Zašto je Ivo Josipović prešutio zločin na Širokom Brijegu

Prošli je tjedan u sklopu predizborne kampanje Predsjednik Josipović posjetio franjevački samostan na Širokom Brijegu. Posjet agnostika samostanu po običaju plijeni pozornost medija i izaziva znatiželju običnih građana. No kada je riječ o Josipoviću, sve po običaju prođe nekako sterilno i bezidejno. Tako je bilo i na Širokom Brijegu. Nakon što je genijalna novinarka HRT-a postavila “pitanje” “gospodine, Josipoviću, ovdje ste u posjetu crkvi i samostanu na Širokom Brijegu”, uslijedio je Predsjednikov dosadni monolog o samostanu kao kolijevci hercegovačke kulture i vjere, o umjetničkoj zbirci koja svjedoči o vremenu na ovim prostorima, o poznatoj gimnaziji na kojoj je predavalo deset doktora znanosti…Netko je od prisutnih korigirao Predsjednika da je ipak bilo petnaest doktora znanosti, pa je nevoljko ispravio samoga sebe.

Predsjednik, očito, nije došao u širokobriješki samostan da bi osudio zločine koji su počinili partizani zloglasne 11. dalmatinske brigade početkom veljače 1945. godine. Nije uopće posjetio spomen mjesto, sklonište gdje su partizani ubili, a potom spalili tridesetoricu franjevaca, profesora na klasičnoj gimnaziji s pravom javnosti. A Predsjednik je tako divno govorio o kulturi, dijalogu, toleranciji, o petnaest doktora znanosti koji su pridonijeli zavidnoj razini izvedbe nastave na širokobriješkoj klasičnoj gimnaziji. Ostao je na kraju gorak okus posjeta nad kojim je cijelo vrijeme visio Damaklov mač šutnje o partizanskom zločinu nad nedužnim profesorima i Predsjedniku koji je ponosan na Druga Tita, partizanke i partizane jer potječe iz partizanske obitelji. No, možda Predsjednik uopće i ne zna da su u samostanu na Šriokom Brijegu 7. veljače njegovi omiljeni partizani ubili tridesetoricu franjevaca?

Hoće li se hercegovački franjevci, čuvari svetišta na Širokom Brijegu, jednoga dana ipak zapitati jesu li tijekom Josipovićeva posjeta samostanu, iznevjerili tradiciju poštovanja širokobrijeških mučenika, jer su ostali sramotno prešućeni? Zato je priča o Judinim škudama ponovno aktualizirana u novim varijacijama.

Franjevačka šutnja tijekom Predsjednikova posjeta nije se odnosila samo na pobijene franjevce, nego i na neospornu činjenicu da je Široki Brijeg nakon partizanskog “oslobođenja” doživio jedan od najvećih kulturocida na južnoslavenskim prostorima. Holokaust je preživio jedan jedni franjevac, slikar fra Mirko Ćosić koji je u vrijeme provedbe naredbe “Likvidirati samostan” slikao širokobriješke pejzaže. Zapaljen je samostan s knjigama i umjetninama, crkva pretvorena u štalu za vezanje konja, uništena hidrocentrala, zatvorena gimnazija, ubijen je svaki deseti stanovnik širokobriješke općine. Proslavljeni borci protiv komunističke diktature, širokobriješki škripari, brutalno su pogubljeni na Božić 1947. godine. Insceniran je, prema pričanju očevidaca, neobičan komunistički horor: tijela mrtvih škripara ostavljena su na širokobriješkoj “ćupriji” tijekom trodnevnih božićnih blagdana. Sve se to događalo dok se u civiliziranom svijetu izvodio Bachov Božićni oratorij, a Drug Tito s ljubavnicama ispijao škotski whisky na Dedinju.

Poznato je da je predsjednik Josipović u svojim govorima često isticao i još uvijek uporno naglašava kako je ponosan na partizane i partizanke koji su pridonijeli pobjedi nad fašizmom na našim prostorima, zagovarali i promicali domoljublje i humanizam. O kakvom je “humanizmu” riječ, najbolje potvrđuje slučaj profesora Franjevačke gimnazije na Širokom Brijegu koji je nažalost ostao prešućen tijekom Predsjednikova posjeta samostanu. Predsjednik Josipović po običaju šuti i izbjegava govoriti o slučajevima kada su od partizanske kame stradali nedužni ljudi, a takvih je bilo jako mnogo. Može se reći da ono o čemu Predsjednik ne govori, za veliki dio hrvatske javnosti zapravo i ne postoji. Priča koju je Josipović ispričao da je, naime, širokobriješki samostan uvelike pridonio promicanju kulture, tolerancije i suživota na prostorima Hercegovine samo je ispričani početak bez tragičnog završetka. Prešućeno je da su te promicatelje kulture, tolerancije i dijaloga njegovi poetizirani partizani brutalno poubijali. Ubojice su postali vladari situacije u sljedećih pola stoljeća prisilivši Širokobriježane da promijene ime grada u Lišticu, da dan kada je počinjen najveći zločin nad nedužnim žrtvama na Širokom Brijegu slave kao Dan škole i Dan oslobođenja općine.

Kada je prije četiri godine predsjednik Josipović izrazio želju da prilikom službenog posjeta Banjoj Luci također posjeti još neobnovljeni, sa zemljom sravnjeni samostan Plehan u blizini Dervente, gvardijan samostana fra Mirko Filipović, inače rođeni Zagrepčanin, poručio je predsjedniku Josipoviću da nije poželjan u samostanu, jer ispija kavice s osobama koje su ogovorne za rušenje i paljenje samostana na Plehanu. U tom kontekstu neminovno se nameće pitanje usporedbe postupaka hercegovačkih i bosanskih franjevaca, njihova morala i habitusa, odnosno odgovornosti prema vlastitoj baštini. Trebalo bi ih vrjednovati s motrišta dvaju planiranih Predsjednikovih posjeta. Prvi je ostao neostvaren, gvardijan se ponašao na dostojanstven način, dok je drugi prošao sramotno i ispod civilizacijske prakse. Gvardijan ne zavrjeđuje da mu se ime spomene.

Pretpostavimo da jednoga dana Predsjednikom Republike Hrvatske postane sin nekog ustaše koji je bio involviran u dobro poznate ustaške zločine. Kao u svakom narativu, novi Predsjednik izrazi želju za vrijeme predizborne kampanje također posjetiti Jasenovac pa protokolarno najavi svoj posjet kod ravnatelja tamošnjeg muzeja žrtava. Dođe Predsjednik Republike Hrvatske u Jasenovac, izrazi svoje divljenje Bogdanovićevom “Kamenom cvijetu” i počne pričati kako se spomenik divno uklapa u postojeći krajolik te da nisu svi partizanski spomenici tako ružni kao što misle britanski stručnjaci za spomeničarsko kiparstvo. Predsjednik je usput naglasio kako se trebamo više orijentirati na ekološku poljoprivredu jer to od nas zahtijevaju gospoda iz Bruxellesa, a ovaj dio Hrvatske je veoma prikladan za takav oblik proizvodnje. Nakon održanoga govora u sklopu predizborne kampanje Predsjednik je posjetio Novsku i Slavonski Brod. Da li bismo ga ponovno birali za Predsjednika države?