICE - ZVALA GĐA. MARICA VIDAKOVIĆ IZ KRAŠA - PRIJETNJE.

Ukratko, objavljena korenspondencija pokazuje kako je Marica Vidaković, prokuristica Kraša, zahtijevala da Agrokor primi natrag mjenice za fakture čije je dospjeće plaćanja poslije 10. travnja 2017. godine. Vidaković je zahtijevala da joj se šefica rzinice Agrokora javi u roku od 30 minuta i zaprijetila joj 'eksplozijom na televiziji'.

Šefica riznice u e-mailu nadređenima podebljava vremenski ultimatum Marice Vidaković i tiskanim slovima piše kako joj se ne želi povratno javiti bez konzultacija i uputa što da dalje radi. I to je tek jedna od priča o strahu od Marice Vidaković. Poruka: dajte Marici što Marica želi jer ona viče i prijeti.

Izvanredna uprava Agrokora predvođena Fabrisom Peruškom nije objavila kojim dobavljačima je isplatila koliko duga i po kojoj osnovi. Sud je to tražio, ali iz Agrokora su rekli da je zahtjev suda, eto, komplicirano ispuniti.

Želimo li biti sasvim precizni - mi nemamo pojma jesu li neki dobavljači i Ante Ramljak manipulirali mjenicama ili nisu. Iz Kraša tvrde kako nije bilo pogodovanja, zahtjevi i prijetnje Marice Vidaković sugeriraju da ga je možda bilo. Zamišljam Maricu kako sikće da 'kako se itko usudi uopće pomisliti da je bilo ikakvog pogodovanja'.

Lista isplata ostaje tajna. Pa ne znamo. Staro pravilo kaže "ako želiš nešto sakriti, ti zakompliciraj".

Tako je priča o starom, novom i graničnom dugu komplicirana, jer je granica graničnog duga pomična. Moguće je, dakle, da su se odabrani dogovarali da im stari dug postane granični dug kako jedan veliki dio tog duga ne bi trebali otpisati u nagodbi, nego će im biti isplaćen prije njezina sklapanja. I što sad? Pa ništa. Čemu čuđenje? Tako se posluje u Hrvatskoj. Na to "snalaženje" smo "ponosni".

Jači tlači i povlašteni se dogovaraju. S pozicije moći se prijeti i zahtijeva. Tako se u Hrvatskoj dobije ono što se želi, bez obzira ima li onaj tko nešto traži i pravo na to. Imao pravo, nemao pravo - bitno je samo osvojiti poziciju s koje ostalima možeš prijetiti i ostaviti dovoljno uvjerljiv dojam da svoju prijetnju možeš i ispuniti.

Uostalom i ono na što ljudi neupitno imaju pravo - najčešće se može dobiti samo šerifovskim nastupom "lupanja šakom po stolu".

I da bi priča bila još "ljepša", e-mailovi o komunikaciji skupine Brog, koja je pripremala lex Agrokor, razotkrili su kako je družina komunicirala u šaljivom tonu, neformalno, koristeći anglizme i tračeve kao začin.

Njihov je način komunikacije u javnom prostoru doživljen kao skandalozan, apsolutno neprihvatljiv, dapače sramotan za ljude na tim pozicijama u poslu koji rade. Način komunikacije Marice Vidaković, eto, nismo doživjeli niti neprimjerenim niti skandaloznim, rijetko tko je glasno rekao da ga smatra neprihvatljivim, a valjda se nitko ne usudi opisati ga – sramotnim.

Mi to valjda volimo - prijetnje, ucjene i uspjehe koji se na taj način postižu. U biznisu, politici i društvu gradimo i hranimo kulturu nasilja. U konačnici nismo ni uspješni. Gospodarski rast do 2,5 posto i očekivana inflacija od oko 2 posto. Dakle, uz svu viku -  korak naprijed i dva nazad.

Ne treba sumnjati kako će Marica Vidaković postići svoje partikularne ciljeve. Međutim, koliko god šećera u nju ulili - ta će čokolada uvijek ostavljati gorak okus u ustima. Eto, ja se šalim umjesto da prijetim. Skandalozno.