Zašto se Plenković pravi macho, vrijedi li predsjednica novog mandata i hoće li je HDZ podržati? 

Ovih dana se ipak čini kako su nevolje u raju sve veće i kako je ljubav na liniji predsjednica – Vlada i HDZ stvar političke prošlosti. No je li tomu zaista tako? 

Iako su oni koji se nazivaju hrvatskom ljevicom tvrdili kako je mrska im dijaspora donijela pobjedu Grabar–Kitarović, a ne bezličnost, nečinjenje i jeftini populizam bivšeg predsjednika Josipovića, za HDZ-ovu kandidatkinju su na prošlim izborima ipak glasali mnogi. Najveći dio jest odradila HDZ-ova glasačka mašinerija, ali bilo je tu mnogo heterogenih glasača koji su svoj glas dali upravo HDZ-ovoj kandidatkinji, iako nisu podupiratelji HDZ-a. Dobar dio javnosti prošle predsjedničke izbore vidjelo je kao svojevrsni referendum protiv dotad najgore hrvatske Vlade, koja je povukla sve pogrešne poteze koji su umjesto da nas izvuku iz krize, poslali državu prema dnu Europe gdje se koprca i pod Plenkovićevom palicom.

A mediji i razne izmanipulirane ankete prema kojima je Josipović s lakoćom trebao pobijediti, postigli su kontra efekt i dali vjetar u leđa nezadovoljnim građanima da izađu na izbore i glasaju suprotno mainstream politici, odnosno kontra "lijevog" kandidata. I krenula je predsjednica dobro uz moćnu, ali odmjerenu inauguraciju, okupljanje jakog savjetničkog tima i čvrstog stava kako će biti samostalna i predsjednica svih i tako pobudila barem malo nade da se neke stvari mogu mijenjati na bolje, da će polako zapuhati neki novi vjetrovi. I nakon dolaska HDZ-a na vlast, predsjednica je mandat odrađivala vrlo mudro i odmjereno jer je u isto vrijeme vagala između podrške HDZ-ovih glasača, ali i održavanja distance te postavljanje kao oporba u vremenima dok oporbe nije bilo, kao što je situacija i danas.

Nekad je zaista znala "udariti šakom o stol" i dati suvisliju kritiku Vladi nego predvodnik opozicije SDP, a zatim utihnuti kako bi HDZ-ova mašinerija zaboravila na "nestašluk" njihove predsjednice. Njezino političko prijateljstvo s Trumpom i SAD-om, Inicijativa triju mora, slušanje sve većeg bila javnosti kojoj smeta prevelika porezna represija i gušenje srednjeg i malog poduzetništva što je često spominjala u kritikama prema Vladi, držale su je na vrhu ljestvice preferencija biračkog tijela, uz bok najpopularnijem političaru gospodinu "Nitko". Podijelila je svoje simpatizere pozivanjem Vučića u Hrvatsku, ali je opet sve dobro "izglancala" uz pokoje druženje s nekom od "desnih" političkih perjanica, spuštanjem među narod na Svjetskom prvenstvu što je nju, ali i Hrvatsku, brendiralo u svijetu.

Ipak, posljednja istraživanja javnog mnijenja donose joj strmoglavi pad u rejtingu, novi sukob s Plenkovićem oko "marakeškog sporazuma" prema napisima na HDZ-ovim društvenim mrežama krivac je za pad podrške, opet se spominje neki anonimni potencijalni HDZ-ov novi predsjednički kandidat... No HDZ je ipak debelo zakasnio s predstavljanjem istog i nakon opipavanja terena s Krstičevićem kao mogućim protukandidatom aktualnoj predsjednici, nemaju niti jedno ime na papiru za ponuditi. I zato je ovo samo Plenkovićevo novo pokazivanje mišića, bahatost i autoritarnost vrhuške HDZ-a prema svima koji kritiziraju "svetu" im i nepogrešivu partijsku politiku, spinovi kojima bi se ojačalo vlastito glasačko tijelo koje još uvijek uživa pod vodstvima macho autoritarnih velikih vođa poput Sanadera ili Plenkovića. Istina, predsjednica danas ipak zaslužuje ogromne kritike za svoj rad. Pogotovo nakon njezine reakcije i ulizivanja Vladi nakon packe koju je dobila zbog Marakeša. 

Predsjednica je, nakon silnih opravdanih kritika prema Vladi koje sam spomenuo, prošli tjedan hvalila poreznu i mirovinsku reformu pa čak i zavapila za porezom na nekretnine, kojeg je Vlada već povukla pred bijesom javnosti i šeširom punom argumenata. Jer razmišljanje o bilo kakvom novom porezu u situaciji kad smo porezno opterećeni gotovo najviše u EU i kad nam za jačanje ekonomije treba smanjivanje poreza, potpuno je suludo i jeftini populizam za mase koje još uvijek nisu dovoljno ekonomski pismene, a melem je za uši za sve uhljebe koji žive od poreza kojeg im uplaćujemo. Tek kad se dogodi jaki gospodarski rast, kad BDP počne rasti više od trenutnog minimalnog, kad se poveća standard građana, moći ćemo razmišljati o porezu na imovinu koji zaista i postoji u većini sređenih zemalja. I zato predsjednica zaslužuje kritiku, ali itekako ju zaslužuju Plenković i HDZ-ova i HNS-ova Vlada.

I čemu onda ovaj igrokaz oko međusobnog neslaganja, podbadanja, kritiziranja, ako su im politike i dalje iste? Jednostavno, Plenković pokazuje mišiće, a na koncu će podržati Kolindu Grabar–Kitarović jer drugog kandidata HDZ ne može iznjedriti. Krstičević se neće htjeti žrtvovati i riskirati teški izborni debakl, a netko tko bi imao šansi s desnog spektra nije više HDZ-ov igrač. A predsjednica kao što vidimo također ne zaboravlja kakvu joj je debelu uslugu Vaso Brkić napravio dovevši je do zlatnih vrata udobne fotelje na Pantovčaku te je povukla kočnicu u kritiziranje Vlade, taman u jeku najjače njezine pretkampanje... I dalje se tako, izgleda, u našoj politici ništa ne mijenja, samo što predsjednica mora biti svjesna da se vrlo lako, kao što se dogodio referendum protiv Josipovića i SDP-a, to može dogoditi i njoj i HDZ-u...