Zašto smo zaslužili da nas potkradaju?

Žedni velikih riječi i umorni od čestih izvještaja o pohlepi i krađi koje u strahu od sudova zovemo "moguća nepripadna korist" od političara svih vrsta i oblika stalno zahtijevamo da nam obećaju kako će se obračunati s kriminalom, korupcijom, mitom, nepotizmom i prijevarama. I oni svi odreda sve to obećavaju. Tražimo im dlaku na jeziku, seciramo im riječi i na kraju se i od toga umorimo. Da, umorni smo od silne priče o ispitivanju podrijetla imovine koje nikad neće biti ispitano, o oduzimanju nezakonito stečenog što nikad neće biti oduzeto ili o neplaćenim porezima i pronevjerenom ili opranom novcu što će biti prešućeno kako bismo se pretvarali da se nije dogodilo. Sve su to velike riječi.

Na osnovu velikih riječi naivan promatrač, a svatko bi si nekad trebao dopustiti luksuz naivnosti, lako može zamisliti vrijedne financijske istražitelje u državnoj instituciji zaduženoj za istrage kako proučavaju podrijetlo raznih imovina, na inventivne načine dolaze do dokaza o krađi koju, dok međusobno raspravljaju, ne nazivaju "nepripadna korist" i u radnim bilješkama pokraj sumnjivca im ne piše "osumnjičenik" nego - lopov. Potom zamišljamo kako se ti vrsni i pametni istražitelji koriste modernim znanjima i vještinama stečenim na vrhunskim hrvatskim sveučilištima. Informacijske tehnologije su im u malom prstu, kompleksne tokove novca znaju nacrtati u tri ujutro, imena i lica aktera slučaja koji istražuju znaju napamet, a jedna od najvećih vještina im je – čitanje s razumijevanjem.

Prostor za zamišljanje je doslovno bezgraničan. Naime, na praznom platnu možete nacrtati što god vas je volja. Stvarnost je drugačija. Svjetla se gase, glazba prestaje svirati, tišina bi trebala zavladati u onom trenutku kad u ovom slučaju ravnateljica USKOK-a Vanja Marušić izgovori da u posljednjih pet godina otkako je formiran Odjel za istraživanje imovinske koristi stečene kaznenim djelom nema zaposlenog ni jednog jedinog financijskog istražitelja.

Apsurd je u skladu s Hrvatskom

Apsurd je sasvim u skladu s Hrvatskom. Plaće predviđene za financijske istražitelje u spomenutom uredu, dakle one koje smo zamislili da svaki dan junački traže pravdu, izračunao je tportal, iznose između 5400 i 6500 kuna.

Financijski istražitelji Odjela za istraživanje imovinske koristi stečene kaznenim djelom su naime – radne pozicije – stručnih suradnika. Financijskim istražiteljem u tom odjelu može recimo postati diplomirani ekonomist koji je nakon diplome tri godine radio (ili samo bio zaposlen) u nekom centralnom ili područnom uredu Porezne uprave. Alan Ford bi na to rekao da je bolje za dvije tisuće eura prikrivati malverzacije nego ih za tisuću eura razotkrivati.

U hotelima na hrvatskoj obali ove će sezone sobaricama morati dati veće plaće od one koja je predviđena za USKOK-ove financijske istražitelje.

Istovremeno, ministar financija Zdravko Marić uspješno stvara lažni dojam o financijskom rasterećenju prelijevajući rasterećenje i opterećenje iz džepa, a dok mi dokučimo gdje nam uzimaju, a gdje nam daju "zdrpi i briši", pred nosom nam se dogodi desetak puta u danu. Velikim riječima obećano istraživanje podrijetla imovine ni jednim malim korakom nije podržano. Mali bi korak bio da se financijske istražitelje plati tri puta više od iznosa koji je predviđen za njihove plaće. Naivnom promatraču djeluje pametno iz poreza platiti takve ljude. Djeluje da bi takvi ljudi učinili nešto korisno za porezne obveznike. Našli bi ove koji ih potkradaju.

Cinici bi rekli da ni tada USKOK ne bi našao financijske istražitelje sposobne i voljne nešto naći ili bi ih našao, oni bi nešto našli, a onda se ipak ne bi dogodilo – ništa. Nije name, objasnili bi ovi manje naivni, uopće problem u plaći. Može ona biti veća ako se hoće. Problem je u nedostatku volje. Naravno.

Velike su riječi uvijek jeftinije od malih koraka. I dok god se klanjamo velikim riječima, a na potrebu da se učine mali koraci nezainteresirano odmahujemo, da, mi zaslužujemo da nas se potkrada.